Mnoge žene širom sveta odlučuju ili bivaju primorane da pređu put od nekoliko stotina ili hiljada kilometara iz različitih razloga, ali istovremeno razloga koji se kroz jednu sintagmu mogu izraziti kao potraga za boljom budućnošću. U tom kontekstu, rad se bavi pitanjem izazova sa kojima se suočavaju migrantkinje koje migriraju radi zapošljavanja, odnosno kao radnice migrantkinje. Bez obzira na postojanje razvijenog međunarodnopravnog okvira koji se odnosi na položaj migrantkinja, one neretko bivaju stavljene u lošiji položaj u sferi zapošljavanja i radnih odnosa u praksi, i to po (najmanje) dva osnova. S obzirom na to, u radu je postavljena hipoteza da su migrantkinje često žrtve intersekcijske diskriminacije, te da je neophodno posvetiti dodatnu pažnju pitanju zaštite migrantkinja na tržištu rada i u sferi radnih odnosa. Iako put ka postizanju ravnopravnosti uključuje i brojne izazove pored puta, ravnopravnost kao cilj čini svaki korak ka postizanju cilja vrednim i značajnim.