Krupne političke promjene u SSSR-u proteklih godina odrazile su se i na sovjetsku historiografiju. Na temelju monografija i rasprava objavljenih u vodećim povijesnim i drugim stručnim časopisima ...1990. i 1991. godine analizira se konkretan karakter tih promjena i njihovo kvalitativno značenje. Primjetan je velik interes za građansku historiografiju, što se očituje u velikom broju ponovljenih izdanja ili reprinata povijesnih djela objavljenih na početku ovoga stoljeća. Mnoga historiografska pitanja iz ruske povijesti prije revolucije, a naročito sovjetske, počela su se tumačiti drukčije od dosadašnjih službenih interpretacija. Otvorene su mnoge do sada zabranjene teme koje su u promatranom razdoblju postale predmetom proučavanja i diskusija. Sovjetsku historiografiju promatranog razdoblja karakterizira početak procesa deideologizacije u tumačenju povijesnih zbivanja. Vodile su se metodološke diskusije o zadacima koje mora riješiti sovjetska historiografija na teoretskom planu. Pojedini autori već primjenjuju moderne istraživačke metode, ali je za njihovu širu primjenu potrebno duže vrijeme. Znatan dio do sada relevantne arhivske građe stavljen je na raspolaganje znanstvenicima , što je omogućilo objavljivanje rasparav o broju žrtava gladi, koncentracionih logora i o drugim do sada zabranjenim temama. Nastavlja se objavljivanje povijesnih izvora i proučavanje pomoćnih povijesnih znanosti. Veliki metodološki pomak omogućili su politički
faktori dopuštajući objavljivanje povijesnih izvora, memoarske, arhivske i bibliotečne građe koja je nastala na protivničkoj strani u građanskom i II. svjetskom ratu.
Za Hrvatsku u sovjetskoj historiografiji postoji interes, posebno među slavistima specijaliziranim za povijesnu problematiku, ali u usporedbi s drugim zemljama jugoistočne Europe Hrvatska još nije onoliko zastupljena koliko bi trebalo.
U ovom se prinosu ukratko istražuje u nas slabo poznato naučavanje Ruske pravoslavne crkve o nizu bioetičkih pitanja. Ova aktualna problematika koja, osim toga što je izuzetno važna sama po sebi, ...omogućuje još i nešto drugo. Pažljivim iščitavanjem može se uočiti velika sličnost rezultata u rješenjima suvremenih pitanja crkvene moralke do kojih su došli, s jedne strane, teolozi Katoličke crkve, a, s druge, ruski pravoslavni teolozi pošavši svojim putem, od svoje tradicije i svojom metodom. Ovi praktički gotovo istovjetni rezultati u sjeni određenih prepreka koje postoje u međucrkvenim odnosima ipak unose nove momente i nadu za dijalog i zbližavanje.
Budući da je bioetika danas postala popularna tema o kojoj se mnogo piše, pronalaženje odgovarajuće literature nije veći problem. Znatno je teže u nas doći do tekstova pravoslavne teologije o tom problemu, ali nije ni to nepremostiva teškoća. Mnogo je važnije pronaći dokument koji izražava službeni stav Crkve i daje smjernice njezina budućega djelovanja. Ovaj naš prinos utemeljen je na jednom takvom dokumentu Ruske pravoslavne crkve.
Arhivska grada i stručna literatura analiziraju se kao izvori za poznavanje upravne organizacije krajiških pukovnija Hrvatsko-slavonske vojne krajine (1746-1873). Temeljne teškoće za istraživanje su ...kod arhivske grade nepotpuna očuvanost registratura i nesredenost u arhivskom smislu, a kod literature nedostatak specijaliziranih radova i otežani uvid u novija austrijska istraživanja. Autor donosi pregled relevantne arhivske grade, osvrt na literaturu, a u prilozima popise vrsta registratumih knjiga te izvještaja i iskaza statističke naravi.
Polemizirajući s nekim tezama F. Conte-a, autor ovog prinosa smatra načelno neispravnim pokušaje sintetiziranja nacionalnih povijesti pojedinih slavenskih naroda i njihovih civilizacija u jedinstvenu ...organsku cjelinu kao što to čine neki profesionalni slavisti. Autor se ujedno osvrće i na metodološke teškoće pisanja komparativne povijesti slavenske civilizacije s obzirom na vjersku podijeljenost i upozorava da se pojavni oblici duhovnosti i pučke pobožnosti ne mogu svestiisključivo na pitanja konfesionalne jurisdikcije.
Djelatnost »Austrijskog instituta za Istočnu i Jugoistočnu Europu« ima za Hrvatsku višestruko značenje. U sklopu znanstvenih projekata proučavanja Habsburške Monarhije, odnosno kasnije ...Austro-Ugarske, proučava se povijest Srednje Europe kao cjeline kojoj je i Hrvatska organski pripadala kroz stoljeća. Istraživanja političkih zbivanja i procesa te regije u današnjem vremenu određuju pobliže položaj Hrvatske u integracijskim procesima suvremene Europe. Znatan dio priloga suradnika ovoga Instituta posvećen je suvremenim političkim pitanjima. Poznavanje ustrojbene strukture i djelatnih oblika Instituta pruža korisna iskustva za organiziranje povijesnih i drugih sličnih znanstvenih instituta. Razmatra se aktivnost toga svjetski uglednog Instituta u protekle dvije godine.
