UVOD: Šum u uhu (tinitus) predstavlja percepciju zvuka u
uhu ili glavi koja se pojavljuje bez očitog vanjskog zvučnog
podražaja, odnosno fantomski slušni podražaj. Pojavu
tinitusa može uzrokovati ...npr. oštećenja ili promjene u
otološkom sustavu, tumor, multipla skleroza, kardiovaskularna
oboljenja, lijekovi, psihička oboljenja ili mišićnokoštani
sustav. Tinitus nije bolest već simptom, tako da
ne postoji jedinstvena terapija u njegovom liječenju. M.
sternocleidomastoideus se često u literaturi spominje kao
uzročnik tinitusa.
MATERIJALI I METODE: U istraživanju je sudjelovalo
30 ispitanika, s prisutnošću tinitusa, kao faktorom uključenja.
Jačina tinitusa određena je pomoću skale i klasifi -
kacije po Fischeru DIMDI (Deutsches Institut für Medizinische
Dokumentation und Information) prije i poslije
tretmana. Učinkovitost tretmana te usporedba učinkovitost
između Triggerpoint- terapije i konvencionalne terapije
određena je pomoću efekta interakcije (F- Test).
REZULTATI: Kod 20% ispitanika u eksperimentalnoj skupini
te 13% u kontrolnoj dolazi do nestanka tinitusa te je
kod 20% ispitanika, u kontrolnoj skupini, došlo do smanjenja
jačine tinitusa. Nije dokazana statistički značajna
razlika u učinkovitosti primjenjenih metoda p>0,05
ZAKLJUČAK: Tinitus doprinosi narušavanju kvalitete
života, utječući na psihosocijalne, ekonomske i tjelesne
aspekte, stoga je važno pronaći adekvatne metode njegovog
liječenja. Provedeno istraživanje ukazuje da manualna
triggerpoint terapija primjenjena na m. sternocleidomastoideus,
kod nekih bolesnika, može ublažiti i/ili ukloniti
tinitus. Triggerpoint terapija je primjereniji izbor terapije
kod mlađih osoba jer imaju manje terapijskih kontraindikacija
i drugih komorbiditeta. Radi lakšeg dijagnosticiranja
uzroka tinitusa te pronalaska moguće terapije i dalje
je nužno interdisciplinarno uspostaviti nove evaluacijske
protokole, algoritme diferencijacije uzroka, kao i specifi čne
tretmane. Pravilno postavljenom dijagnozom, osobe s prisutnošću
tinitusa bi brže dobile adekvatnu terapiju i na taj
način znatno poboljšala kvaliteta života.
Novel cyano- and 2-imidazolinyl-substituted derivatives of pyridylbenzobthiophene-2-carboxamides 4, 5, 10−13 and benzobthieno2,3-cnaphthyridin-2-ones 6, 7, 14−17 were prepared. All derivatives showed ...a prominent antiproliferative effect. Extensive DNA binding studies and additional biological evaluations point to various modes/targets of action. The results strongly support intercalation into DNA as a dominant binding mode of fused analogues, which was substantiated using topoisomerase I inhibition assay. Most intriguingly, only minor structural difference between “nonfused” compounds 12 and 13 has strong impact on the interactions with DNA; while 13 binds within the DNA minor groove in the form of dimer, 12 does not form significant interactions with DNA. The assumption that severe mitotic impairment (G2/M phase arrest) induced by 12 could point to tubulin, another important target, was confirmed by its obvious anti-tubulin activity observed in immunofluorescence assay, whereby treated cells showed disruption of microtubule formation comparable to the effect obtained by paclitaxel, a well-known tubulin antagonist chemotherapeutic.
