Usporedno s pojavom sve osjetnije progresivne internacionalizacije koja erodira ustavne standarde nacionalne države, sve je intenzivnija i potraga za odgovorima koji bi pomogli ublažavanju takve erozije. Nadomjestak postojećim standardima nacionalnog ustavnog prava traži se i nalazi u razvoju transnacionalnih ustavnih standarda. Njihova je priroda po svemu postmodernistička jer takvi standardi nisu ekskluziva nacionalnog ali ni međunarodnog prava, budući da oni transcendiraju jedno i drugo pravo. Njihova je intencija da ispune prazninu koju nacionalno pravo u kontekstu internacionalizacije iskazuje nedovoljnom zaštitom ili je međunarodno pravo nije u stanju u potpunosti kompenzirati. Ako su formulirani na operativan način, onda transnacionalni ustavni standardi mogu postati ‘’pametni’’ standardi koji npr. dopuštaju političkim institucijama i sudovima nacionalne države ostvarivanje visoke razine zaštite bez potrebe za konfrontacijom domaćih sredstava protiv međunarodne akcije.