Ancient DNA research in the past decade has revealed that European population structure changed dramatically in the prehistoric period (14,000-3000 years before present, YBP), reflecting the ...widespread introduction of Neolithic farmer and Bronze Age Steppe ancestries. However, little is known about how population structure changed from the historical period onward (3000 YBP - present). To address this, we collected whole genomes from 204 individuals from Europe and the Mediterranean, many of which are the first historical period genomes from their region (e.g. Armenia and France). We found that most regions show remarkable inter-individual heterogeneity. At least 7% of historical individuals carry ancestry uncommon in the region where they were sampled, some indicating cross-Mediterranean contacts. Despite this high level of mobility, overall population structure across western Eurasia is relatively stable through the historical period up to the present, mirroring geography. We show that, under standard population genetics models with local panmixia, the observed level of dispersal would lead to a collapse of population structure. Persistent population structure thus suggests a lower effective migration rate than indicated by the observed dispersal. We hypothesize that this phenomenon can be explained by extensive transient dispersal arising from drastically improved transportation networks and the Roman Empire's mobilization of people for trade, labor, and military. This work highlights the utility of ancient DNA in elucidating finer scale human population dynamics in recent history.
Članak obrađuje deset kamenih spomenika sa zavjetnim natpisima
posvećenih nimfama, a koji su pronađeni tijekom istraživanja
prostora rimskog izvorišta i svetišta 2011. i 2012. godine
na lokaciji u ...parku u Varaždinskim Toplicama. Svi su spomenici
bili sekundarno iskorišteni u obnovi kaptaže izvorišta, vjerojatno
početkom 4. stoljeća. Istraživanja su pokazala da je na taj
način iskorišteno oko 50 kamenih spomenika koji su ugrađeni
u sjeverni i južni zid izvorišta tijekom njihove obnove. Od deset
spomenika, koji se obrađuju u ovom radu, devet ih je pronađeno
u urušenju i sačuvanoj konstrukciji sjevernog zida, a jedan u južnom
zidu izvorišta. Dva spomenika sadrže dedikaciju nimfama
bez epiteta, četiri su s epitetom augustae, a jedan je posvećen
ozdravljujućim nimfama (salutares). Na dva natpisa nimfama se
dodaje epitet iasae, od kojih na jednom zajedno s epitetom salutares,
a jedan natpis ima zanimljivu posvetu s kombinacijom
više epiteta: peonis augustis salutaribus. Na većini su spomenika
sačuvana i imena dedikanata i njihove funkcije pa se može
zaključiti da se radilo podjednako o pripadnicima rimske vojske
i onima koji su obavljali razne civilne i svećeničke službe. S obzirom
na to da su svi natpisi nastali u 2. i 3. stoljeću, značajan
su doprinos u sagledavanju strukture posjetitelja u tom periodu,
njihovom porijeklu i službama koje su obavljali te svjedoče
o izrazitoj popularnosti nimfi kao zaštitnica „svetog“ izvora po
kojem je ovo naselje sasvim sigurno bilo poznato na širem prostoru.
Članak obrađuje rezultate novih istraživanja
u Varaždinskim Toplicama, koja su provedena
od 2011. do 2015. godine na prostoru rimskog
svetišta, oko prirodnog izvora termalne
vode. Istraživanjima je ...ustanovljeno da je u 1.
stoljeću izvor bio ograđen na širem prostoru,
a u 2. stoljeću oko njega se gradi pravokutna
konstrukcija – izvorišni bazen veličine 8
x 13, 5 m, iz kojeg se sustavom kanala termalna
voda odvodila u kupališta. Pokazalo se da
su za popravke izvorišnog bazena u 4. stoljeću
korišteni stariji natpisi, reljefi, pa čak
i skulpture koje su, kao običan građevinski
materijal, poslužile za gradnju i zatrpavanje.
Pronađeno je više od 50 žrtvenika, natpisa i
reljefa, a u samome izvorištu oko 17.000 rimskih
kovanica. U članku se pozornost posebno
obratila na dio nalaza koji svjedoči o prisutnosti
kultova Apolona (Apolona – Sola), Eskulapa i Serapisa u razdoblju s 2. na 3.
stoljeće, a koji govore o popularnosti ovoga
svetišta i među najvišim državnim službenicima
toga vremena. Novi nalazi ukazuju i na
mogućnost da je oko termalnog izvora bilo i
proročište, a prema nalazu jednog reljefa s
natpisom može se pretpostaviti točan datum
održavanja svečanosti u čast ženskih božanstava
– Izide Fortune, Venere i nimfa.
U članku su obrađeni nalazi tekstila iz grobova br. 43 i 112, pronađenih tijekom arheoloških istraživanja 2004. i 2005. godine na lokalitetu Crkvari – crkva Sv. Lovre. Oba groba nalazila su se uza ...sjeverni zid crkve, unutar arheološkim istraživanjima otkrivene sakristije. Grob 43 se fizički i stratigrafski nalazio iznad groba 112. U zapuni groba 43 pronađeno je nekoliko dijelova traka tkanine sa zlatnim nitima (N 118). U zapuni groba 112 također je pronađena traka tkanine sa zlatnim nitima (PN 33), te dislocirana lubanja mlade žene, omotana ostacima tkanine vezene zlatnim nitima (PN 27). Analizom tkanine ustanovljeno je da se radi o dijelovima dvaju odjevnih predmeta, najvjerojatnije ženske kape (PN 27) te trake (PN 33 i N 118) koja je obrubljivala neki odjevni predmet. Tekstil iz oba groba pripadao je skupocjenim odjevnim predmetima, čija je upotreba bila ograničena na izdvojene i bogatije slojeve stanovništva. Na temelju arheološke stratigrafije te apsolutnokronološke datacije 14C metodom, pronađene tekstilne predmete možemo datirati oko sredine 16. st.
U današnjem selu Šćitarjevu, 25 km od Zagreba, nalazio se od 1. do 4. st. rimski grad Andautonija. Zahvaljujući arheološkim istraživanjima, poznato je da je Andautonija bila visokourbanizirano ...naselje i najznačajniji grad u rimsko vrijeme na prostoru na kojemu se danas prostire Zagreb.
