Ovaj se članak bavi umjetnošću koja funkcionira kao praksa lokalnosti i identitetska aktivnost. Na temelju rasprave o dvama primjerima – gradu Kovačici u Srbiji, u kojem živi slovačka manjina i naselju Nikiszowiec u Šleskoj u Poljskoj – autorica pokazuje kako tzv. naivna umjetnost danas sudjeluje u stvaranju osjećaja pripadnosti mjestu, njegovom pamćenju, prikazu njegove prošlosti i artikulaciji etničkih i kulturnih specifičnosti, kako na mikro- tako i na makrorazini (regija, nacionalna kultura, država). U oba slučaja lokalnost se shvaća kao zadatak i kao projekt. Umjetničke aktivnosti pripadnika lokalnih zajednica služe kao način oblikovanja i prikazivanja ikonografskih kodova i vizualnih prikaza, kao i način poticanja institucionalizacije aktivnosti vezanih uz iskustvo i identitet mjesta. Takva instrumentalizacija ima za posljedicu preoblikovanje umjetnosti, odnosno promjenu njezina komunikacijskog, civilizacijskog i ideološko-političkog konteksta koja dovodi do transformacije njezina značenja, društvenog postojanja i statusa u polju umjetničkih praksi.