Stupanjem na snagu Zakona o upravnim sporovima iz 2010. godine, došlo je do bitne promjene u sustavu nadzora ustavnosti i zakonitosti općih akata koje donose tijela jedinica samouprave. Prema ...njegovim odredbama, ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave postaje predmetom upravnog spora za čije je rješavanje nadležan Visoki upravni sud Republike Hrvatske. S obzirom na prethodno izgrađenu ustavnosudsku praksu u nadzoru općih akata ta promjena zahtijeva precizno razgraničenje nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Navedeni zakon, međutim, u tom dijelu ima niz nedostataka i nepotpunih rješenja na koje će morati dati odgovore sudska praksa. Pritom se ponovno aktualizira pitanje određivanja predmeta nadzora odnosno definiranja pojma općeg akta i njegovo razlikovanje u odnosu na propise. Cilj ovog rada je dati pregled prethodnog zakonodavnog uređenja i ustavnosudske prakse, analizirati novo zakonsko uređenje i praksu, ukazati na otvorena pitanja i dvojbe te ponuditi rješenja za njihovo otklanjanje.
Specifičnost nadzora nad radom izvršnih i upravnih tijela lokalne samouprave leži u opreci između upravnih obilježja jedinice lokalne samouprave i njezinih samoupravnih obilježja. Stoga on treba biti ...ustrojen na način kojim se respektiraju samoupravne ovlasti lokalne samouprave, ali pritom istodobno štiti zakonitost u cjelokupnom pravnom sustavu. U radu se istražuju oblici nadzora nad izvršnim i upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj, pri čemu se, nakon razmatranja prirode nadzora, subjekata nadzora i nadzornih ovlasti, posebice analizira nadzor unutar samih tijela lokalne samouprave, hijerarhijski upravni nadzor od strane tijela područne (regionalne) samouprave te upravni i inspekcijski nadzor od strane Ministarstva uprave, upravnosudski nadzor kao i nadzor od strane pučkoga pravobranitelja. Poseban naglasak stavljen je na instrumente provođenja svakoga pojedinoga nadzora te na nadzorne ovlasti kojima raspolažu nadzorna tijela. Pritom se skreće pozornost na utjecaj koji na učinkovitost i djelotvornost nadzora imaju broj i veličina lokalnih jedinica i posljedično njihova objektivna sposobnost obavljanja poslova iz samoupravnog djelokruga.
The specificity of supervision over the work of executive and administrative bodies of local self-government lies in the contradiction between administrative characteristics of units of local self-government and its self-administrative characteristics. Therefore, it should be organised in a way that respects the self-administration powers of local self-government, but at the same time, protects legality in the entire legal system. This paper investigates the supervision of executive and administrative bodies of units of local self-government in Croatia. Here, after considering the nature of the supervision, subjects of supervision and supervisory powers, in particular the forms of supervision are analysed over executive and administrative bodies of units of local self-government, hierarchical administrative supervision by bodies of regional self-government and administrative and inspectorial supervision by the Ministry of Administration, administrative court supervision as well as supervision by the ombudsman. Particular emphasis is placed on the instruments for implementation of every individual supervision and on the supervisory powers at the disposal of supervisory bodies. Thereby attention is given to the influence on the efficiency and effectiveness of supervision, the number and size of local units and consequently their objective capability to carry out duties within the sphere of self-government.
Predmet ovoga članka pravni je institut izdvojenog mišljenja
suca koji se ne slaže s odlukom za koju je glasovala većina sudaca
kolegijalnoga sudskog tijela, bilo da je riječ o njezinoj izreci ...ili o
obrazloženju. Iako se mogućnost izdvajanja mišljenja tradicionalno smatra
obilježjem država commom law sustava, ona danas postoji i u većini država
kontinentalnog sustava, oso- bito na ustavnim sudovima. Izdvojeno mišljenje
obrađuje se s povijesno- komparativnog i pravno-teorijskog aspekta. Ukazuje se
na razloge u prilog dopuštanja izdvajanja mišljenja kao što su sloboda
izražavanja mišljenja i sudačka neovisnost, ali i protiv toga, primjerice
pravna sigurnost, jasnoća i uvjerljivost sudskih odluka te utjecaj na
integritet i ugled suda. U hrvatskom pravnom sustavu u redovitom sudovanju
izdvojena mišljenja u pravilu su dopuštena, ali ne i njihova objava, dok je
na Ustavnom sudu izričito dopušteno izdvajanje mišljenja i obrazlaganje suprotnoga
glasovanja kao i njihovo objavljivanje. Praksa Ustavnog suda, međutim, pokazuje
priličnu suzdržanost ustavnih sudaca u korištenju te mogućnosti.
The
topic of this paper is the legal institute of separate (dissenting and concurring)
opinion of a judge who disagrees with the majority decision of a court chamber.
Even though this institute has traditionally been considered a common law
feature, most civil law countries recognise it, especially in constitutional
matters. The paper deals with this institute not only from historical and
comparative perspectives, but also from the legal and theoretical one. The
author points to the reasons in favour of separate opinions such as freedom of
speech and judicial independence, as well as to the reasons against it, e.g.,
legal certainty, clarity and persuasiveness of court judgements and also to
their impact on integrity and reputation of courts. In the Croatian legal
system separate opinions are in principle allowed at the level of regular
courts, but it is not permitted to make them public. At the Constitutional
Court of the Republic of Croatia separate opinions and presentation of the
reasons for voting contrary to the majority as well as their publication are
fully permitted. However, the Constitutional Court’s practice shows
considerable reluctance of Constitutional Court judges to use these institutes.
Stupanjem na snagu Zakona o upravnim sporovima iz 2010. godine, došlo je do bitne promjene u sustavu nadzora ustavnosti i zakonitosti općih akata koje donose tijela jedinica samouprave. Prema ...njegovim odredbama, ocjena zakonitosti općeg akta jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave postaje predmetom upravnog spora za čije je rješavanje nadležan Visoki upravni sud Republike Hrvatske. S obzirom na prethodno izgrađenu ustavnosudsku praksu u nadzoru općih akata ta promjena zahtijeva precizno razgraničenje nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Navedeni zakon, međutim, u tom dijelu ima niz nedostataka i nepotpunih rješenja na koje će morati dati odgovore sudska praksa. Pritom se ponovno aktualizira pitanje određivanja predmeta nadzora odnosno definiranja pojma općeg akta i njegovo razlikovanje u odnosu na propise. Cilj ovog rada je dati pregled prethodnog zakonodavnog uređenja i ustavnosudske prakse, analizirati novo zakonsko uređenje i praksu, ukazati na otvorena pitanja i dvojbe te ponuditi rješenja za njihovo otklanjanje.
The specificity of supervision over the work of executive and administrative bodies of local self-government lies in the contradiction between administrative characteristics of units of local ...self-government and its self-administrative characteristics. Therefore, it should be organised in a way that respects the self-administration powers of local self-government, but at the same time, protects legality in the entire legal system. This paper investigates the supervision of executive and administrative bodies of units of local self-government in Croatia. Here, after considering the nature of the supervision, subjects of supervision and supervisory powers, in particular the forms of supervision are analysed over executive and administrative bodies of units of local self-government, hierarchical administrative supervision by bodies of regional self-government and administrative and inspectorial supervision by the Ministry of Administration, administrative court supervision as well as supervision by the ombudsman. Particular emphasis is placed on the instruments for implementation of every individual supervision and on the supervisory powers at the disposal of supervisory bodies. Thereby attention is given to the influence on the efficiency and effectiveness of supervision, the number and size of local units and consequently their objective capability to carry out duties within the sphere of self-government.
The 2010 Administrative Disputes Act introduced significant changes in the system of review of the constitutionality and legality of general enactments passed by units of local self-government. Under ...the Act, the review of legality of these enactments became a subject matter of an administrative dispute before the High Administrative Court. Considering already established legal practice of the Constitutional Court in cases related to the review of general enactments, this change requires for the competence of the Constitutional Court of the Republic of Croatia and the High Administrative Court to be precisely defined. To that end, however, the Administrative Disputes Act entails several shortcomings and offers quite inadequate solutions that will have to be resolved in practice. In the process, the issue of determining the subject of the review, i.e. defining the term "general enactment" and its distinction from the term "regulation" has been in focus again. This paper is aimed to present the former legal regulation and the Constitutional Court case-law, analyse the new legal framework and practice and indicate some pending issues and doubts as well as to offer possible solutions to overcome them.
The paper analyzes the conditions and procedure for the election of judges of the Constitutional Court of the Republic of Croatia and, by describing the experience of previous elections, indicates ...the dilemma and issues in practice in this regard. Two key steps have been made toward a more transparent procedure of the election of the Constitutional Court judges and a higher level of their legitimacy for the last ten years: in 2002 the detailed rules of procedure were set up and in 2010 the Amendments to the Constitution stipulating that the Constitutional Court judges shall be elected by a two-thirds majority vote of all the representatives in the Croatian Parliament were adopted. However, some doubts and problems in interpretation of legal rules are still present. This is especially true of issues related to submitting the nominations, checking and verifying the due requirements for being elected a judge, legal nature of the decision on election of the Constitutional Court judges and legal protection in case of violation of a candidate's rights in electoral procedure. The author gives a number of recommendations for improvement of the electoral procedure with the aim of achieving a higher level of independency and legitimacy of the Constitutional Court judges. The author also emphasizes that the main issue in the electoral procedure must not be the question whether candidates meet legal requirements but who of them is the best i.e. better candidate.
VJERODOSTOJNO TUMAČENJE ZAKONA Teodor Antić
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991),
01/2015, Letnik:
36, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Vjerodostojno tumačenje zakona pravni je institut kojim zakonodavac u slučaju pogrešnog ili različitog tumačenja određene zakonske odredbe u praksi, radi pravilnog tumačenja i jedinstvene primjene, ...utvrđuje njezino autentično značenje aktom koji ima snagu zakona. Njegova inherentna obilježja su retroaktivnost i učinak na pendentne postupke. Zbog tih obilježja i njihovog odnosa prema načelima vladavine prava, pravne sigurnosti i diobe vlasti, vjerodostojno tumačenje podložno je ozbiljnoj kritici pravne teorije i prakse. Autor analizira institut vjerodostojnog tumačenja kroz povijesno-komparativnu perspektivu, normativno uređenje u Republici Hrvatskoj, praksu Hrvatskog sabora i stajališta teoretičara koji ga osporavaju ili zagovaraju. Na temelju toga iznosi vlastiti zaključak o tome da bi kvalitetnijim postupcima pripreme i donošenja zakona institut vjerodostojnog tumačenja mogao postati nepotrebnim. Ako ga se ipak zadrži u pravnom poretku, nužno bi bilo nad njim provoditi bitno djelotvorniji ustavni nadzor.
Izrada pravnih propisa u Hrvatskoj Đerđa, Dario; Antić, Teodor
Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
03/2017, Letnik:
38, Številka:
1
Journal Article, Paper
Odprti dostop
This paper highlights the importance of legal drafting and its essential
elements, which has not drawn a lot of attention in the Republic of Croatia so far.
The paper emphasises the importance of ...proportionality in the simplicity and legal
distinctness of a legal text in the process of drafting for the purpose of its clarity.
The paper also presents objective requirements necessary for quality legal drafting,
as well as subjective qualities of the drafters. With the purpose of drawing attention
to imperfections in the legal drafting in Croatia, some defi ciencies are presented in
the process of drafting and amending of the Utility Services Act. The process of
drafting and amending of this Act is a good example of the way how legal drafting
should not be done. It contains a lot of defi ciencies and failures that are the result of
legal drafting mistakes. At the end, authors expect that the adoption of the Uniform
methodology and nomotechnical rules for the drafting of acts enacted by Parliament
should contribute to the higher quality of legal texts and to their full adjustment to the
general requirements of legal certainty and rule of law.
Ovim se radom nastoji skrenuti pozornost na važnost tehnike izrade pravnih
propisa te na njezine osnovne postavke, čemu se u Republici Hrvatskoj do sada
nije pridavala veća pozornost. Naglašava se važnost nalaženja optimalnog
razmjera jednostavnosti i pravne određenosti teksta propisa u procesu izrade
i donošenja, a radi postizanja njegove razumljivosti i prilagođenosti svim
subjektima na koje se odnosi. U radu se najprije izlažu objektivne pretpostavke
nužne za kvalitetno obavljanje nomotehničkih zadaća, a zatim i subjektivne
kvalitete kojima mora utjeloviti redaktor nacrta nekoga pravnog propisa.
Radi konkretnoga ukazivanja na propuste koji su prisutni u hrvatskom pravu,
analizira se proces izrade, dopunjavanja i mijenjanja Zakona o komunalnom
gospodarstvu koji može poslužiti kao dobar primjer kako ne treba stvarati pravne
propise, jer se u njemu uočava velik broj pogrešaka i propusta koji su rezultat
nepravilne tehnike izrade propisa. Na kraju se izražava nada da će donošenje
Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi
Hrvatski sabor ubuduće pridonijeti većoj kvaliteti zakonskih tekstova i njihovu
potpunom udovoljavanju općim zahtjevima pravne sigurnosti i usklađenosti s
načelom vladavine prava.
Ovim se radom nastoji skrenuti pozornost na važnost tehnike izrade pravnih propisa te na njezine osnovne postavke, čemu se u Republici Hrvatskoj do sada nije pridavala veća pozornost. Naglašava se ...važnost nalaženja optimalnog razmjera jednostavnosti i pravne određenosti teksta propisa u procesu izrade i donošenja, a radi postizanja njegove razumljivosti i prilagođenosti svim subjektima na koje se odnosi. U radu se najprije izlažu objektivne pretpostavke nužne za kvalitetno obavljanje nomotehničkih zadaća, a zatim i subjektivne kvalitete kojima mora utjeloviti redaktor nacrta nekoga pravnog propisa. Radi konkretnoga ukazivanja na propuste koji su prisutni u hrvatskom pravu, analizira se proces izrade, dopunjavanja i mijenjanja Zakona o komunalnom gospodarstvu koji može poslužiti kao dobar primjer kako ne treba stvarati pravne propise, jer se u njemu uočava velik broj pogrešaka i propusta koji su rezultat nepravilne tehnike izrade propisa. Na kraju se izražava nada da će donošenje Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor ubuduće pridonijeti većoj kvaliteti zakonskih tekstova i njihovu potpunom udovoljavanju općim zahtjevima pravne sigurnosti i usklađenosti s načelom vladavine prava.
PDF
