Iskapanje i istra‘ivanja na forumu provedena 2006. i 2007. godine, otkrila
su neke nove spoznaje o tlorisu, urbanistici, fazama izgradnje i dekoraciji
rimskog foruma u Puli. U razdoblju cara Augusta, ...nakon gra|anskog rata
42. godine pr. Kr., u te‘nji da se poka‘e politi~ka i imperijalna snaga
Carstva i cara, prostor foruma transformira se novom urbanisti~kom i
kultnom koncepcijom.
U liniji ispred centralnog podija, u kamenoj povr{ini cijelom {irinom,
otkriven je pravilno isklesan izlomljeni meandriraju}i utor (dim.: 3,20 x
0,075 x 0,04 m) (D‘in 207, 10). Ovaj utor vjerojatno ozna~ava poziciju za
zub baza parapeta s kompozicijom Jupiter Amona i Meduza kao specifi~ne
dekoracije foruma sjeverojadranskog bazena. Parapetna dekoracija na
forumu u Puli u kompoziciji Jupiter Amona s orlom predstavlja simbol
rimske mo}i i vojne snage, povezano s prikazom vo}nih i cvjetnih girlanda
ukazuje na simbol obilja, a u simbiozi s Meduzama odvra}a zlu kob od
rimskog stanovni{tva kolonije Pole, dok Triton koji pobjedonosno svira i
delfin koji guta manju ribu ve‘e grad uz more.
Monumentalnost i simboli~nost refeljnog prikaza vjerojatno je bio
postavljern na centralnom forumskom mjestu ispred kapitolijske trijade na
{to upu}uje nalaz utora u cik-cak liniji na pulskom rimskom forumu.
Kompozicija ~ini idejnu i simboli~nu cjelinu, koja pred centralnim hramom
na zapadnoj strani foruma prenosi rimskim gra|anima i pu~anstvu Pule i
odre|ene poruke, {to je i bio osnovni zadatak velikih ‘rtvenika i parapeta.
Prilog spoznaji o kultnim
sredistima u antickim vilama u Istri - Duhovni zivot pucanstva anticke
Istre bio je bogat i raznolik, uvjetovan razlicitim stupnjem povijesnog
i kulturnog, politickog i ...gospodarskog sustava u sjeveroistocnom
perifernom dijelu Rimske ddave.
U Augustovo i carsko doba, kada i u Istri dolazi do sustavnije
obnove republikanskih kolonija i izgradnje novih priobalnih gradova,
istice se gotovo usporedna dvojakost politickog postojanja i znacenja
kulta: sluzbenog, ddavnog vjerovanja i onog izniklog i odnjegovanog
u domaéoj, etnickoj i eticki oblikovanoj polivalentnoj romaniziranoj
gradskoj sredini, a jos vise onog slobodno stovanog u ruralnoj
zajednici. Ovo prozimanje uocava se u tipologiji izgradnje kultnih
centara i bozanskoj posveti njihovih objekata, u organizaciji prostora
na kojem se kult stovao i njegovanjem razvijao.
Osobito su zanimljiva i ne mogu se mimoiéi ni kultna sredista
nastala u bogatim rezidencijalnim i ruralnim ambijentima Istre, vazna
zbog izrazito visoko izrazenih kvaliteta arhitektonskog umijeéa i
unutarnje dekoracije. Takav je slucaj npr. s brijunskim kultnim
sredistem u zaljevu Verige, posveéenom bogovima Neptunu i Veneri,
te .vjerojatno vrhovnom bozanstvu Jupiteru ili Marsu, smjestenom u
kompleksu jedne od najreprezentativnijih rimskih patricijskih vila
kampanijskog tipa istocnog Jadrana.
Namjenski odredeni i arhitektonsko cjelovito oblikovani gradevinski
dijelovi kompleksa u centralnom krugu saddavali su kultno srediste
triju hramova u samom vrhu morskog zaljeva. Prirodno zakrivljenje
uvale bilo je obrubljeno polukruznim portikom, koji je zatvarao
aksijalnu postavu tri mala hrama s proceljima okrenutim prema moru.
Hramovi, zapravo edikule (aediculae), tipa tetrastylos prostylos, s cetiri
stupa u procelju bili su posveéeni rimskim bozanstvima: sjeverni je
atribuiran bozici Veneri, juzni bogu mora Neptunu a sredisnji hram
smatrao se svetistem Jupitera. U julijevsko-klaudijevsko doba, sredisnji
hram mogao je biti izgraden i posveéen bogu rata Marsu, s obzirom
da su u to vrijeme trijumfalno Rimljani i car Klaudije osvojili i zauzeli
Britaniju, kao i rodoslovnoj vezi julijevskog roda s Marsom i Venerom.
Hramovi su bili spojeni pergolom. U osi srednjeg hrama nalazio se
temelj baze za carski ili bozanski kip.
Rezidencijska vila na Brijunima u uvali Verige s reprezentativno
izgradenim kultnim centrom od tri odvojena brama, smatra se
jedinstvenim primjerom arhitektonskog projekta i duhovnog koncepta
ne samo u lstri, veé n a istocnom J adranu i n a siri m europskim
prostorima. Ovom koncepcijom triju hramova, prostorno odvojenih
koridorom, zaddana je shema arhitektonske koncepcije triju hramova
(trijada) u Puli, Nezakciju i Porecu, te se moze razmatrati kao
prilog specificnosti projekcije formiranja kultnih sredista u lstri i
njihova funkcionalna duhovna saddajnost.
Vodospreme u svakodnevnom zivotu stanovnika
anticke lstre, posebno juzne i to na podrucju kolonije Pule i
municipija Nezakcija, bile su od kapitalnog znacaja, ne samo za
covjeka, veé za sva ziva biéa ...na poluotoku. Anticke vodospreme u
kraskom podrucju Istre, sluzile su za sakupljanje kisnice, koja se
olucima slijevala s krovova gradevina i kojih se sustav funkcioniranja
i danas nalazi u Istri. U nedostatku dovoljnih kolicina ciste pitke
vode iz izvora ili povrsinskih tekuéica, vodospreme su bile jedini
siguran nacin opskrbe vodom.
Danas stupanj arheoloskog rekognosciranja i istrazivanja rimskih
vodosprema - cisterni za vodu na podrucju Istre ukazuje na njihovu
iznenadujuéu brojnost, a one plijene svojom sacuvanoséu, tehnikom
gradnje i funkcionalnoséu. Zabiljezeno je 47 cisterni. To su cvrste
gradevine, najcesée djelomicno ukopane u zemlju, oblozene hidraulicnom
zbukom, poplocene keramickim ploCicama s pregradama, sa
stupovima i lukovima, s ravnim ili bacvastim svodom u kojem je
bio ugraden otvor s grliéem za koristenje vode.
Na temelju nekoliko ovdje predstavljenih "istarskih" cisterni
(Pula, Brijuni-Verige, Valbandon, Nezakcij - stara istrazivanja i
Peliceti, Medulin-Vizula, Pomer - nova istrazivanja ), peristilnog stila,
kako tvrdi A. Gnirs, podijeljenih stupovima i lukovima n a "l ade",
koje cine oko 75% arhitektonsko tipoloskih gradevina, moze se
govoriti o objektima koji su, uz svoju funkcionalnu znakovitost,
izraziti dokaz tipoloske istarske anticke arhitektonske gradevine
saddajno koricipirane za sakupljanje i cuvanje vode. Posebno su
znacajne i specificno izgradene cisterne uz kaptirane izvore vode
(Pula - nimfej, Brijuni - Gradina) te rijedak primjer cisterne uz
izvor vode nedaleko od morske obale (Pomer). Primjeri spojenih i
preljevnih cisterni iz Veriga na Brijunima i na lokalitetu Peliceti,
kao i kamena cisterna s ravnim kamenim pokrovom iz Nezakcija
(mozda helenistickih protopovijesnih arhitektonskih znacajki), ukazuju
na raznolikost gradevinskog nasljeda vodosprema anticke Istre od l.
do 5. stoljeéa.
Poceci muzejske djelatnosti u Puli, tj. sakupljanje starina stari su
gotovo dva stoljeéa, kada je francuski marsal Marmont prvi inicirao
osnutak muzejske zbirke rimskih kamenih spomenika u Augustovom
...hramu. Nakon osnivanja 1 884. u Porecu drustva Società istriana di
archeologia e storia Patria i brojnih arheoloskih nalaza iskopanih od
1 900. u Nezakciju, na preporuku Giunta provinciale d'Istria Gradsko
vijeée Pule (Consiglio municipale) donijelo je odluku 1 902. o
osnivanju Muzeja starina (Museo d'antichità), kojem je prvim
ravnateljem nakon preimenovanja u Gradski muzej (Museo Civico
della Città di Pala ) bio imenovan Bernardo Schiavuzzi. G. 192 1 .
utemeljuje se Kraljevski arheoloski muzej (R. Museo Archeologico),
koji se nakon adaptacije 1 928. i 1 929. smjesta u zgradu njemacke
gimnazije. Zaslugom Brune Forlati Tamaro 1 930. otvorene su
izlozbene dvorane muzeja, a od 1 935. do 1 947. godine ravnateljem
muzeja bio je Mario Mirabella Roberti.
Nakon drugog svjetskog rata po nalogu Ministarstva prosvjete
NR Hrvatske od 1 1 . studenoga 1 947. u Pulu dolazi Boris Baéié,
koji preuzima ravnateljstvo muzeja pod nazivom Arheoloski muzej
Istre. Zaposlenjem novih strucnjaka, Branka Marusiéa ( 1 948.),
Stefana Mlakara ( 1 949.) i Josipa Mladina ( 1 956.) postupno su
stvoreni uvjeti za muzejski rad, tako da je 1 949. otvorena prva stalna
postava muzeja, a provode se arheoloska rekognosciranja
iskopavanja sirom Istre.
Sporazumom o reguliranju restitucije kulturnih dobara potpisanim
izmedu Italije i Jugoslavije u Rimu ( 1961.) muzeju su vraéeni
arheoloski predmeti iskopani u Nezakciju i lstri izmedu dva svjetska
rata. G. 1 968. muzej je zaposlio muzejskog pedagoga (V. Girardi
Jurkié), koji razvija muzejsko-pedagosku i vodicku sluzbu. Zalaganjem
muzejskih djelatnika, u suvremeno uredenim izlozbenim dvoranama
prvog kata muzeja otvorena je prapovijesna izlozba ( 1 970.), a na
drugom katu moderno koncipirana anticka, kasnoanticka i srednjovjekovna
izlozba ( 1 973.). Svjesna cinjenice da tadasnja kulturna politika nuzno proizlazi
iz specificnosti drustvenog uredenja, nova ravnateljica Vesna Girardi
Jurkié ( 1 979.) koristeéi inozemna i domaéa iskustva, spoznala je da
arheoloska muzejska djelatnost u Pulì, treba i mora naéi novije
oblike sustavnog djelovanja. U tom kontekstu, kako bi muzej postao
mjesto dinamicnosti i mjesto realizacije dijela kulturne politike od
1 980. do 1 990. pripremaju se i realiziraju tematske muzejske izlozbe
u Pulì s gostovanjem u Hrvatskoj i jugoslavenskim republikama.
Nakon odlaska ravnateljice Arheoloskog muzeja lstre Vesne
Girardi Jurkié na novu duznost u Ministarstvo kulture, prosvjete u
sporta Republike Hrvatske, ravnateljima su bili imenovani Robert
Matijasié ( 1 99 1 .- 1 994.) i Kristina Mihovilié ( 1 995.-1 996.). Odlukom
Ministarstva kulture, prosvjete i sporta Republike Hrvatske Arheoloski
muzej lstre, kao muzejska i kulturna ustanova izuzetnog znacaja
dobio je status ddavnog nacionalnog muzeja ( 1 994.).
U razdoblju ravnateljstva Zeljka Ujciéa ( 1 996. - 2002.) i ponovno
Kristine Mihovilié (2002.-2006.), paznja je bila posveéena konzervatorskim
radovima i suradnji s Zavicajnim muzejom Rovinja i Freie
Universitiit Berlin, Seminar fiir Ur-und Fri.igeschichte, te sustavnom
iskapanju, istrazivanju, konzerviranju i prezentiranju gradine Monkodonja.
G. 2002. svecano je obiljdena 1 00. obljetnica Arheoloskog
muzeja Istre kao specijalizirane muzejske ustanove a za uspjesan
rad na gradini Monkodonja dobivena je plaketa i nagrada «Europa
Nostra».
Sestdesetogodisnje djelovanje Arheoloskog muzeja lstre u
muzeoloskom, znanstvenom i strucnom, kulturno-pedagoskom, prosvjetiteljskom
i nakladnickom znacenju, pregnuéem djelatnika svakako
je ostavilo trajan trag na istarskom poluotoku. Prigodne ocjene
vrednovanja cesto su varljive, ali generacijskim odmacima uoCiti ée
se znacaj pojedinih razdoblja i trajnost nastojanja i rezultata rada
ljudskog potencijala. Arheoloski muzej Istre s prikupljenim nijemim
materijalnim i umnim svjedocima opstojnosti na istarskom tlu kroz
vise tisuéa godina, svakako je riznica svjedocanstva ljudskog roda
koja zasluzuje paznju i brigu buduéih generacija, koje u proslosti
nalaze korijene svoje buduénosti. Muzejska grada nije nijemi svjedok
proslosti, veé «glasnogovornik» proslih vremena izuzetno znacajan za
buduénosti.
Arheolosko istrazivanje uljare na podrucju
gradevinskog kompleksa u Cervar Portu zapocelo je u srpnju 1977.
godine, a okoncano je 1980. godine.
Na sjeverozapadnoj uzvisini uz obalu u Cervar Portu u ...II.
stoljeéu, na sjevernom dijelu rimskih ostataka villae rusticae -
opekarske peéi, bilo je izgradeno nova poljoprivredno-preradivacko
srediste za preradu maslina znatnijih kapaciteta - uljara, koja takoder
ima svoje dvije gradevinske i funkcionalno adaptacijske faze.
U tako obnovljenoj maritimnoj vili, krajem IV. stoljeéa stanovnici
postaju nositelji krséanstva te u postupnom opadanju poljoprivredne
i preradivacke proizvodnje docekuju raspad Rimskog carstva. Provala
barbara i neprestano opadanje kulturnog i zivotnog standarda nisu
mimoisli zitelje cervarske vile. Stanovnici, u tom vremenu, na temelju
antickih tradicija nastoje zadriati svoje obicaje i vjerovanja, ustaljeni
nacin zivota i poljoprivredno-preradivacke proizvodnje. Upravo u tom
razdoblju prve polovice VI. stoljeéa dolazi do ponovnog preuredenja
zdanja uljare uz obnovu mlinskih kotaca za mljevenje maslina i
ugradnju starih u temelje pregradnih zidova skladista prema moru,
o cemu pise i Kasiodor. Medutim, ocito je da je krajem VI. stoljeéa,
provalom Avara i Slavena (599. - 611. g.) doslo do naglog
propadanja i osiromasenja stambeno-proizvodnog kompleksa u Cervar
Portu.
U grubi malterni pod stambenog dijela ugraduju se cetvrtasta
ognjista, a plitki rimski kameni recipijenti u prostorijama ranije uljare
sluze kao pomoéna ognjista za paljenje vatre i spremanje hrane.
Ovaj arheoloski kompleks jasan je primjer kontinuiteta rimskih
vila na zapadnoj istarskoj obali kroz stoljeéa.
Clanak donosi rimske (Jupiter Viktor, Minerva,Venera,
Heraklo, Dijana - Artemida, Liber, Dioniz, Terra Mater, Bona Deja,
Viktorija), grcko-rimske, orijentalne (Jupiter Amon, Venera Celestis,
Nemeza, ...Izida, Mitra, Magna Mater, Atis, Sabazije, Hator, Aheloj,
Tifon, Mena de, Gorgone, Meduze ), autohtone (Eja, Borija, Trita,
Nebres, Melosok) i sinkretisticke kultove (Eja Augusta, Melosok
August, Liber August i dr.) koji su se stovali u rimskoj Pulì i
pulskom ageru od l. st. pr. Kr. do 4. st. posl. Kr. Svaki od navedenih
kultova slavio se u razliCitim mjesecima, vezanim za izmjenu
godisnjeg doba, uz prigodne procesije popracene plesom i glazbom.
Razuzdane svecanosti bile su posebno vezane za kult Dioniza, Libera
te orijentalne krvave taurobolije kao kod Velike Majke i Atisa,
Mitre i kod kultova Sabazija i Izide. Navode se utvrdena i
pretpostavljena kultna sredista, hramovi i kuéna svetista (lararij) u
Puli, Nezakciju, Premanturi, Vrcevanu kod Medulina, Liznj anu,
Stinjanu, na Brijunima i na podrucju agera u vilama rustikama i
obrtnickim centrima. Odraz mjesovitog rimskog panteona, vjernika i
dedikanata, orijentalaca i Italika te romaniziranih Histra, uvjetovan
je razvitkom gospodarstva, multietnickim sastavom pulskog agera i
stupnjem romanizacije. Odnos rimskih prema grcko-rimskim i
autohtonim bozanstvima u navedenom razdoblju je gotovo podjednak
(39%:37%:24% ).
Pocetkom 16. st. Pietro Martire di Anghiera prvi u svom djelu spominje
pulski amfiteatar smatrajuéi da se radi o velikom kazalistu. Arhitekta
Sebastiano Serlio u djelu "Trattatura di Architetura" iz ...1551. prvi
detaljnjije opisuje gradevinu koja "ima vanjsko krilo i cetiri tomja".
Najiscrpnije je izmedu 1545. i 1550. g. pulske anticke spomenike
proucavao mletacki renesansni arhitekt i teoreticar Andrea Palladio,
cije je crtde medu kojima su i oni arnfiteatra objavio 1958. Giangiorgio
Zorzi. U likovnim, kartografskim i pisanim djelima 16. i 17. st. (G.F.
Camotio, G. Rosaccio, I. Jones, 1. Lipsio, J. Spon, G. Wheler, V.
Coronelli) sacuvani su podaci o pulskom amfiteatru.
Scipione Maffei u djelu "Degli Anfiteatri e singolarmente del
Veronese" 1731. g. donosi crtd kamenog plasta amfiteatra u Puli,
smatrajuéi da je unistena unutrasnjost bila sagradena od drveta.
Sredinom 18. stoljeéa vedute gradevine izraduju slikar J. Stuart i
arhitekt N. Revett. Medutim prvi koji je prisao istrazivanju ove
rimske gradevine sa stanovista znanstvenih kriterija bio je Gian
Rinaldo Carli, koji je vrsio arheoloska iskapanja J 750. g. i s V.
Donatijem i F. Monacijem izradio tloris, obavio razna mjerenja i
izvrsio numeraciju lukova kamenog plasta, te rezultate objavio u
opseznom djelu "Relazioni delle scoperte fatte nell'Anfiteatro di
Pola". U iduéih pedesetak godina likovno i teoretski razmatraju
pulski amfiteatar graficar G. Piranessi, arhitekta R. Adam, slikar
Ch.L. Clérisseau, arheolog J. Winckelmann, graficar L.F. Cassas,
slikar P. Fabris i arhitekt Th. Allason.
Istrazivacki radovi u pulskom amfiteatru provodio je najpoznatiji
klasicisticki arhitekta Pietro Nobile po zelji i o trosku marsala
Marmonta 1814. g., zatim od 1814. g. po nalogu cara Franje Josipa
l. P. Nobile je vrsio arheoloska iskapanja (sistem gledalista, razina
borilista, unutrasnji cirkularni hodnici, narnjena tomjeva i dr.) i
Ciséenje gradevine, te parcijalnu restauraciju amfiteatra uocavajuéi
izvorni izgled i funkciju. Kompletirao je osteéene lukove prvog reda
plasta na suprotim stranama duze osi. U zakljucnom izvjeséu 1818.
g. navodi da je prepustio izradu arhitektonskih snimaka F. Briiynu.
Godine 1818, 1820 i 1831. u Puli je boravio arheolog Giovanni
Carrara koji je iskopao podzemne prostorije amfiteatra.
Koristeéi tada poznate podatke o amfiteatru, u razdoblju od
1820. do 1822. provodio je istrazivanje kanonik Pietro Stancovich,
koji je u djelu "Dello Anfiteatro di Pola" teoretski i prakticki
sublimirao znanje postavljajuéi tri teze o naCinu i vremenu gradnje
amfiteatra. Dao je do tada najcjelovitiju interpretaciju amfiteatra
temeljem vlastitog znanja i sagledavanja gradevine, ali bez znacajnije
dokumentacije koja mu nije bila dostupna. U drugoj polovici i
krajem 19. stoljeéa amfiteatrom se bave graficar A. Tischbein,
putopisac C. Yriarte, arhitekta Chabrol i konzervator R. Weisshaupl.
Istrazivanje unutar i u okolici amfiteatra provodi od 1912. g.
konzervator Anton Gnirs. Od 1925. do 1934. g., kada je
rekonstruiran dio sjedista za gledatelje i postavljena betonska ploca
za oddavanje politickih manifestacija i kulturnih spektakala, o
amfiteatru brinu arhitekti V. Donna i G. Brass, konzervatori
arheolozi A. Degrassi, G. Brusin i B. Forlati Tamaro.
M. Mirabella Roberti bavi se proucavanjem, istrazivanjem
rekonstrukcijom amfiteatra 1933., 1936.-1939. i 1942. g. TumaCi u
djelu "L'Arena di Pola" tri faze izgradnje amfiteatra (Augustovu,
Klaudijevu i Titovu) politickim i gospopdarskim razlozima. Kroz
pokusaj identifikacije razlicitih tehnika gradnje i stilske dekoracije
trabeacija i kapitela daje i dataciju. Znacajno je spomenuti da je
Mirabella s arhitektom A. Grimanijem 1939. g. vrsio nova mjerenja
amfiteatra na osnovu kojih je E. Trolis koncipirao arheoloski reljef
i studiju rekonstrukcije. Temeljem ovih podataka koncipirano je i
povijesno-kulturno izdanje "Amfiteatar u Puli" S. Mlakara, koji je
od 1947. g. vrsio samo manja restauratorsko-konzervatorske radove
poradi oddavanja spomenika.
Zabiljezena geodetska mjerenja amfiteatra koja su vrsili su A.
Broch (1909.), V. Petkovié, M. Brukner i M. Lojen (1959.-1960.)
govore o elipticnom obliku amfiteatra, a V. Krizmanich (1975.-1977.)
izracunbom dolazi do policentricne kruznice. U razdoblju od 1960.
do 1961. A. Faber i Z. Kozelj sa suradnicima prikupljaju
arhitektonske snimke gradevine, a prvo fotogrametrijsko snimanje
vrsio je K. Smit 1961. g. Trogodisnje kompletiranje fotogrametrijskih
i geodetskih snimaka obavljaju M. Kadi i S. Koren (1977.-1979.).
Godine 1983. Odbor za zastitu, oddavanje i koristenje amfiteatra
Skupstine opéine Pula inicirao je prikupljanje podataka o pulskom
amfiteatru, zapoceli su radovi na izradi detaljnjih arhitektonskih snimaka postojeéeg stanja i vrsene su pripreme za izradu studije izvornog
izgleda gradevine. Iako je studija obuhvaéala cjelovitost amfiteatra,
posebna je paznja bila usmjerena na njegov zapadni dio, te je u
razdoblju od 1984. do 1986. g. arheolog V. Girardi Jurkié izvrsila
sustavno iskapanje i istrazivanje. Tijekom iskapanja zapadnog sektora
amfiteatra, sagledana je gradevinska struktura i nosivost kamenih
blokova pilastara lukova, nacin temeljenja kamenog plasta amfiteatra
i kompletiran je dio arhitektonske dokumentacije gradevine. Praéen
je i istrazen iskop kanala ispod jugozapadnog tornja, koji slijedi
jednim dijelom perimetar zapadnog vanjskog plasta. Kod drugog
tornja iskopan je unutrasnji sistem kanala za oborinsku vodu.
Posebna je paznja posveéena iskopu i istrazivanju nacina gradnje i
funkcija poprecnih temeljnih zidova koji su vezivali vanjski plast s
unutrasnjih dijelom gradevine, formirajuéi tzv. temeljne kazete
supstrukcija gradevine. Ovim arheoloskim istrazivanjem je utvrdeno
da je kamen ugraden u pulski amfiteatar po svojoj namjeni, kao
arhitektonsko-gradevni element, dvojakog znacaja i podrijetla. Jedna
vrsta kamena koristena je za gradnju vanjskog zidnog plasta (rimski
kamenolom "Cavae Romanae" kod Vinkurana), koji se sa 72
monumentalna arkadna luka dize u visinu od cetiri kata. Druga
vrsta kamena koristena je za gradnju i pregradnju njegove
unutrasnjosti, sredisnjeg prostora, kamenih stepenica i redova sjedista
podijeljenih na katove, te podzemnih prostorija i kanalnih prolaza
(kamenolomi kod Raklja).
Uporedo s arheoloskim i drugirn polivalentnirn istraZivanjirna
zapadnog dijela pulskog amfiteatra izradivani su od 1984. do 1986.
arhitektonski snirnci dijelova i detalja ( arhitekt Lj. Dugandzié), koji su
bili podloga za izradu detaljne studije izvornog stanja, valorizaciju,
tretman i idejno arhitektonsko rjesenje rekonstrukcije dijela gradevine
u cilju utilitarnog koristenja arhitekata A. Krizmaniéa, J. i D. Marasoviéa.
Ovaj je projekat takoder valorizirao prostorne vrijednosti spomenika i
razmatrao moguénost suvremenijeg uklapanja amfiteatra u urbanu
strukturu grada Pule uz istovremeno koristenje tako revalorizirane
spomenicke gradevine u turisticke svrhe i kulturne spektakle.
Tijekom rujna 2011. g. nastavljeno je arheološko istraživanje sjevernog dijela rezidencijske maritimne vile smještene
na zapadnoj strani poluotoka Vižula kod Medulina. Otkrivena je i istražena ...prostorija 58 do kamena živca.
Iskapanje je pratilo stratigrafijske slojeve od površine do dna prostorije. Otkriveni su ranosrednjovjekovni ulomci
crne grube keramike sa zrncima kvarca, ukrašeni širokim valovnicama, kasnoantička keramika te nekoliko kasnoantičkih
brončanih novčića. Zanimljivo je otkriće nožica i ulomaka staklenih svijetloplavih čaša iz 3. st.
Iskapanja najdonjeg sloja je otkrilo mrežu temeljnih zidova najstarije arhitekture na živoj stijeni koji su u istoj ravnini s
najstarijim zidovima prve Augustove faze vile. Nađeni su fragmenti fine reljefne keramike – terrae sigillatae, iz istog razdoblja,
ukrašene cvjetićima i bradavicama. Otkriven je veliki (muški) brončani prsten, staklena sedefna perla ženske ogrlice te
više primjeraka brončanog novca. U zasipnom materijalu iskopane su i mozaičke crno bijele kockice te veliki brončani čavli.
Velike krovne tegulae s pečatom Q. Clodius Ambrosius i Glabrio Glabrionis, nađene neposredno na najstarijim temeljnim
zidovima iz 1. st., ukazuju na ostatke građevinskih elemenata najstarije faze vile.
Anticki i kasnoanticki rezidencijalni
kompleks - Istraiivacka kampanja 2005. - Autorice predstavljaju
istrazivanja na rimskoj vili, poznatoj veé u srednjem vijeku, koja
se nalazi na poluotoku Vizula ...kraj Medulina. U periodu od 1995.do
2005. g. odnosno tijekom istrazivanja duz zapadnog obalnog
pojasa ove vile otkrivene su cetiri faze izgradnje i rekonstrukcije
vile ( doba Augusta, Hadrijana, Konstantina, te kasnijeg srednjeg
vijeka).
Za vrijeme zaštitnog arheološkog istraživanja (1987.-1988.) na forumu u Puli (Colonia Pola)otkrivena je mramorna ženska glava za koju se pretpostavlja da je portret Agripine Mlađe, ženecara Klaudija ...i majke cara Nerona. Skulptura je originalno vjerojatno bila postavljena na zidanojbazi u sjeveroistočnom zidu luksuzne prostorije popločene mramorom i ukrašene štukaturama nazidu kojega je baza bila ukrašena mramorom i štukom. Tri natpisa otkrivena u blizini tzv. Agripininekuće spominju careve Klaudija i Nerona. Prvi napis datira se u razdoblje od 37. do 41. g. i odnosi sena Klaudija kao konzula sufekta (consul suff ectus); drugi natpis se datira u 45. g., kad je već na vlasti,a treći je posvećen caru Neronu kao adoptivnom sinu Klaudija, koji je već bio oženjen AgripinomMlađom.Budući su Agripina Mlađa kao i njezina majka Agripina Starija imale velik utjecaj na vlast,a posebno Mlađa na Klaudijevo političko djelovanje, njezini su portreti često inspirirali modui ponašanje žena toga razdoblja, pa tako i umjetničku obradu njihovih likova na nadgrobnimspomenicima u Istri.Na pulskom i nezakcijskom ageru nalazimo nekoliko ženskih likova s frizurama u stilu tzv. “dvijuAgripina”, posebno Agripine Mlađe. To su nadgrobne stele Obelije Maksime, djevojke s perlama izGaližane, mlađe žene s fragmentarne četvrtaste edikule iz Pule, obitelji Rufelija Rufa iz Malih Vareškikraj Nezakcija te portreta bračnog para u okruglim medaljonima iz Val Sudige kod Galežane i lika ženeu lovorovom vijencu sa zabata iz Nezakcija. Svi ovi portreti nose na sebi biljeg mode i izraza sredineprvog stoljeća.
