This paper covers the finds dated to Late Antiquity from grave 6 in the Roman necropolis in Trogir’s Dobrić section, which was partially excavated in the 1980s. A portion of the goods from this ...sporadically excavated necropolis are held in the Archaeological Museum in Split. Documentation is lacking. However, in the case of three items, there is confirmation that they are from grave 6, and they have been dated to the period from the latter half of the 4th to the first half of the 5th century: a ceramic oil-lamp, a glass bottle, and a glass bowl. The small glass bowl with engraved decoration is particularly interesting. It stands out among similar bowls in terms of its decoration and small dimensions.
Spintrije su tesere koje na aversu imaju erotsku scenu između dvoje ili dvojice aktera, a na reversu, u lovorovu vijencu s točkastom bordurom, jedan rimski broj od I do XVI, kojemu ponekad prethodi ...slovo A. S obzirom na utvrđenu vezu spintrija, odnosno erotskih tesera i onih s carskim likovima, odriče im se namjena platežnog sredstva u bordelima, i drugdje, pozornost se prebacuje na revers, odnosno broj i drži ih se žetonima za igru. Dosada su bile više ili manje poznate dvije spintrije iz Hrvatske, ona iz Majsana (otočić u Pelješkom kanalu; Sl. 3-4) i ona iz Narone (Vid; Sl. 5-6), obje brončane. Za razliku od tih dviju, a čini se i od svih drugih, salonitanska spintrija je keramička, nije dakle službeno proizvedena u istoj, rimskoj, kovnici s drugima. Unikatna je dakle kao i modenska spintrija koja se, napravljena lijevanjem bakra i pozlaćena, može pripisati radu jednog zlatara. Keramičku spintriju iz Salone moguće je netko privatno proizveo reproducirajući original, a iz istih razloga zbog kojih su bile proizvođene i metalne spintrije.
Dioklecijan je umro između 313. i 316. g. Bio
je sahranjen, po svoj prilici, u porfirnom sarkofagu,
u mauzoleju svoje splitske rezidencije. Iz
izvora je razvidno da je njegov sarkofag bio na
svom ...mjestu sredinom 4. st. (Amijan Marcelin,
Res gestae XVI, 8, 3-7) odnosno do kasnog 5. st.
(Sidonije Apolinar, Carmen XXIII, 495-499). Taj
je sarkofag uklonjen, dezintegriran po kristijanizaciji
mauzoleja, vjerojatno sredinom 6. st. Porfirni
se ulomci pronađeni u blizini mauzoleja u 20.
st., njih šezdeset, čuvaju u Arheološkom muzeju
u Splitu gdje su sustavno obrađeni 2011. g. ne bi
li se utvrdila njihova pripadnost. Snimljeni su 3D
opitičkim skenerom visoke preciznosti u trodimenzionalne
modele kako bi se mogli volumno
sastavljati u moguću cjelinu.
Stakleni brodić iz Salone Buljević, Zrinka
Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku,
11/2013, Letnik:
106, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Model staklenog broda iz Salone nađen je u ženskom, možda
dječjem grobu 348 salonitanske Zapadne nekropole, u sloju
datiranim novcem. S obzirom na nalaz novca, oliformnih
balzamarija, cjevastih ...balzamarija jednako dugog tijela i vrata
držimo da sloj, kao i grob, treba datirati najranije u Tiberijevo i
Klaudijevo doba, a s obzirom na zastupljenost ostalih nalaza iz
1. st. da grob nije bitno mlađi od 1. st. posl. Kr. Prema navedenim
analognim primjercima te okolnostima nalaza, za salonitanski
brodić možemo zaključiti da je italski proizvod 2. četvrtine ili
sredine 1. st. poslije Krista, a vjerojatno su se u njemu držali kocke
i žetoni.
U sjeverozapadnom dijelu Splita, u predjelima Lora i Poljud
ustanovljene su najveće rimskodobne nekropole. Na značajke
nekropole u Lori, otkrivene godine 1965., ukazao je Nenad Cambj.
Radi se o ...pretežno paljevinskim grobovima s urnama te o dva
zidana groba za inhumacije; ukopi su obavljeni nesustavno, na
što upućuje nedostatak grobnih parcela i grobišne arhitekture,
nadgrobnih spomenika i natpisa. Jedino natpis Gaja Orhivija
Amempta, ugrađen u južni zid samostanske crkve u Poljudu,
u blizini Lore, Cambj drži mogućim pokazateljem značajnije
arhitekture sepulkralnoga karaktera na grobišnoj parceli u Lori,
odnosno u Poljudu. Nenad Cambj nekropolu u Lori datira od 2.
polovice 1. st. do ranog 3. st. po. Kr., oslanjajući se na navedene
okolnosti nalaza. Mladen Nikolanci skupni nalaz urna i grobnih
priloga uništenog osuarija na Poljudu godine 1953. datira u
kraj 1. st. i pocetak 2. st. po. Kr. U ovom se radu obrađuje sav
prikupljeni i sačuvani materijal za koji pouzdano znamo da
potječe iz splitske nekropole u Lori. Grobovi su enumerirani kao u
Popisu nalaza s istraživanja godine 1965., evaluirani u odnosu na
relevantne priloge i okolnosti nalaza, a svi prilozi su katalogizirani.
Svjedočanstvo su organiziranoga rimskog života na splitskom
poluotoku od druge polovice 1. stoljeca do 3., možda 4. stoljeća
po. Kr.
U rimskoj su provinciji Dalmaciji od 1. do 3. st. značajnog traga ostavili staklari kojima znamo ime, bilo da su njihove posude uvezene, bilo da su ovdje proizvedene. U Augusteumu u Naroni (Vid kod ...Metkovića) te u Tiluriju (Gardun) nađeni su ulomci čaša koje su načinili, i to potpisali, Ennion i Aristeas. U naronskom Augusteumu nađen je skyphos, djelo jednog od šest Sidonaca. U istom je hramu nađena staklena kameja, možda rad jednog od trojice Dioskuridovih sinova. U Saloni su djelovala dva staklara, Paschazije, ili Pascazije, te vjerojatno Miscenije Ampliat. Uz Asseriju (Podgrađe kod Benkovca) vezuje se rad staklarâ Trellusa i Athenija. Dodajmo tome mogućnost da su osobna imena na dnu staklenih balzamarija i boca imena staklara, pa uz Argyruntum (Starigrad), Iader (Zadar), Asseriju, Volceru (Bakar) i Zaton vezujemo sljedeća imena: Rufinius, A(ntonius) Volumnius Ianuarius, Q. Dani Euhelpisti, L. Aemilius Blasius, C. Salvius Gratus, Cn. Pompeius Cassianus. Ako je riječ o staklarima, njihove su boce uvezene u Dalmaciju iz sjeverne Italije. Uz to valja napomenuti kako postoji hipoteza o Blasijevoj i Pompejevoj dalmatinskoj podružnici.
Na naronitanskoj kameji od dvoslojnog stakla, imitaciji modrobijelog kalcedona,
urezan je portret carice Livije. Portret je urezan u gornjem, neprozirno bijelom
sloju na prozirnoj modroj podlozi. ...Carica mladalačkog izgleda nosi frizuru s
čeonim nodusom, tjemenom pletenicom i blago valovitom kosom sa strane
uvijenom poput kriški, preko gornjeg dijela uha upletenom u nisku punđu, te s
odjećom spojenom na lijevom ramenu. Analogne staklene kameje nalazimo u
Musée d’art et d’histoire u Ženevi, British Museumu i u Berlinu. Analogne
kalcedonske kameje su u zbirci Vojvode od Devonshirea, tzv. Roger kameja u
Cabinet des Médailles u Parizu, te u Royal Coin Cabinet u Leidenu. Kameja iz
naronitanskog Augusteuma potječe iz Rima Tiberijeva doba.
PDF
