Alergenska imunoterapija (AIT) još uvijek je jedina dostupna terapija alergijskih bolesti koja djeluje na imunosnu disfunkciju u podlozi alergije te može modificirati tijek i napredovanje bolesti. ...Suvremeno načelo imunoterapije ne razlikuje se znatnije od ideje koju je imao Leonard Noon 1911. godine, kad je prvi puta AIT primijenjena za liječenje alergijskog rinitisa. AIT podrazumijeva ponavljanu primjenu rastućih doza alergena supkutanim injekcijama do doze održavanja koja se primjenjuje tijekom najmanje tri godine, čime se postiže specifična tolerancija na alergen s dugoročnom učinkovitošću i nakon prekida liječenja. U novije vrijeme sublingvalni put primjene, provediv i u kućnim uvjetima, pokazao se učinkovitom i sigurnom alternativom supkutanom putu. Oralna se imunoterapija sve više primjenjuje u liječenju IgE posredovane alergije na hranu i omogućava postizanje učinkovite ograničene desenzitizacije, ali ne i dugotrajne tolerancije. Imunosni mehanizmi pojave tolerancije uključuju povećano stvaranje interleukina 10 (IL-10) i transformirajućeg faktora rasta beta (TGF-β), smanjenje broja alergenski specifičnih T-pomoćničkih stanica tipa 2 (Th2), indukciju alergenski specifičnih regulacijskih limfocita T i B (Tregs i Bregs) i proizvodnju alergenski specifičnih IgG 4 i IgA blokirajućih protutijela. S obzirom na stalan porast prevalencije alergijskih bolesti, od velikog je interesa u liječenju alergija istražiti nove metode za postizanje imunotolerancije sa sigurnijim, učinkovitijim i dugotrajnijim učinkom; to uključuje alternativne putove primjene alergena za imunoterapiju, nove adjuvanse, rekombinantne alergene (uključujući hipoalergene varijante) i kombinaciju alergena s imunološkim modifikatorima ili monoklonskim protutijelima koji potiskuju Th2 stanični put.
The approach to a child with severe asthma Kljaić Bukvić, Blaženka; Ivković Jureković, Irena; Navratil, Marta ...
Paediatria Croatica,
6/2022, Letnik:
66, Številka:
1-2
Journal Article
Od fenotipa do biološkog liječenja teške astme Kljaić Bukvić, Blaženka; Ivković Jureković, Irena; Navratil, Marta ...
Paediatria Croatica,
06/2022, Letnik:
66, Številka:
1-2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Teška astma je složena i heterogena bolest koja kliničara stavlja pred težak zadatak razlikovanja bolesnika prema rizičnim manife- stacijama bolesti (fenotipovi) i specifičnim patofiziološkim ...mehanizmima u podlozi bolesti (endotipovi), a sve u cilju odabira što učinkovitijeg liječenja prilagođenog potrebama pojedinog bolesnika. Dosadašnja istraživanja i pokušaji fenotipiziranja bolesnika s astmom, pa tako i teškom astmom, kod djece nisu dovela do jedno- značnog zaključka, osim već otprije poznatih činjenica da najveći dio djece ima atopiju s višestrukim preosjetljivostima (nerijetko kombinacija nutritivnih i aeroalergena, uloga plijesni), reverzibilnu bronhoopstrukciju i rane znakove remodelacije bronha. Samo mali broj djece ima trajnu bronhoopstrukciju (FEV1< 80%). Endotipovi teške astme ne razlikuju se od onih opisanih u astmi općenito: tip 2 (visoki Th2; eozinofili u serumu i sputumu, visoki IgE, FeNO; ključni citokini IL-4, IL-5, IL-13) i ne-tip 2 (niski Th2, neutrofilna, pau- cigranulocitna ili miješana upala; ključni citokini IL-8, IL-17, IL-22). Tip 2 je češći endotip kod djece i za njega postoji dostupna i odo- brena biološka terapija (anti-IgE i anti-IL-5). Ne-tip 2 je rjeđi endotip, obilježen općenito ograničenim terapijskim opcijama, među kojima se razmatra primjena azitromicina. Teška astma, iako kod djece rijetko zastupljena, predstavlja rizični fenotip koji ozbiljno narušava kvalitetu života. Pažljivo praćenje bolesnika i određivanje temeljnog endotipa omogućuje izbor i primjenu ciljanog i personaliziranog liječenja.
Teška astma je složena i heterogena bolest obilježena neprimjerenom kontrolom unatoč visokom stupnju liječenja. Procjenjuje se kako je prisutna u 2 - 5% djece s astmom, češće u djece starije od 10 ...godina i u dječaka. Iako je teška astma rijetka, ova skupina djece ima povećani rizik nuspojava liječenja, kao i teških i po život opasnih egzacerbacija. Povećani su izravni i neizravni troškovi u vidu potrošnje lijekova, češćih redovitih i hitnih posjeta liječniku, hospitalizacija, izostanaka s nastave i roditeljskih odsustava s posla. Definicije teške astme nisu ujednačene, ali im je svima zajednička potreba za kombinacijskim liječenjem inhalacijskim kortikosteroi- dima i bronhodilatatorima dugog djelovanja u visokim dozama neophodnima za kontrolu simptoma, ili, čak nedostatnima za punu kontrolu bolesti. Nekontrolirana astma zahtijeva iscrpno preispitivanje koje uključuje diferencijalno dijagnostičku reevaluaciju i nedvojbenu potvrdu dijagnoze astme, otkrivanje otegotnih čimbenika poput neredovitog uzimanja i/ili loše tehnike primjene inha- lacijskih lijekova, utjecaja okoliša (izloženost alergenima i iritansima) te komorbiditeta (bolesti gornjeg dišnog puta, gastroezofagu- sni refluks, pretilost i anksioznost). Ukoliko je dijagnoza astme potvrđena, a otegotni čimbenici ispravljeni, te je postignuta kontrola bolesti, radi se o teško lječivoj astmi (engl. difficult-to-treat asthma). Ako se ovim mjerama ne postigne kontrola, radi se o teškoj rezi- stentnoj astmi (engl. severe, therapy-resistant asthma). U pristupu djetetu s teško lječivom astmom slijedimo sistematičnu evaluaciju kojom u približno dvije trećine bolesnika djelovanjem na modificirajuće čimbenike ispunjavamo dugoročne ciljeve liječenja kroz postizanje kontrole simptoma te smanjenje rizika za po- goršanja i nepovratna oštećenja bronha/komplikacija liječenja. U preostale djece, u koje primjena ovih mjera ne dovodi do usposta- ve kontrole, radi se o teškoj, na terapiju rezistentnoj astmi. U njih slijedi, kroz određivanje fenotipskih obilježja, izbor biološkog liječenja temeljnog na pretpostavljenom endotipu.
Nazofaringealna kolonizacija humanopatogenim bakterijama preduvjet je za razvoj akutnog otitisa media (AOM). Većina autora danas se slaže s mišljenjem da pozitivan bakteriološki nalaz iz obriska ...nazofarinksa (NF) ima klinički značaj. Ubrzani porast rezistencije ovih bakterija na antibiotike komplicira dosadašnju empirijsku terapiju ovih infekcija u mnogim zemljama.
Cilj ovog istraživanja bio je odrediti učestalost i rezistenciju pojedinih patogenih izolata iz obriska NF-a djece predškolske dobi s uputnom dijagnozom rhinopharyngitis acuta i AOM. Cilj istraživanja bio je i pokazati da dosadašnja preporučena empirijska terapija ovih infekcija amoksicilinom nije bakteriološki opravdana. Od ukupnog broja obrisaka NF-a (1229), 468 uzoraka bilo je bakteriološki pozitivno (38,08%). Od ukupnog broja pozitivnih nalaza u 40,60% izoliran je pneumokok, u 40,17% M. catarrhalis, u 15,17% H. influenzae, a u 4,06% izolirani su BHS-A, C ili G. Rezultati našeg istraživanja pokazuju da je najviša rezistencija najčešćeg izolata - pneumokoka bila na penicilin i amoksicilin ( 37,37%). Empirijska terapija određene infekcije određenim antibiotikom moguća je samo ako rezistencija najčešćeg uzročnika na taj antibiotik u određenoj populaciji ne prelazi 15%.
Zaključak ovog istraživanja je da u empirijskoj terapiji navedenih infekcija u našoj regiji više nije mjesto penicilinu ni amoksicilinu.
For breast cancer patients, surgery remains the cornerstone in treatment. Perioperative and postoperative period is associated with impaired immune function that can have profound implications for ...cancer patients in terms of tumor recurrence and metastases. The three main factors include surgery and related neuroendocrine stress response, anesthetic drugs, including opioid analgesics and postoperative pain. The most investigated immune cells are natural killer (NK) cells that are affected by both anesthesia and surgery. It has been demonstrated that ketamine, thiopental, volatile anesthetics, fentanyl and morphine, but not propofol, remifentanil or tramadol reduce the number of circulating NK cells and depress their toxicity. The level of NK cells' cytotoxicity is inversely proportional to the stage and spread of cancer. Regional anesthesia and its potential beneficial effects on the perioperative immune response and long-term outcome after surgery has been investigated as an alternative to general anesthesia in patients undergoing breast cancer surgery. In this paper, we present a review of literature aimed to assess the impact of regional anesthesia techniques on the immune response in patients undergoing breast cancer surgery and how it compares to general anesthesia.
For breast cancer patients, surgery remains the cornerstone in treatment. Perioperative and postoperative period is associated with impaired immune function that can have profound implications for ...cancer patients in terms of tumor recurrence and metastases. The three main factors include surgery and related neuroendocrine stress response, anesthetic drugs, including opioid analgesics and postoperative pain. The most investigated immune cells are natural killer (NK) cells that are affected by both anesthesia and surgery. It has been demonstrated that ketamine, thiopental, volatile anesthetics, fentanyl and morphine, but not propofol, remifentanil or tramadol reduce the number of circulating NK cells and depress their toxicity. The level of NK cells’ cytotoxicity is inversely proportional to the stage and spread of cancer. Regional anesthesia and its potential beneficial effects on the perioperative immune response and long-term outcome after surgery has been investigated as an alternative to general anesthesia in patients undergoing breast cancer surgery. In this paper, we present a review of literature aimed to assess the impact of regional anesthesia techniques on the immune response in patients undergoing breast cancer surgery and how it compares to general anesthesia.
