Na uzorku od stotinu i četrdeset i tri ispitanika provedeno je ispitivanje uspješnosti mobilnoprotetske terapije. Istovremeno je primijenjena elektromiografska metoda i metoda testa mastikatorne efikasnosti. Ispitanici su podijeljeni u dvije skupine. Eksperimentalnu skupinu čine ispitanici sa donjom djelomičnom i gornjom totalnom protezom, a obuhvaća pedeset i jednog ispitanika. Kontrolnu skupinu čine devedeset i dva ispitanika sa sačuvanim svim prirodnim zubima. U elektromiografskoj registraciji biopotencijala oba m. masetera i oba m. temporalisa primijenjene su dvije metode: metoda serioelektromiograma i metoda elektromiograma centralne okluzije. Istovremeno sa serioelektromiogramom izveden je test mastikatorne efikasnosti. Na osnovu dobivenih rezultata može se zaključiti da kod ispitanika sa donjom djelomičnom protezom (Kennedy klasa 1) i gornjom totalnom protezom postoji znatno slabija efikasnost mastikacije. Kod ispitanika sa prirodnim zubima postoji veća povezanost vrijednosti varijabla testa mastikatorne efikasnosti i varijabla elektromiograma centralne okluzije, dok kod ispitanika sa donjom djelomičnom (Kennedy kl. 1) i gornjom totalnom protezom postoji veća povezanost varijable testa mastikatorne efikasnosti sa varijablama serioelektromiograma.