To estimate the incidence of intracranial tumors in the adult population of the Varazdin County, Croatia, for the 1996-2004 period.
Varazdin County General Hospital and four university hospitals in ...Zagreb, the capital of Croatia.
January 1, 1996 to December 31, 2004. Incident patients: county residents admitted for newly diagnosed intracranial tumors according to the WHO diagnostic criteria. Demographic data were extracted from the 2001 Croatian census. Incidence rates (IRs) per 100,000 person-years (p-y) and annual IRs (per 100,000 persons) were determined and compared as incidence rate ratios (IRRs) with 95% CI.
For primary intracranial tumors (PITs), IR was 12.1/100,000 p-y (95% CI: 10.3-14.2), comparable in men and women. The highest incidence was recorded for glioblastoma (IR 4.8, 3.7-6.2) and meningioma (IR 3.1, 2.2-4.2). The incidence of PIT was somewhat greater than that of metastatic tumors (IRR 1.58, 95% CI: 1.22-2.05, P < 0.001). Metastatic tumors were more frequent in men than in women, especially metastatic lung tumors (IRR 6.08, 2.32-20.16, P < 0.001). IRs of all PIT taken together, neuroepithelial tumors cumulatively, nonepithelial tumors cumulatively, glioblastoma and meningioma were higher in the population aged > or = 40 vs. population aged < or = 39 (all IRRs with 95% CI greater than 1, P < 0.05 or < 0.001), comparable in men and women. Women were somewhat older than men at the time of diagnosis of PIT: median difference -6 years (95.1% CI: -10 to -1, P < 0.05). Annual IRs for all these tumor categories showed increasing trends over the study period.
Overall, there was an increasing trend in the incidence of primary intracranial tumors in the Varazdin County. Data did not allow estimation for most of the specific tumor types.
INTRODUCTION:Aortic dissection is frequently associated with ischemic stroke; however, a high clinical suspicion is necessary when the presentation is atypical.
CASE REPORT:We present the atypical ...clinical picture of De Bakey type I (Stanford A) aortic dissection which presented as crossed hemiparesis in a 52-year-old previously healthy woman.
CONCLUSION:This case emphasizes the need for assessing pulsations of peripheral arteries on both arms and both legs in the context of acute stroke as this could lead to the diagnosis of acute aortic dissection.
SAŽETAK
Međunarodne smjernice za farmakološko liječenje epilepsija općenite su, sveobuhvatne i ne prepoznaju lokalne specifičnosti poput ekonomskih i tehničkih mogućnosti u pojedinim državama, ...dostupnosti pojedinih antiepileptika ili drugih metoda liječenja i slično. Stoga se nameće potreba izrade nacionalnih smjernica, čiji su zapravo temelj međunarodne smjernice Internacionalne lige protiv epilepsije. Hrvatske smjernice za farmakološko liječenje epilepsija plod su suradnje svih relevantnih stručnih društava i referentnih centara u RH, na čelu s Hrvatskom ligom protiv epilepsije te Hrvatskim neurološkim društvom i Hrvatskim društvom za dječju neurologiju Hrvatskoga liječničkog zbora, a odražavaju aktualne socioekonomske i regulatorne specifičnosti u našoj zemlji, najnovije spoznaje farmakoloških profila i učinkovitosti pojedinih antiepileptika kao i ekspertna mišljenja. Antiepileptička terapija se uvodi nakon postavljanja dijagnoze epilepsije, stoga profilaktička primjena nije opravdana. Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je bolesnika informirati o prognozi bolesti, mogućnostima liječenja i samopomoći, životnim ograničenjima te mogućim neželjenim događajima. Ciljevi farmakoterapije epilepsija su potpuna kontrola napada uz izbjegavanje nuspojava te održavanje ili poboljšanje kvalitete života. Zlatni standard liječenja je monoterapija odnosno primjena adekvatnog antiepileptika u adekvatnoj dozi. Izbor i titracija lijeka su individualni, a temelje se na smjernicama za liječenje pojedinih vrsta napada, karakteristikama bolesnika i regulatorno specifičnim čimbenicima. Nakon neuspjeha inicijalne monoterapije, potrebna je reevalucija anamnestičkih i dijagnostičkih podataka te potom postupna i spora zamjena antiepileptika. Racionalna politerapija podrazumijeva kombinaciju dvaju antiepileptika različitih mehanizama djelovanja, prvog ili eventualno drugog izbora za postavljenju dijagnozu, niskoga interakcijskog potencijala, različitog profila nuspojava i sinergističkog ili aditivnog djelovanja. Zamjena generičkih ili originalnog i generičkog oblika lijeka nije preporučljiva, a poglavito nakon postizanja remisije ili prilikom uzimanja visokih doza lijeka. Ukidanje antiepileptičke terapije treba biti postupno i sporo, u slučaju politerapije jedan po jedan lijek, a u donošenju odluke o ukidanju, kao i o uvođenju antiepileptika, mora biti uključen bolesnik i njegova obitelj.
PDF