Dohodovne i tehnološke nejednakosti između zemalja mogu se derivirati iz razlika u specifičnim uvjetima tehnološkog napretka u pojedinim zemljama. Inovacija zahtijeva odgovarajuće ljudske resurse i institucionalno okruženje, kao i tvrtke za inoviranje. Razlike u ljudskim, financijskim i institucionalnim uvjetima stvaraju tehnološke razlike što dovodi do inovativnih i imitacijskih gospodarstava s različitim ekonomskim performansama. Tehnološke promjene u gospodarstvu omogućene su stvaranjem i primjenom novih znanja. Stoga se tehnološki napredak može tumačiti kao specifičan oblik akumulacije znanja, u kojem ljudski resursi zemalja imaju ključnu ulogu. Ovo istraživanje ima za cilj ilustrirati nejednakosti u inovacijama razvoja ljudskih resursa između inovativnih i imitacijskih gospodarstava zasnovanih na neparametrijskim i multivarijantnim statističkim metodama. Varijable ljudskog kapitala i indeksa globalnih inovacija usporedit će se koristeći različite analitičke tehnike kako bi se istaknulo gdje su veće razlike u razvoju ljudskih resursa između skupina zemalja. Glavni rezultat ovog istraživanja je da je ukupan broj godina školovanja čimbenik u kojem su zemlje najviše razlikuju, pa je obrazovanje važno za zemlje imitatorice kako bi dostignule zemlje inovatore.