Autor razmatra kratku povijest talijanskog bataljuna "Alma Vivoda",
nastalom i organiziranom u podrucju Milja, u kojem su borba
radnicke klase i komunisticki pokret imali bogatu tradiciju. Njegova
su ...djelovanja vezana i za istarski teritorij, poglavito za Bujstinu, ne
samo jer je operativno utjecao na tom podrucju veé i zbog toga
sto je u njegovim redovima bilo mnogo boraca iz te regije, pod
vodstvom Umazanina Vittoria Pocceccaia-Massima, politickog komesara
bataljuna.
U ovom ogledu, autor obraduje temu aktivne suradnje talijanskih
vojnika sa Jugoslavenskim oslobodilackim pokretom u najkriticnijem
razdoblju vojne okupacije jugoslavenskih podrucja, bez koje ne bi se
...mogia tocno shvatiti pretvorba pobjednicke vojske u novu narodnu
vojsku, koja je postala sastavni dio otpora odnosno talijanske
" Resistenze" za nacionalno iskupljenje talijanskog naroda.
U posljednje je vrijeme, a narocito nakon novih politickih stavova o
neminovnoj potrebi stvaranja pretpostavki za konacno pomirenje sa
ddavama koje granice sa ltalijom, H rvatskom i Slovenijom, analiza ove
tematike je postala vrlo aktualna u cilju savladavanja starih nesuglasica i
medusobne krivnje koje su izbijale tijekom dviju svjetskih ratova, ali
narocito u poslijeratno doba koje im je uslijedilo.
Ovaj ogled, polazeéi od korijenite promjene na politickom planu
uslijed raspada austrijskog carstva i nastanka Italije, opsirno opisuje i
dokumentira isprva jacanje socijalistickih snaga, a potom ...pojavu
komunistickih na podrucju Citave Julijske Krajine, a narocito na
Bujstini. Prijenos vlasti odmah je medutim otvorio vrata agresivnim i
nepomirljivim talijanskim politickim strankama s fasizmom na celu, koje
su u ime «obrane talijanstva od slavensko-komunisticke opasnosti»,
pocele raditi na unistavanju proleterskih snaga, iskoristavajuéi teski i
nesmiljeni raskol nastao u okviru radnickog pokreta.
Jedna od prvih htava ovog sukoba bit ée upravo Francesco Papo,
sekretar komunisticke sekcije Buja, koga su u ozujku 1 921 ., mucki ubili
skvadristi iz Pirana. Fasistickj napadi nastavit ée se i za vrijeme
politickih administrativnih izbora 1 921 . i 1 922., kao i za posljednjih
izbora 1 924., te pridonijeti pobjedi «Nacionalnog bloka», a time i
progonu svih politickih snaga. To je potaklo Komunisticku partiju
Italije, koja je bila u stanju djelovati u tajnosti, da osnuje novi pokret:
«Udruzenje za zastitu siromasnih seljaka», a njihov rad urodit ée
plodom u juznoj Istri, ali i na podrucju Buja, u borbi za bolje
gospodarske uvjete, kao i protiv poreza i oduzimanja zemljisnih
posjeda.
Ovaj pokret ponovno ée se rasplamsati 1 93 1 -32. godine poznatim
protestnim manifestacijama u sredisnjoj lstri, ali i na podrucju Buja te
Kopra, osobito medu hrvatskim i slovenskim zivljem i neposredno prije
Narodno oslobodilackog rata.
Godina 1951., iako se s jedne strane s razlogom moze smatrati jednim od
prijelomnih razdoblja za talijansku nacionalnu manjinu, s druge strane pokazala se
kao prvo razdoblje p uno obeéanja i nadanj a ...zbog obnavl janj a i ponovnog pokretanj a
Talijanske unije z a lstru i Rijeku (UIIF) , koj a ée se nazalost jadno rasplinuti i
prouzrociti teske posljedice u narednim godinama. To je vrijeme takozvanog
drugog vala optiranja, ali isto tako i djelovanje «lstrazne komisije Centralnog
komiteta KPJ» koj a je osnovana da bi ispitala teske zloupotrebe i ekscese koji su
se dogodili na podrucju lstre i Kvarnera. Tim su zbivanjima stvoreni preduvjeti
za pokretanje temeljne kriticke debate i unutar same manjine, sto je dovelo zatim
do lzvanredne skupstine Talijanske unije za Istru i Rijeku u Rovinju, na kojoj su
postavljeni temelji za prvu reformu Talijanske unije, koja je, medutim, odmah
potom zaustavljena po nalogu ondasnje politicke vlasti sramnim smjenjivanjem
dvojice sekretara i poznatih intelektualaca, Erosa Sequi i Erija Franchi.
Djelo se sastoji od tri dijela
koji obuhvaéaju najvaznija onodobna zbivanja u svezi s padom fasizma,
kapitulacijom Italije i istarskim holokaustom.
Jedno od bitnih obiljdja koja autor istice u ...odsudnim dogadajima onih
sudbonosnih dana rujna 1943. godine odnosi se na siroku i donekle spontanu
pucku bunu neprikladno nazvanu "istarskim ustankom", nakon neslavnog kraja
totalitarne fasisticke drzave. U opéem metdu koji je uslijedio nakon sloma
talijanske ddave, s vojskom posvuda u rasulu, neodgodivom se nametnula
potreba za popunjavanjem praznine koju je srusena vlast iznenada ostavila za
sobom na cijelom podrucju. Prema novom tumacenju, cinjenica kakvo predlaze
ovo djelo, takozvani "pucki ustanak" nije slijedio jednosmjeran razvoj kao sto
se dosad tvrdilo, veé se u tom razdoblju mogu razlikovati dvije zbilje
predstavljene razlicitim antifasistickim strujama: ona koja je . uzela maha u
gotovo svim gradovima i mjestima naseljenim Talijanima, te druga koja se
razvila u istarskim selima s pretezno hrvatskim i slovenskim pucanstvom, gdje
se veé od nekog vremena bio ukorijenio Narodni oslobodilacki pokret. Te su
se dvije zbilje u odredenim mijesanim podrucjima cesto preplele u medusobnoj
suradnji, no katkad su se i sukobile.
Do nesuglasica je doslo posebice kad su prevladale odredene snage izvana
s dolaskom prvih hrvatskih rukovodeéih vojnih i politickih kadrova, koji ée vrlo
brzo potisnuti izvorne istarske antifasisticke pucke snage iz prvog ustanickog
razdoblja. Proturjecja izmedu razliCitih nacionalnih zajednica zaostrise se
poglavito nakon ondasnjih jednostranih odluka o pripojenju koje ée doprinijeti
iskrivljavanju opéeg nacela prava na samoodredenje naroda, drzeéi ga valjanim
za hrvatsko i slovensko pucanstvo, ali ne i za talijansko, osudeno po prvi puta
u svojoj povijesti, i to bez pitanja, na polozaj manjine.
U ovoj se povijesti takoder opsirno i bez predrasuda govori o
kolaboracionizmu koji se razvio nakon njemackog ultimatuma, iako je najveéi
dio talijanskih vojnika dostojanstveno odabrao deportaciju ne odbijajuéi aktivni
udio u partizanskim jedinicama. Djelo zavrsava odavanjem duzne pocasti
htvama tragicnog njemackog gusenja pobune, kao i onima koje daleko tragicnije
skoncase u kraskim jamama.
