Naziv židovske države proglašene u Tel Avivu 14. svibnja 1948. do samoga je trenutka proglašenja bio nepoznat javnosti. Ime Izrael u povijesti Jišuva i sekularnog cionizma pojavljivalo se uglavnom u ...smislu Erec Izrael što je biblijski naziv koji se okvirno odnosi na područje Palestine. Drugdje u tekstovima vezanima za cionistički pokret, poput Herzlove raspravnice Der Judenstaat, rabila se sintagma »židovska država«, a u prvome važnom nežidovskom dokumentu, Balfourovoj deklaraciji iz 1917., »nacionalni dom židovskoga naroda«. Tek nakon što je David Ben-Gurion pročitao izraelsku Deklaraciju o nezavisnosti, naziv Izrael za novoosnovanu židovsku državu u Palestini postao je općepoznat. Premda nije bio očekivan, taj naziv ne samo da je odmah zaživio, nego je i među Židovima i među nežidovima shvaćen kao ime koje se podrazumijeva. U ovome je članku opisano povijesno značenje pojma Izrael, ponuđeno je objašnjenje njegove odsutnosti u cionističkom nazivlju prije trenutka proglašenja Države Izrael, te je predstavljena pretpostavka da je Ben-Gurion bio ključna osoba za nadijevanje imena novoosnovanoj židovskoj državi.
Stoljeće švedske demokracije Havel, Boris
Anali Hrvatskog politološkog društva,
12/2022, Letnik:
19, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Cilj je ovoga članka kroz povijesni pregled prikazati politički sustav Kraljevine Švedske, koji se ubraja među najstabilnije na svijetu. Švedska je politika tijekom većeg dijela demokratske povijesti ...bila obilježena nadmetanjem dvaju blokova: lijevim kojega su predvodili socijaldemokrati i desnim ili građanskim kojega je predvodila Stranka umjerenih. Ta je tradicionalna podjela na dva bloka prekinuta 2010. kad je stranka Švedskih demokrata, koja je nastala iz ekstremističkih desničarskih pokreta, prvi put ušla u Riksdag. Njihovo prerastanje u parlamentarnu stranku te susljedni rast do treće, a 2022. do druge najveće parlamentarne stranke može se smatrati najvećim potresom suvremene švedske politike. Ovo je istraživanje usredotočeno na nastanak i uspon Švedskih demokrata, te način na koji su na neko vrijeme poremetili tradicionalni dvoblokovski sustav. Na temelju njihova stranačkog programa, političkog postupanja, reakcija čelnika drugih stranaka, te društvenih previranja koja su dovela do tako snažnog porasta, razmotreno je može li se smatrati da su se Švedski demokrati preobrazili u srednjostrujašku konzervativnu stranku, te može li se pretpostaviti da se švedska parlamentarna politička pozornica ponovno vratila u okvire dvoblokovskog nadmetanja.
The purpose of this article is to present, through a historical overview, the political system of the Kingdom of Sweden, often considered one of the most stable in the world. Throughout most of its democratic history, Swedish politics has featured political rivalry of two blocks: left, led by the Social Democrats, and right led by the Moderates. This traditional dichotomy was upset in 2010 when the Sweden Democrats, which emerged out of extremist right-wing movements, first became parliamentary party. Their winning of parliamentary seats and subsequent increase to third, and in 2022 to second largest parliamentary party has been arguably the greatest upset in contemporary Swedish politics. This research is focused on the emergence and expansion of the Sweden Democrats, and the way in which they, apparently temporarily, unsettled traditional two-block system of the Swedish parliamentary politics. Based on their party program, political actions, reactions of other parties’ leaders, and the social processes which led to their success, it is examined whether or not the Sweden Democrats have transformed into a mainstream conservative party, and whether or not the Swedish parliamentary politics resumed its two-blocks features.
Autor u članku pokazuje da u starozavjetnomu hebrejskom svjetonazoru nisu postojali mnogi koncepti, pa time ni nazivi, kojima se opisuju apstrakcije izvan čovjekovih emocija, volje, uma i odnosa s ...Bogom. Među takve se ubrajaju „sudbina“, „sreća“ i „priroda“ u apstraktnomu i konkretnomu smislu. No u suvremenim su zapadnim civilizacijama ti koncepti toliko uvriježeni da je bez njih gotovo nemoguće promišljati o stvarnosti i svijetu. Zato se neke od tih riječi pojavljuju u različitim prijevodima Svetoga pisma Staroga zavjeta. U članku su izdvojeni primjeri prevoditeljske uporabe takvih riječi te je na temelju hebrejskoga izvornika predloženo propitivanje prevoditeljskih rješenja u kojima se one nalaze.
Stari je zavjet pisan iz perspektive izraelskog naroda i u tom se smislu može smatrati etnocentričnim. U njemu je Izrael opisan kao svet i odvojen narod kojega je Bog izabrao da bi mu se objavio. ...Budući da je objava jedini način da grješni čovjek spozna Boga, Izraelovo je znanje o Bogu jedinstveno i jedino ispravno, pa su slijedom toga bogoštovlja drugih naroda i religija nužno krivovjerja. Istodobno je biblijski tekst prepun zamjerki prema izraelskom narodu, a sadrži niz pohvala strancima i došljacima koji su pokazali vrline kao što su pravednost, istinoljubivost, vjernost, poniznost i milosrđe, te im pridaje važno mjesto u Izraelovoj povijesti. Zbog toga je Stari zavjet, usporede li se etnos i objava, bezuvjetno objavocentričan, a tek uvjetno etnocentričan, što je diskurs kakav se nastavlja i u evanđelju.
The Old Testament was written from the perspective of the people of Israel and as such can be considered ethnocentric. Israel was described as holy and separate nation chosen by God to receive revelation. Inasmuch as revelation is the only method by which sinful man can know holy God, Israel’s knowledge of God is unique and the only correct, while other nations’ and religions’ perceptions of the divine are by default erroneous. At the same time, biblical text directs much criticism towards Israel, and contains much praise to foreigners, particularly in issues regarding righteousness, veracity, faithfulness, humility and mercy. Thus, comparing ethnos and revelation we may assert that the Old Testament is much more revelation-centric than ethnocentric. Such discourse also continues and is amplified in the Gospels.
Sadržaj i poruke komunikacijske kampanje Islamske države od proglašenja kalifata u srpnju 2014. do kraja 2015. bitno su drukčiji od promidžbe i komunikacije drugih poznatih islamističkih skupina s ...Bliskog istoka. Pozornost su isprva plijenile bolja kvaliteta produkcije i nezamisliva morbidnost prizora. No važnija je razlika u idejnom sadržaju i autentičnosti motiva, metoda i ciljeva. Islamska država obraća se muslimanima koji su upućeni u kanonske tekstove, normativne tradicije i autoritativna tumačenja islamske vjere i zakona. Oni prihvaćaju mnoga temeljna načela radikalnog tumačenja islama, no trebalo ih je uvjeriti u to da Islamska država obnovlja legitimni kalifat i da je Abu Bakir El Bagdadi istinski amirul-muminin. U komunikacijskoj kampanji 2014–2015. upadljivo je bilo nepozivanje na ideološke razloge ili pritužbe zbog ekonomske, kolonijalne, nacionalne, rasne ili druge ugroženosti. Pokazana je i posvemašnja nezainteresiranost za stvaranje pozitivne slike o sebi među nemuslimanima i umjerenim muslimanima na Zapadu i drugdje. Ako Zapad prepozna razinu autentičnosti kojom se u komunikacijskoj kampanji predstavljaju motivi, sredstva i ciljevi Islamske države, studiozniji pristup mogao bi biti važan korak u suzbijanju ideje kalifata i njegova utjecaja na islamski svijet.
The article presents an introduction to the life and works of Josephus, the most important Jewish historian from the first century AD. Josephus played an active role in the First Jewish revolt ...against the Romans. After he was captured, he prophesied to Vespasian, his captor, that he would become the emperor. When he did, Josephus was enlisted as an associate, negotiator, and interpreter to Vespasian’s son Titus. Josephus’ work “The Jewish War” is of utmost importance for understanding the revolt because of Josephus’ direct involvement in many events described in it. It gives valuable insights into the rebels’ motives, the war’s course, and the eventual Jewish defeat. As a Hellenized Jew, Josephus presented Jewish history from the earliest biblical times and composed some of the best apologies of Judaism. He also refuted anti-Jewish accusations spread throughout the Greco-Roman world in the “Antiquities of the Jews” and the treatise “Contra Apionem”. His works may be considered the most valuable source of Hellenistic Jewish philosophical and theological thought of classical antiquity. Looking at it from a Christian perspective, Josephus is highly valued for his detailed descriptions of Judea before, during, and after the time of Jesus’ life on earth and the establishment of the Church. His writings provide the most comprehensive extrabiblical description of the social, political, and religious context in which Christianity and the Church were born.
U članku su prikazani život i djela Josipa Flavija, najvažnijega židovskog povjesničara iz prvoga stoljeća poslije Krista. Flavije je bio sudionik Prvoga židovskog ustanka protiv Rimljana, a nakon zarobljavanja i proroštva Vespazijanu da će postati carem, suradnik, pregovarač i prevoditelj njegovu sinu Titu. Zbog izravnog sudioništva u mnogim zbivanjima koja opisuje u
Židovskom ratu
to je njegovo djelo od neprocjenjive važnosti za uvid u motive, tijek i slom ustanka. Kao helenizirani Židov u
Židovskim
je
starinama
i u raspravnici
Protiv Apiona
predstavio židovsku povijest od najranijega biblijskog razdoblja i apologetiku židovstva te je opovrgavao protužidovske optužbe raširene u grčko-rimskom svijetu. Njegova djela stoga predstavljaju i dragocjen dio helenističke židovske filozofske i teološke misli staroga vijeka. Iz kršćanskog je očišta Flavijeva najveća vrijednost u opisima Judeje u vrijeme prije, tijekom i nakon Isusova života na zemlji i nastanka prve Crkve. Iz njegovih se djela pruža najširi, najopsežniji i najdublji izvanbiblijski uvid u društvene, političke i vjerske prilike u kojima je nastalo kršćanstvo.
The article presents an introduction to the life and works of Josephus, the most important Jewish historian from the first century AD. Josephus played an active role in the First Jewish revolt ...against the Romans. After he was captured, he prophesied to Vespasian, his captor, that he would become the emperor. When he did, Josephus was enlisted as an associate, negotiator, and interpreter to Vespasians son Titus. Josephus work The Jewish War is of utmost importance for understanding the revolt because of Josephus direct involvement in many events described in it. It gives valuable insights into the rebels motives, the wars course, and the eventual Jewish defeat. As a Hellenized Jew, Josephus presented Jewish history from the earliest biblical times and composed some of the best apologies of Judaism. He also refuted anti-Jewish accusations spread throughout the Greco-Roman world in the Antiquities of the Jews and the treatise Contra Apionem. His works may be considered the most valuable source of Hellenistic Jewish philosophical and theological thought of classical antiquity. Looking at it from a Christian perspective, Josephus is highly valued for his detailed descriptions of Judea before, during, and after the time of Jesus life on earth and the establishment of the Church. His writings provide the most comprehensive extrabiblical description of the social, political, and religious context in which Christianity and the Church were born.
Judaism and Christianity are religions whose theological epistemology is based on revelation. The primary source of revelation is Holy Scripture. However, history has also been recognised as a source ...of revelation, particularly the history of Israel and the Jewish people. Because they understood history as a source of revelation, many religious Jews altered their understanding of Jewish statehood in Eretz Israel during the twentieth century, from distinctly averse to increasingly supportive. On the same principles, the Catholic Church made arguably the most profound change in its theology in the twentieth century, concerning its understanding of Jews and Judaism. This was prompted by another major historical event, the Shoah. While in Judaism the historical phenomenon of the State of Israel profoundly influenced theology, another historical phenomenon, the Shoah, was theologically approached with far more unease and ambiguity. In the Catholic Church, in contrast, the historical phenomenon of the Shoah prompted a serious reconsideration of certain tenets of theology, including soteriology, while the historical phenomenon of the State of Israel did not. This article addresses this apparent contradiction comparatively.
PDF
