Bol je u nekom smislu riječi višeznačnan fenomen, neizbježan pratitelj svake ljudske biografije, multidimenzionalan problem, izazovna tema — zapravo tajna. Kao takva, bol postavlja pitanja i traži odgovore. U filozofiji (od Epikura preko Platona i Aristotela, Augustina, Tome Akvinskoga, I. Kanta, J. Benthama, M. Schelera, E. Husserla, H. Bergsona, M. Mearlau–Pontyja, J. P. Sartrea do E. Levinasa, L. Wittgensteina, M. Heideggera, K. Jaspersa, H. G. Gadamera, D. J. Chalmersa, Th. Nagela ili S. Kripkea) bol je kao tema često isključena iz »metafizičkih« propitivanja. Tako se danas bol rado promišlja tek samo kao prirodoznanstveni fenomen i medicinski problem. Ipak, bol je znak nečega dubljeg. Odnosi se na ljudsku konačnost, krhkost, ranjivost i smrtnost. Pokazuje čovjeku da s njime nešto nije u redu. Kao takva, ona je i početak otklona od sebe; poticaj na buđenje onoga o čemu govore etika i religija, naročito kršćanstvo.