U radu se obrađuje tijek upravnog spora od podnošenja tužbe do izvršenja odnosno sporna pitanja koja su se u odnosu na navedeno pojavila od početka primjene novog Zakona o upravnim sporovima. Posebna je pozornost usmjerena na spor pune jurisdikcije odnosno na donošenje reformacijskih presuda u upravnom sporu, dakle u situacijama kada sud u upravnom sporu ne odlučuje samo o pitanju zakonitosti upravnog akta, već svojom presudom neposredno odlučuje o pravima ili obvezama određene osobe u upravnim sporovima. Pri tome obrađuju se pitanja koja se odnose na ocjenjivanje pretpostavki za vođenje upravnog spora te sadržaja tužbe. Isto tako, posebno se obrađuju sporna pitanja u praksi koja se odnose na postupak predlaganja, izvođenja i ocjene dokaza u upravnom sporu odnosno tereta dokazivanja, pri tom uvažavajući podrednu primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku kao i sporna pitanja u praksi u svezi s ostvarivanjem odnosno postojanjem uvjeta za donošenje reformacijskih presuda u upravnom sporu, uzimajući u obzir pitanje vezanosti suda tužbenim zahtjevom. Također, analiziraju se i uvjeti za odlučivanje o naknadi štete te povratu stvari kao akcesorni zahtjevi u upravnom sporu. Uz navedeno, analizirane su i odredbe kojima se uređuje prisilno izvršenje presuda upravnih sudova kao i sporna pitanja koja su se pojavila u dosadašnjoj praksi upravnih sudova u odnosu na nepostupanja po upravnosudskim presudama.