Ako je opstanak, preživljavanje jedna od najljudskijih vrijednosti, onda je mirno rješavanje sporova u funkciji zaštite te vrijednosti. Izbjegavanje tragedije rata trebalo bi biti vrijedno svakog ...napora u traženju novih i inovativnih metoda za ublaživanje napetosti.
A. LeRoy Bennett, James K. Oliver (2004)
Sažetak
U radu se analizira sustav mirnog rješavanja sporova u suvremenim europskim dokumentima, njegova važnost, učinci i prinosi miru, stabilnosti i sigurnosti europskog kontinenta stoljećima razdiranog međusobnim nepovjerenjem, ratovima i sukobima. Svi ti dokumenti odražavaju status i tretman koji opći pravni sustav mirnog rješavanja međunarodnih sporova inače ima u međunarodnoj zajednici. Izražava se uvjerenje da su narodi Europe, s obzirom na poduke iz prošlosti, odlučni prevladati stoljetna suprotstavljanja i oblikovati zajedničku budućnost mira, stabilnosti i sigurnosti. Samo je jedan način: kreirati zajedničke stavove i jedinstven pristup rješavanju proturječnosti, demokratskom sučeljavanju različitih gledišta i mirnom rješavanju sporova. U svim europskim dokumentima naglasak je na dobrosusjedskim odnosima država radi uspostave napretka, trajnog mira i stabilnosti.
Sredozemne države uložile su i ulažu značajne napore da se zaštiti i očuva Sredozemno more, prvenstveno preuzimanjem obveza iz brojnih međunarodnih ugovora, općih i regionalnih (preko 100). Zbog ...činjenice da se učinkovitost sustava zaštite može postići samo efikasnom ravnotežom međunarodne i nacionalne brige, autori su u ovome radu istražili zaštitu i očuvanje Sredozemnog mora u suvremenim međunarodnim ugovorima, a posebice u nacionalnim propisima onih obalnih država na Sredozemnom moru koje su članice Europske unije, Francuske, Španjolske, Italije, Cipra, Malte i Slovenije}
Analiza nacionalnih propisa ovih država (kojima se preuzete međunarodne obveze razrađuju i unapređuju) posebice je važna iz dva razloga: prvo, jedan od temeljnih ciljeva europske politike je zaštita i poboljšanje kakvoće okoliša, i drugo, problem je i u ovom području u implementaciji međunarodnih pravila.
U ovome radu autori analiziraju jednostrane akte država u pravu mora s posebnim osvrtom na akte slovenskog Parlamenta (2005.) i Vlade (2006.), o proglašenju zaštićene ekološke zone i epikontinentskog ...pojasa, i o određivanju područja ribolovnoga mora. Tim aktima Slovenija krši ne samo obveze iz odredbi Konvencije UN o pravu mora (1982.) već i temeljno pravno pravilo prema kojemu kopno dominira morem. Iz toga pravila proizlazi da pravni naslov nad svim prostorima mora pod suverenošću, suverenim pravima ili pod jurisdikcijom neke države proizlazi iz naslova nad obalom, a u nedostatku naslova nad obalom ne postoji ni valjani pravni naslov nad morskim prostorima u njezinu produžetku. To pravilo, bez iznimke, potvrđuje međunarodna sudska i arbitražna praksa. Slovenski jednostrani akti pravno su neosnovani i nemaju uporište u međunarodnom pravu. Mogli bi se protumačiti kao stav Slovenije da ti njezini akti imaju primat u odnosu na prava Hrvatske utemeljena na općem međunarodnom pravu. To bi bio refleks odavno napuštene i odbačene doktrine o primatu unutarnjega prava nad međunarodnim, makar kada su samo u pitanju odnosi između Slovenije i Hrvatske.
U ovome radu autori analiziraju jednostrane akte država u pravu mora s posebnim osvrtom na akte slovenskog Parlamenta (2005.) i Vlade (2006.), o proglašenju zaštićene ekološke zone i epikontinentskog ...pojasa, i o određivanju područja ribolovnoga mora. Tim aktima Slovenija krši ne samo obveze iz odredbi Konvencije UN o pravu mora (1982.) već i temeljno pravno pravilo prema kojemu kopno dominira morem. Iz toga pravila proizlazi da pravni naslov nad svim prostorima mora pod suverenošću, suverenim pravima ili pod jurisdikcijom neke države proizlazi iz naslova nad obalom, a u nedostatku naslova nad obalom ne postoji ni valjani pravni naslov nad morskim prostorima u njezinu produžetku. To pravilo, bez iznimke, potvrđuje međunarodna sudska i arbitražna praksa. Slovenski jednostrani akti pravno su neosnovani i nemaju uporište u međunarodnom pravu. Mogli bi se protumačiti kao stav Slovenije da ti njezini akti imaju primat u odnosu na prava Hrvatske utemeljena na općem međunarodnom pravu. To bi bio refleks odavno napuštene i odbačene doktrine o primatu unutarnjega prava nad međunarodnim, makar kada su samo u pitanju odnosi između Slovenije i Hrvatske.
The author analyze in this paper unilateral acts of States in the law of the sea with particular emphasis on the Slovenian Law on the proclamation of the protected ecological zone and of the continental shelf of 2005, as well as its Decree on the determination of fishing areas of 2006.With these acts is in breach not only with its obligations from the 1982 UN Law of the Sea Convention, but also with the basic legal principle that the land dominates the sea. According to this principle many times confirmed in the practice of international courts and tribunals, it is the land which confers upon the coastal State a right to the waters off its coast. Hence, in the absence of coastal entitlement, ther is no valid legal title to adjacent maritime areas.As a consequence, Slovenia's unilateralacts have no basis in international law. They could be interpreted as Slovenia's position that its internal acts and claims have primacy over Croatian legal rights and interests in the disputed areas. These Croatia's rights and interests are fully based on general international law, especially such as codified in the 1982 Convention. Slovenia's stubborn claims would be a reflex of the long time obsolete doctrine on primacy of municipal law over international law, at least when the relations between Slovenia and Croatia are at stake.
MIRENJE U KONVENCIJI UN O PRAVU MORA (1982.) Barić Punda, Vesna; Štambuk, Darijan
Naše more znanstveni časopis za more i pomorstvo,
12/1994, Letnik:
41, Številka:
5-6
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Mirenje kao jedno od diplomatskih sredstava mirnog rješavanja međunarodnih sporova, u Konvenciji UN o pravu mora ( 1982) zadržava sve one značajke koje to sredstvo ima u međunarodnoj praksi i u ...doktrini međunarodnog prava. Spor se, dakle, iznosi pred odbor za mirenje, koji će, pošto rasvijetli sporne činjenice i istraži spor, donijeti prijedlog rješenja (uvjete i aranžmane prihvatljive za
obje stranke u sporu) bez obvezne pravne snage za stranke. Postupak mirenja može se odvijati u skladu s odsjekom 1. dijela XV konvencije, kad mirenje vodi, ako se spor ne riješi, obveznim posntpcima koji okončavaju obveznim odlukama (fakultativna, dobrovoljno mirenje) i u skladu s odredbama u odsjela1 3. dijela XV konvencije, kad su stranke obvezne podvrgnuti spor mirenju, pošto nisu željele spor podvrći ni sudu ni arbitraži (obvezno mirenje). Obvezno mirenje bilo je jedino sredstvo mirnog rješavanja sporova koje su države na Trećoj konferenciji UN o pravu mora, hite voljne prihvatiti za rješavanje određenih kategorija međunarodnih sporova, posebice sporova koji mogu nastati provedbom suverenih prava
obalnih država u gospodarskom pojasu.
Prije pet desetljeća akademik Ibler je napisao članak Pravo progona danas. Na pitanja koja je tada, u tom vremenu, autor postavljao međunarodno pravo je uglavnom odgovorilo. Nije izostala ni izravna ...normativna vrijednost: 1958 pravo progona izričito je priznato u Konvenciji o otvorenom moru iz 1982., u Konvenciji UN-a o pravu mora. Važnost preciziranja svih elemenata prava progona Ibler naglašava zbog istih razloga zbog kojih i mi to činimo danas, 2003. godine u našem istraživanju, a to je činjenica intenziviranih presizanja jednih ribara u područje drugih, ali i međunarodni ugled države. Za Republiku Hrvatsku kao pomorsku državu i njezin mežunarodni ugled od posebne je važnosti da se načinu na koji ona ostvaruje pravo progona i posljedicama progona (zaustavljanju, pregledu, uzapćenju broda te izricanju i izvršenju kazni), ne može opravdano prigovoriti. U središtu pozornosti ovoga teksta je analiza odredbi o progonu brodova i postupak ovlaštenih tijela u kompleksu pravnih vrela RH de lege lata i de lege ferenda, vrijedan analitički pristup ostvarivanju prava progona od strane Ministarstva unutarnjih poslova (posebice imajući u vidu posljedice progona) u razdoblju od 1992. do 2002. godine, te sudska praksa.
VIJEĆE ZA SPOROVE O MORSKOM DNU Barić-Punda, Vesna
Naše more znanstveni časopis za more i pomorstvo,
10/1995, Letnik:
42, Številka:
3-4
Journal Article
Odprti dostop
Jedna od najatraktivnijih novina Konvencije UN o pravu mora (J982) jest Međunarodni sud za pravo mora koji će rješavati prvenstveno sporove kojii nastanu u primjeni Konvencjje ili sporove vezane za ...njeno tumačenje. Međunarodni sud će za rješavanje sporova koji nastanu u svezi s istraživanjem i iskorištavanjem prirodnih bogatstava općeg dobra čovječanstva, tj. Zone, osnovati Vijeće za sporove o morskom dnu kao jedinstven forum u sustavu rješavanja sporova kreiranom u Konvenciji. Vijeće će biti sastavljena od jedanaest sudaca koje će između sebe izabrati većinom glasova suci Međunarodnog suda za pravo mora. U odnosu na Međunarodni sud za pravo mora Vijeće je autonomna sudska institucija. Naime, predsjednik Međunarodnog suda za pravo mora ne može predsjedavati sjednicama Vijeća i izraz "nadležnost suda" razumijeva mjerodavnost samog Suda i svih njegovih posebnih (specijalnih) vijeća, ali ne i mjerodavnost Vijeća za sporove o morskom dnu. Vijeće ima specifična, jedinstvena svojstva koja su, mogli bismo reći, i razlog više za prihvaćanje mjerodavnosti Međunarodnog suda za pravo mora. Vijeće je jedinstveno po tome što je pristup Vijeću otvoren ne samo državama strankama već i "entitetima' različitim od država stranaka; Međunarodnoj vlasti iza morsko dno, Poduzeću koje će u ime Vlasti obavljati različite djelatnosti u Zoni navedene u članku 170. Konvencije, državnim poduzećima, te pravnim i fizičkim osobama. Vijeće je, dakle, otvoreno "entitetima" različitim od država, odnosno svima od kojih se očekuje da će poduzimati istraživanje i iskorištavanje prirodnih bogatstava Zone. Jedinstvenost proizlazi i iz njegove savjetodavne funkcije (Međunarodni sud zapravo mora nema savjetodavnu funkciju). Na traženje Skupštine ili Vijeća međunarodne vlasti za morsko dno, Vijeće daje savjetodavna mišljenja o svim pravnim pitanjima unutar dosega njihove djelatnosti. Državama nije dano pravo da zatraže savjetodavno mišljenje. "Vijeće za sporove o morskom dnu Međunarodnog suda za pravo mora je još uvijek jedinstven forum koji daje vitalnost pa čak i razlog za prihvaćanje Suda kao potrebne institucije." A. O. Adede
U ovome se radu analiziraju odredbe o morskim i podmorskim prostorima RH u Pomorskom zakoniku iz 2004., au odnosu na Prijedlog dopuna i izmjena javnopravnih odredbi Pomorskog zakonika RH (rujan ...2004.) koji je bio izrađen na Katedri za međunarodno javno pravo Pravnoga fakulteta u Splitu kako bi se određene praznine, nepreciznosti i nejasnoće pojedinih rješenja PZ RH iz 1994. ispravile, dopunile i uskladile s novim suvremenim rješenjima i praksom država
Istraga je samostalno, autonomno sredstvo u mirnu rješavanju međunarodnih sporova, kojim treća osoba (fizička osoba ili zbor) promiče rješenja spora nepristranim, savjesnim i objektivnim utvrđivanjem ...spornih činjenica. Istraga je posebice pogodna kad između država, stranaka u sporu, primjena prava nije sporna, već neka činjenica ili događaj, primjerice u rješavanju graničnih incidenata, sporova na moru, nautičkih i zemljopisnih spornih pitanja.
Izvješće istražne komisije nema obveznu pravnu snagu za stranke. One su ga slobodne prihvatiti ili odbaciti po svom nahođenju. Mnogi pisci drže da je istraga pripremni postupak, a ne autonomno, samostalno sredstvo u rješavanju međunarodnih sporova, jer se izvješćem istražne komisije ne rješava spor, već se donosi prikaz
činjeničnog stanja. Tako kritičan odnos dijela znanosti međunarodnog
prava držimo neosnovanim. Točno je da se izvješćem izravno
ne rješava spor, ali ono, dakako, dovodi, ili bar treba dovesti, do rješenja spora. Pravno pitanje između stranaka nije ni bilo sporno, a sporne su činjenice nakon provedenog postupka istrage postale neosporne. Utvrđivanjem spornih činjenica, stanja, okolnosti ili događaja, strankama se nameće i rješenje međunarodnog spora.
Istraga u poznatom Dodgger Bank-incidentu (1904.) klasični je primjer kako rješenje činjeničnog pitanja povlači i pravno rješenje spora. Istraga može biti i dio parničnogpostupka pred Međunarodnim
sudom, ali je kao autonomno sredstvo u mimomu rješavanju sporova fleksibilnija od sudskog ili arbitražnog postupka. Nepristrana i objektivna istraga put je za smanjivanje napetosti i područja neslaganja između država.
