The way in which the Republic of Croatia founds the legitimacy of judiciary duties and thereby enhances the rule of law is analyzed in this paper. It is aimed in particular at the legitimacy of ...administrative judges upon resolving administrative disputes and passing judgements. To this aim, the independence of administrative judges is considered as well as the mechanisms to which the independence of judicial powers contribute. Then, the way judges are appointed is analyzed, which results in whether citizens can trust the judges’ expertise and moral values. Also analyzed is the mechanism for establishing the expertise of judges through evaluating judges' implementation of duties. Finally, the legitimacy of administrative judges' decisions is also considered through the composition of the court in first instance administrative judicial decisions and through the trust given by citizens in the resolution of administrative disputes according to the individual judge. How administrative court judges in the Republic of Croatia are appointed and assessed in the same way as judges of other regular or specialized courts and how the question of independent implementation of judicial duties correlates regardless of the court wherein the judge is appointed for judicial duty make up a large part of the conclusions related to all judges in the Republic of Croatia. This paper therefore in some way exceeds the very problem area of rule of law and administrative judge legitimacy.
U radu se analizira na koji način Republika Hrvatska uspostavlja legitimnost sudačke dužnosti i tako jača vladavinu prava. Rad je posebno usmjeren na legitimnost upravnih sudaca pri rješavanju upravnih sporova i izricanju upravne pravde. U tu svrhu posebno se razmatra neovisnost upravnih sudaca te mehanizmi koji doprinose neovisnosti sudbene vlasti uopće. Zatim se analizira način imenovanja sudaca, slijedom čega se zaključuje mogu li građani imati povjerenje u njihovu stručnost i moralne vrijednosti. Analizira se i mehanizam utvrđivanja stručnosti rada sudaca, kroz vrednovanje obavljanja sudačke dužnost. Konačno, legitimnost upravnosudskih odluka razmatra se i kroz sastav suda u prvostupanjskom upravnosudskom odlučivanju te kroz vjeru koju građanima daje rješavanje upravnih sporova po sucu pojedincu. Kako se suci upravnih sudova u Republici Hrvatskoj imenuju i ocjenjuju na isti način kao i suci drugih redovitih ili specijaliziranih sudova te kako pitanje neovisnosti obavljanja sudačke dužnosti korelira bez obzira na sud u kojem je sudac izabran na sudačku dužnost, velik dio zaključaka odnosi se na sve suce u Republici Hrvatskoj, čime ovaj rad na neki način nadilazi samu problematiku vladavine prava i legitimnosti upravnih sudaca.
Upravni ugovori i upravno sudovanje Ljubanović, Boris
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
04/2010, Letnik:
47, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Autor u članku razmatra upravne ugovore i rješavanje sporova iz upravnih ugovora. Nakon uvodnih općih napomena, bavi se pojmom i karakteristikama upravnog ugovora. Prikazuje uređenje upravnih ugovora ...po novom hrvatskom upravno postupovnom pravu, a zatim iznosi o rješenjima francuskog i njemačkog prava glede upravnih ugovora. Posebno raspravlja o mogućim načinima rješavanja sporova koji proizlaze iz upravnih ugovora, te traži odgovor na pitanje kome povjeriti rješavanje tih sporova, je li redovitim sudovima, specijaliziranim upravnim sudovima ili neovisnim upravnim tijelima. U zaključnom razmatranju iznosi da je upravni ugovor javnopravni, to je institut upravnog prava, što znači javnog prava, te je stoga najbolje rješenje da o tužbama koje se odnose na upravne ugovore rješavaju prvostupanjski upravni sudovi i, povodom žalbe, drugostupanjski upravni sud. Ti sudovi moraju ispunjavati uvjete neovisnih sudova iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a njihovi su suci, naročiti zbog višegodišnje prakse, specijalisti za upravno pravo i rješavanje upravnih sporova.
Nakon konstatacije, u uvodu, da je pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ili neutemeljenog uhićenja kao ljudsko pravo zajamčeno međunarodnim dokumentima i Ustavom Republike Hrvatske, a ...ostvarivanje toga prava uređeno posebnim zakonskim propisima, u radu se razmatra prije sudbene obvezna upravna faza postupka za naknadu štete u kontekstu konvencijskog prava. Analiziraju se odluke Europskog suda za ljudska prava kako bi se dobio odgovor na pitanje krši li hrvatsko pravo na taj način “pravo na pristup sudu” zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nastavlja se izlaganjem o pravnoj osnovi odgovornosti za štetu zbog neopravdane osude ili neutemeljenog uhićenja, a zatim obradom prava na naknadu štete u međunarodnim dokumentima i praksi Europskog suda za ljudska prava te u domaćem pravu. Slijede podaci iz hrvatske prakse upravnog stadija ostvarivanja prava na naknadu štete te na kraju zaključci u kojima se iznose ključni rezultati rada.
Za razliku od hrvatskog prava koje koncesiju povezuje, prije svega, s gospodarskim korištenjem javnih dobara od strane pojedinaca ili pravnih osoba, francusko pravo i praksa koncesiju povezuju s ...povjeravanjem obavljanja javnih radova ili s povjeravanjem kakve javne službe privatnom poduzetniku, koncesionaru. Francuski pisci govore i o koncesioniranju javne službe – to je postupanje kojim izvjesna javna vlast povjerava koncesionaru upravljanje i gospodarenje određenom javnom službom, pod kontrolom javne vlasti, uz nagradu koja se, u pravilu, sastoji u davanjima korisnika službe. Prema hrvatskom pravu, kulturna dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu posebnu zaštitu. Svojstvo kulturnog dobra, na temelju stručnog vrednovanja, utvrđuje Ministarstvo kulture. Vlasništvo nad kulturnim dobrom može se suglasno zakonu ograničiti, i to u pogledu posjeda, uporabe i prometa kulturnim dobrom. Hrvatsko pravo posebno normira koncesije na kulturnim dobrima. U usporedbi s koncesijom na nekim drugim «dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku», koncesije na kulturnim dobrima imaju niz posebnosti.
Uvažavajući činjenicu da su ljudska prava i slobode u najvećoj opasnosti upravo za trajanja kriznih (izvanrednih) situacija, uočavamo da su se mjere izrečene za vrijeme pandemije ponajviše odnosile i ...utjecale na slobodu kretanja. U radu se ukratko propitkuje, kroz ustavnopravne uvjete postavljene u ustavnim člancima, o utjecaju pandemije na ograničavanje slobode kretanja. Nadalje, s upravnopravnog aspekta preispituju se određena postupanja i odluke imenovanog stručnog tijela Stožera, samo u pogledu zabrana i ograničenja koja se odnose na prelaske graničnih prijelaza, a u cilju sprečavanja širenja bolesti COVID-19. Primjenom normativne analize, pozornost se posvećuje važećem zakonskom okviru postavljenom u Zakonu o sustavu civilne zaštite i Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji se odnosi na ovlasti Stožera i izricanje prije svega sigurnosnih mjera u pogledu zabrana i ograničenja prelazaka graničnih prijelaza. Kratko se daje osvrt na odabranu ustavnosudsku praksu, tzv. „COVID-predmete“, te ističu određeni ustavnopravni argumenti. Završno se navode kritička promišljanja i iznose zaključci o odabranoj problematici.
Acknowledging the fact that human rights and freedoms are in the greatest danger precisely during crisis (emergency) situations, it has been noted that the measures imposed during the pandemic mostly relate to and affect the freedom of movement. The paper briefly examines the impact of the pandemic on the restriction of freedom of movement through the constitutional and legal conditions set in the constitutional articles. Furthermore, certain actions and decisions of the appointed expert body - Headquarters are being reviewed from the administrative-legal aspect, only with regard to prohibitions and restrictions related to cross-border movements with the aim of preventing the spread of the COVID-19 disease. By applying the normative analysis, attention is paid to the current legal framework established in the Civil Protection System Act and the Public Protection Against Infectious Diseases Act, which both relate to the authority of the Headquarters and the imposition, above all, of security measures regarding prohibitions and restrictions on crossborder movements. A brief overview of the selected constitutional-judicial practice, the so-called “The COVID-19 cases”, is highlighted by certain constitutional and legal arguments. Conclusively, critical considerations and conclusions are presented on the selected issue.
The principle of searching for material truth, as a product of legal theory, is scientifically justified and acceptable as a method and form (rule) of action to enable true (correct) fact finding; ...which is the ground upon which the authority legitimately bases its decision. The term truth-seeking emphasizes the methodology or way of establishing a factual situation; i.e., an activity in search of truth. In accordance with the investigative and official principles of the Croatian legal system, an official person deciding in a single case has strong investigative powers and the authority to initiate and decide in single administrative proceedings ex officio; making the principle of searching for material truth an important one. Although the legal system adopts rules and procedures to enable truth seeking, other procedural rules restrict the pursuit of truth, confining the principle of searching for material truth within the limits set by the law. For example, the civil process is dominated by the principle of debate and the disposition of the parties. In accordance with these principles, the court is bound by the will of the parties, both as to the established facts and adduced evidence, as well as with regard to the initiation and maintenance of the litigation. Other procedural rules that threaten the knowledge of truth are also accepted. Taking into consideration the numerous rules of civil procedure law that impede real truth seeking and those less numerous allowing for a true (correct) determination of the facts, it may be concluded that unlike administrative proceedings, the principle of seeking material truth in civil proceedings is substantially restricted.
Autori u članku raspravljaju o pitanjima hrvatskog prava javne nabave i njegove usklađenosti s pravom EU. Obrađuju pravnu stečevinu EU koja se tiče javne nabave i to, tzv. primarni zakonodavni okvir, ...te tzv. sekundarni zakonodavni okvir. Iznose praksu Europskog suda i odluke Europske komisije. Analizira se hrvatsko pravo javne nabave i njegova dostignuća u usvajanju pravne stečevine EU.
After the introductory remarks which, among others, stipulate that the reform and modernization of public administration come from the state autonomy of the Republic of Croatia in the 90s of the ...previous century and the efforts to go in the path of the western democracies, the author exposes on public administration, local and regional self-government and legal entities with public authorities. Moreover, each of the stipulated segments of public administration is further analysed on the basis of legal structure, current situation and goals and measures for improvement planned by the strategic document of development of Croatian public administration between 2015 and 2020. The author considers new legal regulations on general administrative proceeding and administrative judiciary and subsequently explores the administrative standards of the European Union with key standard being the administrative cooperation among the member states. Croatia has to strengthen the administrative capabilities and develop the standards of European good administrative practice and thus accomplish the necessary Europeanisation of public administration.
U radu se obrađuju metode postupanja u potrazi za istinom u upravnom postupku i upravnom sporu. U uvodnom dijelu naglašava se kako je zadatak pravne znanosti dati tumačenje pravila Zakona o upravnim ...sporovima o utvrđivanju činjenica i dokazivanju te se postavlja pitanje pruža li procesna metoda utvrđivanja činjenica u upravnom sporu sucu onu mogućnost saznanja istine koju ima službena osoba u upravnom postupku. Izlaže se o pojmovnom određenju činjenica, činjeničnog stanja, dokazivanja, utvrđivanja činjenica i načela traženja materijalne istine. Slijedi razmatranje pravila o sporu pune jurisdikcije iz Zakona o upravnim sporovima i tumačenje tih pravila u znanstvenim i stručnim radovima. Ujedno se uspoređuju metode postupanja kojima se utvrđuju činjenice u upravnom postupku i u upravnom sporu. U zaključku autori sumiraju rezultate analize ističući kako je Zakon o općem upravnom postupku skup procesnih normi osnovanih na istražnom načelu i u skladu s tim načelom javnopravnom tijelu daje snažne istražne ovlasti. Procesni sustav Zakona o upravnim sporovima teži skladnoj kombinaciji raspravnog i istražnog načela u kojoj sud ima izravne istražne ovlasti. Metoda postupanja prihvaćena u upravnom sporu pruža sudu mogućnost utvrđivanja istine o činjenicama s jednakim stupnjem izvjesnosti koju može dostići javnopravno tijelo propisanom metodom postupanja u upravnom postupku.
The paper deals with the methods of seeking the truth in an administrative procedure and administrative dispute. The introductory part emphasizes the task of legal doctrine to interpret the rules of the Administrative Dispute Act on fact-finding and proving, and raises the question of whether the procedural method of establishing facts in an administrative dispute provides the judge with the possibility of determining the truth. It addresses the conceptual determination of facts, factual situation, proving, establishing facts, and the principle of searching for material truth. This is followed by a discussion of the rules on the dispute of full jurisdiction from the Administrative Dispute Act and the interpretation of these rules in scientific and professional papers. At the same time, methods that seek to determine the facts in administrative procedures and administrative disputes are compared. In conclusion, the authors summarize the results of the analysis, emphasizing thereby that the General Administrative Procedure Act is a set of procedural norms based on the investigative principle and which, in accordance with this principle, provides the public law authority with strong investigative powers. The procedural system of the Administrative Dispute Act strives for a harmonious combination of the principle of deliberation and investigation in which the court has direct investigative powers. The procedure method accepted in an administrative dispute provides the court with the possibility of establishing the truth about facts with the same degree of certainty that a public law authority can achieve with the prescribed method in administrative procedures.
Autori iznose stajališta o potrebi za učinkovitim djelovanjem upravnih i
sudskih tijela s posebnim osvrtom na sudačku neovisnost u rješavanju predmeta i
suđenje u razumnom roku. Analiziraju sustav ...eSpis i njegov učinak na brže i
efikasnije rješavanje predmeta.
Gli autori rilevano la necessità di una resa più efficace dell'apparato amministrativo e giudiziario, prestando particolare attenzione all'esigenza di autonomia dei giudici nella risoluzione delle controversie e della conduzione dei processi entro tempi ragionevoli. Analizzano il sistema dei fascicoli elettronici (eSpis) e l'effetto che questo ha su una risoluzione più rapida ed efficace delle pratiche.
Die Autoren erörtern das Bedürfnis an wirkungsvolles Handeln von
Verwaltungsbehörden und Gerichten mit besonderer Berücksichtigung der
richterlichen Unabhängigkeit bei der Entscheidung über Fälle und des Verfahrens innerhalb vernünftiger Zeit. Sie analysieren die elektronische Aktenverwaltung (eSpis) und ihr Einfluss auf schnellere und wirkungsvollere Entscheidung über Fälle.
The authors write on the need for effective action by administrative and judicial bodies, with particular reference to judicial independence in the resolution of cases and to
trial within a reasonable time. They analyze the eSpis system and its effect on
faster and more efficient case resolution.
PDF
