Kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa u vrtiću određuje nekoliko čimbenika, među kojima i kreiranje prostornog okruženja. Ono znatno utječe na perspektivu učenja i odgoja djeteta, kao i na mogućnosti stupanja djeteta u različite socijalne interakcije. Afirmacija multidisciplinarnog pristupa u procesu kreiranja prostornog okruženja vrtića iziskuje povezivanje i suradnju stručnjaka pedagoške i arhitektonske struke. Odgajatelj, pedagog, arhitekt, dizajner, krajobrazni arhitekt i drugi stručnjaci pristupaju zajedničkom osmišljavanjanju, oblikovanju i projektiranju građevine i njezine prostorne značajke. Oživljavanje pedagoških ideja u arhitektonskoj izvedbi prostora vrtića omogućuje preveniranje i nadvladavanje barijera koje djeluju nepovoljno na kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa. Senzibiliziranje stručnjaka arhitektonske struke za bolje razumijevanje perspektive djeteta, kao i složenog procesa njegova odgoja i učenja, u tom procesu ima posebno važnu ulogu. Ono omogućuje dizajniranje prostornih uvjeta koji odražavaju suvremeno shvaćanje djeteta i institucijskog djetinjstva, u čijem su središtu slobodan izbor, aktivnost, istraživanje, otkrivanje, kretanje, inicijativa djeteta i samoorganizacija njegovih aktivnosti. U radu se raspravlja o različitim mogućnostima povezivanja i suradnje stručnjaka pedagoškog i arhitektonskog profila u procesu oblikovanja prostora vrtića i mogućnosima uključivanja djeteta u taj proces.