Mladež je oduvijek bila zainteresirana za misterij svojega tjelesnog i spolnog odrastanja. U obiteljsko-crkvenim krugovima smatralo se nepriličnim govoriti o toj mladenačkoj znatiželji. U nedostatku vrijednosno ispravne poduke informacije o spolnosti mladi su stjecali od vršnjaka ili iz neprikladne publicistike, koja je veličala seksualnu privlačnost i s njom povezan užitak. Posljedice su sljedeće: spolnost je svedena na genitalnost; intenzivira se promiskuitet, popuštaju tradicionalne norme ponašanja i jača propagiranje autonomije i individualnih sloboda na štetu moralnog imuniteta. Takva društveno-crkvena slika bila je povodom da se posvetimo socio-religioznoj analitičkoj obradi pitanja spolnog morala i njezinih katehetskih odrednica u kontekstu znanstvenoistraživačkog projekta “Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života”, čija je trideseta cjelina bila posvećena predbračnim spolnim odnosima. U njoj se nastoji pokazati kako je spolni moral u današnjem permisivnom društvu u stanovitoj mjeri individualiziran, oslobođen institucionalnih normi i sublimirajućih potiskivanja. Pritom je uveden supkulturalnom genitalizacijom i površnim pristupom spolnosti kroz depersonalizaciju ljubavi, iskorijenjene iz njezine bitne usmjerenosti na vrijednost čitave osobe. Istraživanjem se ustvrdilo da se religiozna praksa doživljava kao teško spojiva s fenomenom mladenaštva koje sve više poštuje moral izbornog kršćanstva selektivnih kriterija. Raširenost odobravanja predbračnih spolnih odnosa mijenja se prema socio-demografskim indikatorima i uvelike ovisi o religioznom identitetu. Da bi spolnost bila ispravno fenomenološko-antropološki utemeljena, treba biti promatrana kroz prizmu personalističke norme i integracijske ljubavi, te vrijednosno usmjerena obiteljskom podukom i moralno-katehetskim smjernicama spolnog odgoja. Jedino u toj integraciji možemo očekivati formaciju autentičnoga kršćanskog obiteljskog identiteta.