The aim of this case report is to describe rare form of migraine in pediatric patient and to point out difficulties of making the right diagnose and classification according to ICHD-III ...(International Headache Society 2018.)Case ReportA 14-year old girl driven by emergency team to pediatric emergency from school where she had severe unilateral headache with nausea and paresthesia in the right hand and leg about an hour before arrival. At arrival she was confused, unknowing the name of her school and dysphasic. Neurological exam showed dysphasia and right hemiparesis, in the next half an hour she was somnolent, only opening her eyes when shaken and started vomiting.After two hours (three from the first simptoms) all clinical signs vanished, she was in her full consciousness, ambulatory with no neurological deficits!-Brain CT, EEG and MRI/MRA were normal, so did D-dimers and coagulogram, we transported her to tertiary level centerDifferential Diagnoses1. cerebrovascular disease- ischemic or hemorrhagic stoke; transient ischemic attack 2. CNS infections/encephalophaty/brain tumor 3. syndrome of transient headache and neurological deficits with cerebrospinal fluid lymphocytosis (HaNDL) 4. migraineDiagnosis and Classification-Diagnosis is clinical, TIME has major role -It is the diagnosis of exclusion- when we exclude diagnosis from above and time shows that the attack was episodic and reversible, we can than afford ourselves to think about migraine -which type of migraine? According to ICHD -III it does not fulfill criteria for hemiplegic migraine since it takes at least two attacks with motor deficit, so we can only classify this case as 1.5.2: probable migraine with aura.ConclusionDiagnosis of a first episode of sporadic hemiplegic migraine (severe attack) in a pediatric patient is very challenging for a clinician, especially in a first few hours What makes already dramatic clinical picture even harder to diagnose:-children and adolescents find it hard to describe their aura symptoms- motor aura is necessary feature for the diagnosis, clinician must establish as clearly as possible whether the patient actually experienced motor weakness as an aura symptom -lack of literature about this cases; no guidelines for the management of acute attacks -signs and symptoms described in all of the other aura types- heterogeneous symptoms Regardless of the new technologies in diagnostic, accessible medical data bases and several headache classifications, some conditions will always remain challenging
SAŽETAK
Međunarodne smjernice za farmakološko liječenje epilepsija općenite su, sveobuhvatne i ne prepoznaju lokalne specifičnosti poput ekonomskih i tehničkih mogućnosti u pojedinim državama, ...dostupnosti pojedinih antiepileptika ili drugih metoda liječenja i slično. Stoga se nameće potreba izrade nacionalnih smjernica, čiji su zapravo temelj međunarodne smjernice Internacionalne lige protiv epilepsije. Hrvatske smjernice za farmakološko liječenje epilepsija plod su suradnje svih relevantnih stručnih društava i referentnih centara u RH, na čelu s Hrvatskom ligom protiv epilepsije te Hrvatskim neurološkim društvom i Hrvatskim društvom za dječju neurologiju Hrvatskoga liječničkog zbora, a odražavaju aktualne socioekonomske i regulatorne specifičnosti u našoj zemlji, najnovije spoznaje farmakoloških profila i učinkovitosti pojedinih antiepileptika kao i ekspertna mišljenja. Antiepileptička terapija se uvodi nakon postavljanja dijagnoze epilepsije, stoga profilaktička primjena nije opravdana. Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je bolesnika informirati o prognozi bolesti, mogućnostima liječenja i samopomoći, životnim ograničenjima te mogućim neželjenim događajima. Ciljevi farmakoterapije epilepsija su potpuna kontrola napada uz izbjegavanje nuspojava te održavanje ili poboljšanje kvalitete života. Zlatni standard liječenja je monoterapija odnosno primjena adekvatnog antiepileptika u adekvatnoj dozi. Izbor i titracija lijeka su individualni, a temelje se na smjernicama za liječenje pojedinih vrsta napada, karakteristikama bolesnika i regulatorno specifičnim čimbenicima. Nakon neuspjeha inicijalne monoterapije, potrebna je reevalucija anamnestičkih i dijagnostičkih podataka te potom postupna i spora zamjena antiepileptika. Racionalna politerapija podrazumijeva kombinaciju dvaju antiepileptika različitih mehanizama djelovanja, prvog ili eventualno drugog izbora za postavljenju dijagnozu, niskoga interakcijskog potencijala, različitog profila nuspojava i sinergističkog ili aditivnog djelovanja. Zamjena generičkih ili originalnog i generičkog oblika lijeka nije preporučljiva, a poglavito nakon postizanja remisije ili prilikom uzimanja visokih doza lijeka. Ukidanje antiepileptičke terapije treba biti postupno i sporo, u slučaju politerapije jedan po jedan lijek, a u donošenju odluke o ukidanju, kao i o uvođenju antiepileptika, mora biti uključen bolesnik i njegova obitelj.
PDF
