Na pitanje mijenja li se psihopatologija kod djece i mladih veliki broj stručnjaka za mentalno zdravlje, roditelja i nastavnika odgovorio bi pozitivno, ali uz različita objašnjenja. Najčešći razlozi, ...prema brojnim ispitivanjima su: promjena obiteljskih odnosa, sve veći utjecaj okruženja i medija, povećani pritisak i očekivanja od mladih uz izostanak odgovarajuće podrške, kvalitetnija dijagnostika koja omogućuje profesionalcima bolji uvid u etiologiju problema i dr.
Ispitivanja usmjerena na prevalenciju pojedinih oblika ponašanja ukazuju na porast kako anksioznih tako i depresivnih poremećaja, ali u odnosu na temeljnu edukaciju procjenitelja naglasak se daje na različite etiološke faktore. Brojna ispitivanja usmjerena prema etiologiji psihotičnih poremećaja ukazuju na različitosti vezane u
odnosu na procjenitelje. Analiza postojećih klasifikacija ukazuje na promjene u pristupu. Veliki broj istraživača smatra da DSM ranije nije bio usmjeren na etiologiju, dok se prema prijedlogu DSM 5 mijenjaju kriteriji dijagnosticiranja što se reflektira i na procjene pojedinih dijagnostičkih skupina i terapijskih pristupa. Posebice se naglasak daje na deficit u kognitivnom kapacitetu koji počinje u razvojnom razdoblju, a smatra se da ima bitni utjecaj na razvoj mentalnih poremećaja. Promjena kliničke slike temeljem brojnih istraživanja ukazuju na nove spoznaje etiologije, posebice vezane uz funkcioniranje SŽS-a i povezanosti bioloških i psiholoških čimbenika, ali i promijenjenom dinamikom u obiteljskim odnosima te načinima školovanja što sve zahtijeva multidisciplinski pristup u dijagnostičkim procesima kao i daljnja istraživanja te povezanost kliničara i istraživača.
This study examines the extent to which a comprehensive, school-based, health-education programme, based on lectures and active student participation in discussions and related project activities, ...can produce desirable changes in adolescents' behaviour. A quasi-experimental design, with pre- and post-intervention testing, was used in a group of adolescents (N = 858). Our results show that the conducted programme had modest effects. There was no difference between the pre- and post-intervention reports of time spent on screen-based activities and physical exercise, and the time spent doing physical activities was not correlated with the time they spent on sedentary activities. In this paper, we discuss various possible reasons for the ineffectiveness of such programmes in producing desired behavioural changes in young adolescents.
This study examines the extent to which a comprehensive, school--based, health-education programme, based on lectures and active student participation in discussions and related project activities, ...can produce desirable changes in adolescents' behaviour. A quasi-experimental design, with pre- and post-intervention testing, was used in a group of adolescents (N = 858). Our results show that the conducted programme had modest effects. There was no difference between the pre- and post-intervention reports of time spent on screen-based activities and physical exercise, and the time spent doing physical activities was not correlated with the time they spent on sedentary activities. In this paper, we discuss various possible reasons for the ineffectiveness of such programmes in producing desired behavioural changes in young adolescents. Keywords: health education programmes, children and young adolescents, screen-based activities, physical activities U radu se razmatra u kojoj mjeri sveobuhvatni program zdravstvenog odgoja koji se provodi u skolskom okruzenju, a koji se oslanja na predavanja, ucenicke rasprave i povezane projektne aktivnosti, moze pridonijeti zeljenim promjenama u ponasanju mladih. Rezultati istrazivanja (primjenom kvazieksperimentalnog istrazivackog nacrta s testiranjem prije i nakon provodenja programa na uzorku od 858 adolescenata) pokazuju da ovakvi programi zdravstvenog odgoja imaju skroman ucinak. Nisu utvrdene statisticki znacajne razlike u kolicini vremena koju su adolescenti posvecivali aktivnostima sto se provode na zaslonu u odnosu na fizicke aktivnosti prije i nakon sudjelovanja u programu, niti je vrijeme provedeno u fizickim aktivnostima adolescenata bilo povezano s kolicinom vremena utrosenog na sjedilacke aktivnosti. U radu su pruzena moguca objasnjenja zbog cega su ovakvi zdravstveni programi, koji se temelje primarno na predavanjima, raspravama i savjetima, neucinkoviti u mijenjaju ponasanja adolescenata. Kljucne rijeci: programi zdravstvenog odgoja, djeca i mladi adolescenti, aktivnosti pred zaslonom, fizicke aktivnosti
The main goal of this study was to analyse and show clinical characteristics and psychiatric comorbidity in 38 participants aged between 10 and 17 with DSM-IV diagnoses of Trichotillomania (TTM) that ...we were treating at Children's Hospital Zagreb from 2008 to 2017.
We analyzed the data obtained from semi-structured interviews by the criteria of DSM-IV, Youth Self Report (YSR) (Achenbach & Rescorla 2001) and survey that we created.
From 38 participants 21 were girls. The activities during which the participants state that they mostly pull hairs are as follows: doing homework and learning, working on PC, in the toilet, watching TV etc. The most common sites on the body from which participants pulled hair were scalp and among nonscalp sites eyebrows and eyelashes. We found nail biting in more than a half of participants. In 22 participants one or more comorbid disorder has been found, of which ADHD (n=6) and tics (n=5) are most co-occurring disorders. The internalized and externalized problems were nearly evenly represented. Trichophagia was reported by two participants. The results indicate that more than two thirds of participants isolate themselves during hair pulling and half of them try to hide consequences. Median time from the first occurrence of the symptoms to the first visit to a child psychiatrist caused by TTM problem was 9 months (min 5; max 24) what we consider a very long period of time that increased the probability of complications.
Knowledge about this disorder and cooperation among pediatric experts is extremely important for recognizing it at an early stage and starting the treatment especially considering habit-forming mechanism, the burden of an emotional distress and frequent comorbidity. Further research is needed.
Abstract Attention-deficit/hyperactivity disorder (ADHD) is a highly heritable developmental disorder characterized by symptoms of impulsivity, hyperactivity and/or inattention, and associated with ...structural and biochemical abnormalities in cortical and limbic structures innervated by dopamine, noradrenalin and serotonin. The enzyme monoamine oxidase, type B (MAO-B), is expressed in platelets, and metabolizes endogenous amines. Its activity has been proposed to represent a peripheral marker of various traits and forms of psychopathology. This study evaluated platelet MAO activity with a spectrofluorimetric method in 72 boys and 12 girls with predominantly hyperactive, predominantly inattentive, and combined subtype of ADHD (DSM-IV criteria), and in 64 control children. The results showed significantly lower platelet MAO activity in children with hyperactive, inattentive, and combined subtype of ADHD than in control children. There was no significant association between platelet MAO activity and gender or age. The limitation of the study was in the small sample of girls with ADHD ( N = 12), and in the determination of only one peripheral marker. In line with hypotheses of lower platelet MAO activity in different types of psychopathology, children with different subtypes of ADHD had significantly lower platelet MAO-B activity than control children.
Depresija kod djece Kocijan Hercigonja, Dubravka; Hercigonja Novković, Vesna
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2004, Letnik:
13, Številka:
1_Depresija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Depresija zauzima važno mjesto u dječjoj psihopatologiji.
O njezinoj zastupljenosti postoje brojna razmimoilaženja
među profesionalcima koja su posljedica nedovoljno
usuglašenih kriterija prilikom ...procjene depresivnih stanja,
zamaskiranosti kliničke slike različitim ponašajnim problemima,
ali i često lažno pozitivnim simptomima kod nekih
drugih bolesti.
Prevalencija depresija različita je u odnosu na dob djeteta, a
posebice je prisutna u populaciji djece s različitim neurološkim
i pedijatrijskim bolestima.
Uzroci nastanka mnogobrojni su: od bioloških koji su gotovo
identični biološkim uzrocima kod odraslih osoba do posebno
značajnih uzroka vezanih uz odnos roditelj-dijete te dijete-njegova
okolina gdje se najčešće spominju sociološki model,
bihevioralni, psihološki i kognitivno-distorzijski model u nastanku
depresije.
Terapija depresije djece slijedi biopsihosocijalni pristup koji
se primjenjuje različitim individualnim, grupnim i farmakoterapijskim
tehnikama.
Djeca, mladi i nasilje u obitelji Kocijan-Hercigonja, Dubravka; Hercigonja-Novković, Vesna
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
07/2009, Letnik:
18, Številka:
2_Adolescencija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Za pravilan razvoj djeteta, djetetov odnos prema sebi i svijetu oko sebe odgovorna je obitelj koja odnosom s djetetom, modelom funkcioniranja djetetu stvara pozitivnu sliku o njemu i svijetu oko ...njega te će dijete povjerenje i bliskost koju je steklo u obitelji prenijeti i na sve druge odnose, što je bitan preduvjet za pravilan mentalni razvoj. Ako postoji nasilje u obitelji, dijete neće stvoriti sigurnost, povjerenje, samopouzdanje, ali će naučiti što znači krivnja, sram, biti samo i bespomoćno. Izlaz iz takvog stanja često je oponašanje i identificiranje s ponašanjem odraslih, pa makar i identificiranje s roditeljem zlostavljačem, što dovodi do generiranja agresije i drugih oblika društveno neprihvatljivog ponašanja. Nasilje u obitelji koje je često povezano i s nepovoljnim društvenim čimbenicima, a odgovorno je za pravilan razvoj i zdravlje djece koja u takvoj obitelji odrastaju zahtijeva kontinuiranu pomoć društva i stručnjaka u obliku primarnih, sekundarnih i tercijarnih programa pomoći.
PDF
