Članak nakon uvodnog dijela, na tragu DV 24, trima slikama opisuje odnos između Svetoga pisma i teologije pri čemu stavlja naglasak na neke dimenzije teologije kako bi ostala relevantna. Drugi dio članaka tematizira Božju riječ u njezinim povijesnim objektivizacijama pri čemu se pokazuje kako zapisanoj Božjoj riječi prethodi priopćena Božja riječ koja se po svojoj unutarnjoj strukturi ne može ukrutiti u knjigu. Ukazuje se i na to da je Crkva mjesto posredničkih objektivizacija Božje riječi. Odatle dolazimo do važnog uvida kako je Sveto pismo podložno kriteriju Božje riječi te je kao takvo norma normata, dok je sama Božja riječ, koju ne možemo opaziti izvan njezinih povijesnih objektivizacija, norma non normata. Članak upozorava i na važnost Predaje i crkvenog učiteljstva za katoličku teološku spoznaju. Treći i završni dio rada, polazeći od trojstvenog čitanja objave kako je donosi talijanski teolog Bruno Forte, bavi se pitanjem važnosti Božje tišine iz koje proizlazi Božja Riječ. U tom se smislu upućuje na dijalektiku tišine i Riječi.