V članku so predstavljene podobnosti in sorodnosti med zgodovinskim romanom Josipa Jurčiča in Augusta Šenoe, utemeljitelja tega žanra v slovenski oziroma hrvaški književnosti. Primerjanje ...reprezentativnih besedil teh dveh avtorjev vključuje predvsem predstavitev takrat prevladujočega modela pripovednoproznih besedil z zgodovinsko tematiko, odnos do pripovednega vzorca Walterja Scotta in analizo umetniške konstrukcije pretekle resničnosti. Te značilnosti se, kot tudi nasploh razmerje med Jurčičevo in Šenojevo zgodovinsko prozo, proučujejo v kontekstu tedanjega statusa romana v slovenski oziroma hrvaški književnosti in odnosa do (nemške) trivialne literature, pa tudi glede na njune kritične refleksije o sami književnosti. Primerjava kaže vrsto podobnosti in le nekaj razlik, ne samo v zgodovinskem romanopisju, ampak tudi v variacijah razumevanja družbenih silnic, ki ga v veliki meri povzročajo in poganjajo.
V luči poudarjenega pluralizma raziskovalnih metod in perspektiv v sodobni humanistiki sta v članku prikazana in problematizirana postkritični pristop in metodologija ter njuna relevantnost v ...preučevanju književnosti. Na podlagi tez Rite Felski in ob upoštevanju nekaterih drugih predstavnikov postkritične prakse (Christopher Castiglia, Matthew Mullins) posebno pozornost namenjamo interpretaciji književnosti oz. predpostavkam njenega razumevanja v tej raziskovalni perspektivi: »sumničava interpretacija«/»odpiranje« besedilu, »hiperkritični analitični stil«/»afektivna hermenevtika«, »zadovoljstvo v kritiki«/»zadovoljstvo v branju«.
U pretposljednjem poglavlju, Epistolarna historiografija, kriticka recepcija autor ce vlastitu teoretsko-metodolosku poziciju omjeravati o problematike sire od konte- ksta "samo" knjizevnog teksta, ...pa ce se, potaknut jednim napisom Stanka Lasica iz 1997. godine u kojemu stoji kako je sada srpska knjizevnost u hrvatskoj perspektivi dobila status bugarske, uhvatiti u kostac s pitanjem imaju Ii nakon nemilih devedese- tih bugarska, a posebice srpska knjizevnost drugaciji status u hrvatskoj knjizevnosti negó prije, odnosno je Ii srpska knjizevnost privilegirana prema hrvatskoj, te kako uopce dañas promatrati odnose i korelacije hrvatske knjizevnosti prema juznoslaven- skim knjizevnostima. Blisko tomu, autor ce u ovome poglavlju propitati i prakticne i teorijske pretpostavke kriticke recepcije hrvatske knjizevnosti u juznoslavenskim kulturama za cije ce se metodoloske uvjete, smatra autor, morati redefinirati od- nos kroatisticke i (juzno)slavisticke knjizevne historiografije, i to pomocu sljedecih smjernica i teza: obrazovanjem strucnjaka (za vise nacionalnih knjizevnosti), rede- finicijom juznoslavenskoga kulturnog prostora po principu 'meduknjizevne zajedni- ce', periodizacijskim rasclanjivanjem na dva razdoblja do romantizma (od pocetka pismenosti do kasnoga srednjeg vijeka i od renesanse do romantizma), uvazavanjem kriticke recepcije od romantizma do postmoderne, te ispitivanjem sociokulturnog konteksta visenacionalnih zajednica u kojima je hrvatska knjizevnost bila usvajana. Nadovezujuci se na iznesene pretpostavke, autor ce se u zasebnoj studiji posvetiti kri- tickoj recepciji Milana Begovica u susjednim slavenskim kulturama povodom cega ce ostro kritizirati odbacivanja tradicionalne ulancanosti kroatistike u uze i sire sla- visticke studije. Razloga zasto tomu ne bi smjelo biti tako je vise, od interdijalektalne polozenosti hrvatskog jezika i knjizevnosti, kulturne vezanosti Hrvata uvjetovane povijesnim okolnostima, preko konfesionalne istovjetnosti sa Slovencima i vjerske te civilizacijske razlike sa Srbima i Bugarima do veza s Bosnom i Hercegovinom, Voj- vodinom, Bokom. Zbog svega navedenog, i u vrijeme novije hrvatske knjizevnosti knjizevna se komunikacija odvijala unutar najsire shvacenoga hrvatskog kulturnog prostora, jer je okupljala autore, casopise, programe i inicijative koji nisu bili u uzem smislu (samo) hrvatski; dovoljan je to primjer da prihvatimo autorovo upozorenje kako knjizevna recepcija medu susjedima koji su zivjeli u razlicitim visenacionalnim drzavama mora uvaziti cinjenicu o vlastitoj uvjetovanosti razlicitim sociolosko-povi- jesnim okolnostima. U posljednjoj studiji ovoga poglavlja autor ce prikazati interkul- turne aspekte casopisa Nova Evropa, i to prije svega kroz prizmu slozene dinamike tadasnjeg razumijevanja odnosa izmedu politickog jedinstva i kulturne raznolikosti, te ce zakljuciti kako je casopis znao pokazati otvorenost prema kulturnom spektru koji mu je gravitirao, bez obzira sto se programatski, odnosno politicki izjasnjavao za kulturno jedinstvo. Uvodno bi se poglavlje moglo vidjeti i kao neka vrst pobrojavanja kljucnih mjesta ili problema izucavanja juznoslavenskihjezika i knjizevnosti cije ce rezimiranje kroz radove uglednih prethodnika dovesti do uoblicavanja vlastitih teorijskih i metodolo- skih pretpostavki poredbenog i/ili interkulturnog pristupa u drugom poglavlju knjige naslovljenom Od komparatistike tekstova do interkulturne povijesti knjizevnosti. Po- cetna studija ovoga poglavlja posvecena je ideji regionalne knjizevne komparatistike, cijem su razvoju u domacoj sredini uvelike doprinijeli prije svega rezultati dosada- snjih istrazivanja projekta Komparativno proucavanje jugoslavenskih knjizevnosti voditelja Franje Grcevica. Oni se rezimiraju na dvije razine, onoj metodoloskoj u teoretskim radovima o proucavanju juznoslavenskih knjizevnosti Zorana Konstan- tinovica, Predraga Palavestre, Gaje Pelesa, Franje Grcevica, Joze Pogacnika, Marije Dobrowske-Partyke, Pera Jacobsena, Janeza Rotara, Janka Kosa, Milana Durcinova, Zorana Kravara i samog autora knjige, te na razini analitickih doprinosa istrazivanju ove problematike koji su, oslanjajuci se uglavnom na tradicionalnu komparatistic- ku metodologiju (na njezine kategorije analogija, utjecaja, paralelizama, tipologija, recepcije i si.) bili ponesto manje uspjeli. Sazimajuci prethodna istrazivanja i nado- gradujuci ih suvremenim promisljanjima, autor ce prikazati kako mogucnosti po- redbene povijesti knjizevnosti ovih prostora, ali i ne samo njih, mogu biti visestruko produktivne, jer se zbog specificnosti prostora na kojem nastaju (jezicna srodnost, prostorna povezanost, interferencije, zajednicki drustveno-politicki okviri itd.) pov- jesnicari knjizevnosti legitimno mogu sluziti tradicionalnim komparatistickim me- todama, ali i prosirivati ih suvremenim knjizevnoznanstvenim spoznajama. Nadalje, poredbeno proucavanje juznoslavenskih knjizevnosti moze u odredenoj mjeri deta- buirati i demistificirati povijesti nacionalnih knjizevnosti i na taj nacin, medu osta- lim, otvoriti jos uvijek nedostignuti pluralizam perspektiva, nuzan za razumijevanje razlicitosti susjednih kultura. Takva poredbena povijest juznoslavenskih knjizevnosti podrazumijeva povijest reprezentativnih tekstova u njihovu komparativnu suodnosu, pa je u torn smislu politekstualna, ali i polidisciplinarna jer se istovremeno otvara i podrucjima likovnih, glazbenih, filmskih te drugih srodnih ostvarenja. Njezin nu- zan preduvjet predstavlja stanovita komparatistika tradicija i opusa koja polazi od pretpostavke o korespondentnom karakteru tradicija i koherentnom sustavu opusa, njihovih nebrojenih suodnosa i dodira. U skladu s time, kategorija opusa shvacena je kao svojevrsna "frekvencija" jedne, ali i vise kulturnih i knjizevnih tradicija, pa shodno tome kriterij moguce dvojne, pa cak i trojne pripadnosti postaje relevantan parametar promisljanja interkulturnog procesa. Uz kategorije tradicije i opusa, va- zan je ovdje i pojam takozvanoga interpretacijskog konteksta, pojam kojeg je autor razradio jos u svojoj istoimenoj knjizi (Interpretacijski kontekst, 1987), tumaceci ga »u sklopu nastojanja da se osigura adekvatan knjizevnopovijesni i kulturoloski kon- tekst pojedinoga knjizevnoga djela, odnosno pojedinoga opusa, prvenstveno preko deskripcije knjizevne tradicije kao zbroja raznovrsnih konvencija«, pri cemu potonje nisu razumljene samo kao »"stvar" jedne tradicije, negó se one formiraju i odrzavaju i u ambijentu odredenoga vremena i prostora sirega od obitavalista jedne nacije, a mijenjaju se u medusobnim suodnosima tradicije«. (Kovac 2011: 119)
V luči poudarjenega pluralizma raziskovalnih metod in perspektiv v sodobni humanistiki sta v članku prikazana in problematizirana postkritični pristop in metodologija ter njuna relevantnost v ...preučevanju književnosti. Na podlagi tez Rite Felski in ob upoštevanju nekaterih drugih predstavnikov postkritične prakse (Christopher Castiglia, Matthew Mullins) posebno pozornost namenjamo interpretaciji književnosti oz. predpostavkam njenega razumevanja v tej raziskovalni perspektivi: »sumničava interpretacija«/»odpiranje« besedilu, »hiperkritični analitični stil«/»afektivna hermenevtika«, »zadovoljstvo v kritiki«/»zadovoljstvo v branju«.
Through an analysis of the novel Flisar’s novel Potovanje predaleč and Blatnik’s novel Tao ljubezni in this paper are represented textual and travel practices in contemporary Slovene travelogue ...novel. This analysis includes the postmodern modes of representation and deals with representational regimes as a problematic object of knowledge with uncertain ontological status and epistemological values.
The article deals with some of the newer concepts in the theory of literary historiography with special emphasis on the interpretation of recent history of Slovenian literature, Slovenska književnost ...III. Interpretation examines how it relates to the traditional terms of literary historiography (teleology, linearity, chronology, the grand narrative etc.) and how is it cope with the latest concepts in the writing of literary history, does it take them into account or is it continues the traditional methods and concepts of literary history.
Marko Juvan: Literarna veda v rekonstrukciji: uvod v sodobni študij literature, Ljubljana: Literarno-umetniško društvo Literatura, Zbirka Novi pristopi, 2006
SLOVENSKI NOVOPOVIJESNI ROMAN Latković, Ivana
Philological studies (Skopje),
2007, Letnik:
5, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
The historical novel, together with its different subgenre variants, is a kind of constant in the literary-historical development of the recent Slovenian fiction. Its unalterable persistence within ...the genre system of the Slovenian literature and wider, could be explained by the ability of the genre to adapt to the needs of the contemporary reality and the individual over and over again. Therefore, over the last few decades, it has been possible to notice a kind of revision and inovation of the traditional form of the historical novel in the Slovenian literature, with the key role of the changed relation towards history, different elaboration and status of the theme, as well as the type of character, i.e. subject of the represented historical events. The representative example of the new paradigmatic characteristics of this genre is without any doubt the novel Minuet for Guitar by Vitomil Zupan.
PDF