Danas, preko 200 godina od ukidanja prekomorskog trgovanja robljem, trgovanje ljudima,nažalost, predstavlja jedan od najvećih međunarodnih problema i najtežih oblika kršenja ljudskih prava, a otkriveni slučajevi i identificirane žrtve predstvljaju samo vrh sante leda. Zbog ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju i njenog ekonomskog i geografskog položaja, trgovanje ljudima zahvaća Hrvatsku kao tranzitnu zemlju te gotovo podjednako i kao zemlju podrijetla, odnosno odredišta žrtava trgovanja ljudima. U radu se raspravlja o implementaciji Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima u hrvatsko nacionalno zakonodavstvo te o primjeni odredaba Konvencije u Republici Hrvatskoj pri čemu je fokus stavljen na zaštitu žrtava trgovanja ljudima. Fokus istraživanja je stavljen na problem trgovanja ljudima kroz analizu zakonodavnog okvira temeljenog na Konvenciji o suzbijanju trgovanja ljudima i problema do kojih dolazi pri postupanju prema aktualnom zakonskom okviru. U radu je korištena analitičko-istraživačka metoda. Rad je podijeljen u četiri dijela: 1. Konvencija Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima; 2. Žrtve trgovanja ljudima; 3. Pomoć i zaštita žrtve trgovanja ljudima kroz nacionalni referalni mehanizam i 4. Stanje u Republici Hrvatskoj. S ciljem istraživanja primjene odredaba Konvencije na zaštitu žrtava u Republici Hrvatskoj, autor se u ovom radu fokusira na poglavlja I., III. i VI. kroz komparaciju njenih odredaba s pozitivnim hrvatskim zakonodavstvom. Komparirajući standarde zaštite prava žrtava trgovanja ljudima koje uvodi Konvencija s normativnim okvirom nacionalnoga zakonodavstva, autor istražuje stupanj provedbe tih prava pri čemu u fokus stavlja pitanje žrtve trgovanja ljudima kao središte procesa zaštite i pomoći radi ublažavanja patnji žrtve, zaštite od sekundarne viktimizacije žrtava te sigurne i potpune reintegracije žrtve u društvo.