U radu se analiziraju arhivski dokumenti koji se odnose na radove oslikavanja interijera palače vlade ili palače upravitelja, tj. više prostorija različite namjene (dvorana, sobe) unutar sklopa ...Providurove i Kneževe palače u Zadru, za vrijeme francuske uprave 1810. godine. Vodeću ulogu u ovim radovima imao je slikar Benedetto Costa, podrijetlom iz Lombardije i udomaćen tih godina u Zadru. Radove oslikavanja dvorane i ostalih prostorija naručio je intendant pokrajine Dalmacije Nicolas Jean Marie Rougier de la Bergerie, a nadzirao glavni inženjer Frane Zavoreo. Oslikavanje dvorane rađeno je prema nacrtu rimskog arhitekta Basilija Mazzolija, profesora crtanja i arhitekture na zadarskom liceju, što ukazuje na promišljeni koncept barem ove dekoracije. Precizna lokacija i sadržaj oslika nisu utvrđeni.
U radu se analiziraju djela kipara Luigija Contija (1839. – 1904.) i njegovog nećaka kipara Giovannija Marina (1875. – 1926.) iz Trsta na starome Gradskom groblju u Zadru. Njihova djela potvrđuju ...dobre umjetničke veze između Trsta i Zadra na prijelazu stoljeća, kao i upućenost lokalnih naručitelja u suvremene trendove na području arhitekture i skulpture sepulkralnog karaktera. Donoseći nova saznanja o pojedinim grobnicama, njihovim autorima, naručiteljima i vlasnicima, rad dodatno potkrepljuje već ranije prepoznatu iznimnu spomeničku vrijednost staroga zadarskoga groblja i upućuje na daljnja istraživanja nadgrobne arhitekture i skulpture ovog kompleksa.
U radu se analizira stambena kuća smještena u Ulici don Ive Prodana na broju 9 u Zadru, u neposrednoj blizini crkve sv. Šime. Kao vlasnici kuće tijekom 19. stoljeća izmjenjivale su se obitelji ...Crnica, Pinelli i Karaman. Na temelju provedenih arhivskih istraživanja utvrđeno je kako je riječ o kući koja je 1772. godine bila u vlasništvu zadarske obitelji Cattinelli. Preciznije – kao vlasnik izdvojenog prednjeg dijela kuće s pripadajućim uličnim pročeljem navodi se signor Antonio Cattinelli. Analizom akumuliranih arhivskih vijesti pretpostavlja se da je taj vlasnik mogao biti Giovanni Antonio Maria Cattinelli (Jelsa, 1730.), padovanski doktor filozofije i medicine, sin zadarskog ljekarnika Giovannija Battiste Francesca Cattinellija ili njegov rođak Antonio Giuseppe Maria Cattinelli (Zadar, 1724.) čiji je otac bio ljekarnik Bortolo Cattinelli. Kuća je znatno oštećena u bombardiranju tijekom Drugog svjetskog rata a nakon provedene obnove od prijeratne građevine ostalo je sačuvano samo ulično pročelje. Analizom procjene graditeljskog stanja prednjeg dijela kuće Cattinelli sastavljene 1772. godine rekonstruira se izvorna struktura pročelja te raspored stambenih i gospodarskih prostorija. Na temelju raspodjele unutarnjeg prostora i oblikovanja pročelja zaključuje se da kuća Cattinelli pokazuje srodnost s venecijanskom novovjekovnom stambenom arhitekturom dobrostojećeg građanstva koja u sebi spaja stambenu i poslovnu namjenu a razvila se iz mnogo raskošnije plemićke palače tipa fontego. Istovremeno su novim arhivskim podacima dopunjena ranija saznanja o zadarskoj porodici Cattinelli i nekim njezinim članovima.
Autor na temelju arhivskih i terenskih istraživanja govori o kući Dragičević, poznatoj i pod kasnijim imenom Dragičević-Pappafava, smještenoj u Ulici Mihe Klaića u Zadru. Kuću je tijekom sedmog ...desetljeća 18. stoljeća izgradio zadarski trgovac i poduzetnik konte Nikola Dragičević prethodno otkupivši od više vlasnika nekoliko starijih zgrada koje su stajale na tom mjestu. Analizom detaljne graditeljske procjene stanja kuće Dragičević sastavljene 1772. godine doznaju se podaci o vrsti stambenih i gospodarskih prostora, tlocrtnom rasporedu, unutarnjoj opremi i dekoraciji te materijalima korištenima u gradnji. Nikola Dragičević u svojoj je kući prikupio i zbirku slika raznovrsnog sadržaja pa su ti podaci vrijedan doprinos poznavanju starijega dalmatinskog kolekcionarstva.
U radu se na temelju arhivskih istraživanja govori o zadarskoj stambenoj arhitekturi 17. i 18. stoljeća. Analizom graditeljskih procjena stanja kuća Dismanich (1638.), Adobbati (1765.), ...Armani-Mircovich (1765.) i Canova (1771.) raspravlja se o tome kako je izgledala gradska kuća u Zadru u 17. i 18. stoljeću, kakva je bila vertikalna podjela, tlocrtni raspored, unutarnja oprema te koji su materijali bili korišteni u gradnji. Dobiveni rezultati uspoređuju se i s primjerima u Dalmaciji te venecijanskom stambenom arhitekturom iz istoga razdoblja.
U radu se na temelju terenskih i arhivskih istraživanja govori o drvenim oltarnim palama i skulpturi iz 17. stoljeća sačuvanima u Novigradu, na Olibu i u benediktinskom samostanu sv. Kuzme i Damjana ...na Ćokovcu.
Samostan franjevaca konventualaca sv. Frane u Šibeniku posjeduje vrijednu zbirku inkunabula. Među njima posebnu pozornost zaslužuju izdanja ukrašena iluminacijama. Inkunabula Alexander de Hales: ...Summa universae theologiae (Anton Koberger, Nürnberg, 1482.) na početnoj stranici ukrašena je inicijalom s likom autora i fitomorfnim iluminacijama koje pokazuju izrazite sličnosti s radovima renesansnog minijaturista Benedetta Bordona i njegove radionice.
U franjevačkom samostanu Sv. Duje u Kraju na otoku Pašmanu čuva se inkunabula „O državi Božjoj“ (De Civitate Dei) Sv. Aurelija Augustina koju je 1475. godine u Veneciji tiskao Nicolas Jenson. ...Inkunabula je na f. 17 (kako je naknadno označena paginacija grafitnom olovkom, tj. stranici incipita – liber primus) kao i na više drugih stranica ukrašena lijepim višebojnim iluminacijama renesansnih stilskih karakteristika izrađenih temperom, zlatnim listićima, zlatnim prahom, sepijom, tintom i akvarelom. Iluminacije f. 17 sastoje se od dva fitomorfna inicijala, dekorativnog okvira i slobodnih figurativnih prizora tj. minijatura, dok su pojedine druge stranice ukrašene fitomorfnim i brojnim inicijala tipa littera notabilior visine dva retka izrađenima u crvenoj ili plavoj boji. Dekorativni ornamentirani okvir zaključen trolistima ispunjava gornju i lijevu marginu početne stranice. Osnovu dekoracije čini traka sastavljena od pet tankih linija koja se spiralno povija i tvori kružnice koje su ispunjene cvjetovima, listovima i bobicama u plavoj i zelenoj boji i boji ciklame te stiliziranim zlatnim cvjetovima čička (lat. Arctium lappa; pojedini autori nazivaju ove ukrasne motive bottoni dorati ili gold dots). U gornjem lijevom uglu okvira naslikan je češljugar. Na mjestu gdje započinje tekst lijevog stupca naslikan je unutar pravokutnog polja na zlatnoj pozadini inicijal „I“ sastavljen od fitomorfnih motiva plave, zelene i boje ciklame s osjenčanjima u različitim nijansama. Unutar dekorativnog okvira, na sredini visine inicijala, nalazi se medaljon unutar kojeg je naslikano poprsje Sv. Aurelija Augustina. Dekorativni ornamentirani okvir koji ispunjava gornju marginu ukrašen je na isti način kao i onaj uz desnu ali skromnije. Ime tiskara dodatno je naznačeno tako da je sa gornje i donje strane okvira ukrašeno sa po jednim stiliziranim zlatnim cvijetom čička sa gornje i češljugovine (lat. Dipsacus fullonum) sa donje strane. U prostoru donje margine simetrično su naslikana dva anđela koja kleče na tlu. Anđeli imaju slične fizionomijske osobine kao i lik Sv. Aurelija Augustina. Između sebe pridržavaju lovorov vijenac. U vijencu je kružno polje unutar kojega je naslikan renesansni grb. Polje štita u obliku konjske glave vodoravno je podijeljeno na gornju tamnoplavu i donju polovicu crvene boje. U njemu je prikazan uspravljeni zlatni lav razjapljenih čeljusti okrenut udesno koji se prednjim šapama drži za stablo. Drugi je stupac početne stranice ukrašen sa inicijalom „G“ kojim započinje prva knjiga (liber primus). Inicijal je sastavljen od fitomorfnih motiva plave, zelene, žute i boje ciklame s osjenčanjima izvedenim u različitim nijansama i žutoj boji. Osim opisanih iluminacija i dvaju inicijala na f. 17 inkunabula je na pojedinim idućim stranicama, tj. na početku svake od sljedeće dvadeset i jedne knjige ukrašena sa još isto toliko inicijala sastavljenih od fitomorfnih motiva plave, zelene i boje ciklame na zlatnoj pozadini unutar pravokutnog okvira obrubljenog tankom crnom linijom. To su inicijali „S“ na f. 27r; „I“ na f. 38v; „D“ na f. 49r; „Q“ na f. 60v; „Q“ na f. 72v; „D“ na f. 79r; „N“ na f. 91v; „E“ na f. 103v; „O“ na f. 110r; „C“ na f. 125v; „A“ na f. 137v; „E“ na f. 147r; „D“ na f. 158v; „D“ na f. 170v; „P“ na f. 185v; „P“ na f. 202r; „D“ na f. 216v; „Q“ na f. 236r; „D“ na f. 250r; „C“ na f. 269v i „S“ na f. 284v. Iluminacije inkunabule De Civitate Dei pripadaju sjevernotalijanskoj i venecijanskoj renesansnoj minijaturi a pokazuju brojne i izrazite sličnosti sa radovima koji se u literaturi povezuju sa znamenitim venecijanskim iluminatorom poznatim kao Maestro del Plinio di Giovanni Pico della Mirandola (Maestro del Plinio di Pico ili skraćeno Maestro di Pico). Atribuciju iluminacija inkunabule Maestru di Pico , uz moguću suradnju radionice i pomoćnika poglavito u izradi dekorativnog okvira i inicijala, u prvom redu omogućuje prikaz Sv. Aurelija Augustina te likovi dvaju anđela grbonoša karakterističnih tipologija koje pronalazimo u brojnim majstorovim radovima. Istovjetni likovi anđela pojavljuju se u donjoj margini djela Il Tesoro Brunetta Latinija (Gerardus de Lisa, Treviso, 1474.; Cambridge, Mass, Harvard, Houghton Library, Inc. 6459, c. 7). Lik Sv. Aurelija Augustina pokazuje izrazite sličnosti sa likom dominikanskog redovnika, umetnutog unutar inicijala „O“ na način littera historiata u djelu Supplementum Nicolausa de Auximo (Franciscus Renner et Nicolaus de Frankofordia, Venecija, 1474.; Biblioteka Marciana, Inc. Ven. 494, c.2). Istovjetni se anđeli i putti mogu pronaći i u donjim marginama Strabonove Geografije (Minneapolis, Univ. of Minnesotta Library, Ms. 1460/f St., c.1), te u dvije Plinijeve Historije Naturalis (Venecija, N. Jenson, 1472., Pariz, Bibliothèque Nationale, Vèlins 498 i Venecija, N. Jenson, 1472., San Marino, CA, Huntington Library, n. 2289). Lijep primjer za usporedbu je i Biblia Latina (Franciscus Renner & Nicolaus de Frankfordia, 1475., Dallas, Texas, Southern Methodist University, Bridwell Library) jer ima naslovnu stranicu oblikovanu na sličan način kao inkunabula iz Kraja. U liku Sv. Jeronima koji je prikazan unutar littera historiata pronalazimo sve one brojne i karakteristične morellijanske detalje bitne za atribuciju oslika inkunabule iz Kraja Maestru di Pico. Izrazite sličnosti u oblikovanju svetačkih likova, fitomorfnih inicijala i dekorativnih okvira nalazimo i u iluminacijama dvaju Psaltira (Venecija, Biblioteca Querini Stampaglia, Inc. 6 i Siena, Biblioteca S. Bernardino del Convento dell'Osservanza) i naslovnicu Psaltira iz jednog Brevijara (Pariz, Bibliothèque Ste-Geneviève, OE XV 147 Rés). Svecima i anđelima karakterističnih tipologija ukrašena su i tri primjerka iz serije Commissioni rađena za dužda Agostina Barbariga (Commissione del doge Agostino Barbarigo a Girolamo Capello, 1487., Venecija, Bib. Del Museo Correr, MS Cl. III. 33 (sl. 15); Commissione del doge Agostino Barbarigo a Paolo di Canale, 1489., Pariz, Bibliothèque Nationale, Lat. 4729, c.2, te Commissione del doge Agostino Barbarigo a Tommaso Loredano, 1490., Pariz, Bibliothèque Nationale, Lat. 4730, c.1). Podudarnosti se mogu pronaći i u iluminacijama Brevijara (oko 1480., Augsburg, Universitätsbibl., Cod. I.2.2o 35) gdje je prvoj stranici lettera istoriata sa umetnutim likom Sv. Pavla karakteristične fizionomije kakvu ima i lik Sv. Aurelija Augustina, te istovjetni likovi anđela u sredini donje margine. Za usporedbu su važne i tri inkunabule iz Padove (Biblioteca del Seminario Vescovile) opremljene iluminacijama koje su pripisane Maestru di Pico. Njihove minijature u izvedbi anđela, puttta i svetačkih likova karakterističnih tipologija i pojedinosti kao i tipa dekoracije na marginama također pokazuju izrazite sličnosti sa iluminacijama inkunabule iz Kraja. To su Lattanzijeva Opera (Giovanni da Colonia i Johannes Manthen, Venecija, 1478.; Forc. M. 3.2), Jacopo da Varagine, Legenda aurea (Gabriele di Pietro, Venecija, 1477., uz moguće sudjelovanje radionice; Forc. M. 2.22) i Cipriano, Opera (Vindelino da Spira, Venecija, 1471.; Forc. K. 2.12). Na temelju iznesenih usporednih analiza i uočenih sličnosti može se zaključiti da je iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei Sv. Aurelija Augustina (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) koja se čuva u samostanu Sv. Duje u Kraju izradio znameniti venecijanski renesansni iluminator Maestro di Pico, pa su one, bez obzira na moguću suradnju radionice i pomoćnika, poglavito u izradi dekorativnog okvira i inicijala, dopuna katalogu njegovih djela ali i dragocjen prilog sveukupnoj slikarskoj baštini iz vremena renesanse u Dalmaciji.
Na temelju novih istraživanja u Državnom arhivu u Zadru autor donosi do sada nepoznate podatke o drvenim oltarnim palama u Rabu i Šibeniku. Pietro Sandrioli indorador iz Venecije obvezuje se 1623. ...godine da će u crkvi benediktinki Sv. Andrije u Rabu izraditi drvenu oltarnu palu i sliku na platnu sa prikazom Bogorodice sa Sv. Dominikom, Sv. Katarinom Sijenskom i otajstvima Presvetog Ružarija. Isti se majstor, uz indoradora Zuannu Voicovicha i druge neimenovane majstore, spominje i 1628. godine u svezi radova na nekadašnjem glavnom oltaru crkve Sv. Dominika u Šibeniku. Novim čitanjem od prije poznatog arhivskog izvora donose se novi podaci i zaključci o nekadašnjim drvenim oltarima Sv. Vinka Fererskog i Imena Božjeg u crkvi Sv. Dominika u Zadru i ulozi koju je u njihovoj izradio mogao imati indorador Pietro Salamone. U radu se raspravlja i o tome da li se indoradori Pietro Salamone i Pietro Sandrioli bez obzira na podatke iz arhivskih dokumenata mogu smatrati jedinim majstorima zadarskih oltara i rapske drvene pale.
Nakon uvodne rasprave o osnutku i povijesti izgradnje Gradskog groblja u Zadru, u radu se analizira bista zadarskog posjednika, trgovca i dobrotvora Paška Bakmaza (1820. – 1887.) postavljena
u ...obiteljskoj kapeli koja se istovremeno valorizira kao vrijedno djelo neostilske grobišne arhitekture. Umjetnički vrijednu bistu Paška Bakmaza izradio je poznati tršćanski kipar Giovanni Depaul (1825. – 1919.) pa je ona važan doprinos boljem poznavanju i valorizaciji skulptore na zadarskom groblju. Objavljuju se i arhivski podatci o dogradnjama i proširenju Gradskog groblja između dva svjetska rata, kao i o podatci iz biografje Paška Bakmaza i drugih članova obitelji Bakmaz koji su pokopani u istoj obiteljskoj kapeli.
PDF
