Proučavanje srednjovjekovne notacije ovisi o uspješnoj kategorizaciji individualnih znakova u svrhu omogućavanja opsežnog razumijevanja njihova glazbenog značenja. Tijekom prošloga stoljeća, istraživači napjeva razvili su nekoliko različitih tabela neuma koje razvrstavaju i kontekstualiziraju neume po njihovu grafičkomu tipu, kronologiji ili pisarskoj tradiciji. Neke tabele neuma sadrže duže nizove neuma koje povezuju određene pisarske konvencije s izvođačkim tradicijama. Tijek razvoja tabela neuma prikazuje i samu povijest istraživanja rane notacije te nam otkriva razvoj interesa i težnja istraživača koji su ih kreirali. To je također poslužilo kao priprema za najnoviju uporabu tabela kao referentne točke u računalnim programima za analizu dokumenata koji se koriste kod digitalnih slika srednjovjekovnih rukopisa. Sada, umjesto da predstavlja statičan popis izoliranih znakova, tabelu neuma možemo shvatiti kao odraz notacijske raznolikosti i nijansa između stotina tisuća neuma prisutnih u svakoj knjizi liturgijskih napjeva. Na ovoj razini, tabele neuma omogućuju istraživačima razumijevanje korištenja srednjovjekovnih neuma na isti način kao što lingvisti razumiju morfologiju riječi. Ovaj članak predstavlja principe na kojima je razvijena ova nova vrsta tabela neuma i sugerira načine na koje bi ovaj novi modus razmišljanja mogao unaprijediti disciplinu u budućnosti.