Suša je jedan od najvažnijih faktora koji ograničava fiksaciju dušika, rast i prinos soje. U ovom radu petnaest autohtonih sojeva Bradyrhizobium japonicum izoliranih iz različitih regija Hrvatske podvrgnuto je in vitro ispitivanjima otpornosti na sušu simuliranu polietilen glikolom (PEG) 6000, te na povišen sadržaj soli. ERIC-PCR metoda korištena je za utvrđivanje genetske varijabilnosti autohtonih bakterija. Pri koncentraciji 15% PEG 6000 autohtoni soj izoliran iz područja istočne Slavonije B. japonicum IS1 bio je najtolerantniji na nedostatak vode. Pri koncentraciji PEG 6000 od 30%, autohtoni soj B. japonicum IS2 bio je izrazito otporan na osmotski stres, dok je najmanje tolerantan bio soj B. japonicum IS4. Oba soja izolirana su iz područja istočne Slavonije. Kod svih ispitivanih sojeva uočen je dobar rast pri koncentraciji od 1% NaCl, a umjeren rast je utvrđen kod autohtonog soja iz područja Koprivnice. Autohtoni soj iz Baranje, Istre i dva iz istočne Slavonije bili su vrlo tolerantni na izrazito visoke koncentracije od 4% NaCl. Prema rezultatima ERIC-PCR metode utvrđeno je da genetska sličnost nije uvjetovana mjestom izolacije. Najveća genetska sličnost bila je utvrđena kod sojeva izoliranih iz područja Baranje, istočne Slavonije, Koprivnice i zapadne Slavonije.