Ovaj rad predstavlja analizu gotskih motiva i konvencija u pripovijetki „Beskrajna groznica“ Fleneri O'Konor. Ovaj O'Konorin tekst tumačimo u kontekstu dva ključna djela tzv. „južnjačke gotike“: drame Staklena menažerija Tenesija Vilijamsa i Foknerovog romana Avesalome, Avesalome!. „Gotika“ je nestabilan termin koji se upotrebljavao u heterogenim kontekstima (od srednjovjekovne arhitekture do priče o duhovima), no u radu dokazujemo da upravo motiv „dematerijalizacije“ može predstavljati jednu vrstu stabilnog jezgra značenja koje je prisutno u različitim upotrebama ove riječi. Dok je postupak dematerijalizacije očit u djelima žanra, u prozi Fleneri O'Konor ovaj proces je dat u inverziji. Despektralizacija i (često groteskni) povratak materijalnosti u O'Konorinoj prozi ukazuju na teološki modus operandi njene fikcije. U pitanju je hrišćansko učenje o Hristovom ovaploćenju.