U ovom radu predstavljena je igrifikacija kao inovativan pristup različitim područjima ljudskog
djelovanja, a posebno u kontekstu obrazovanja. Ukratko su objašnjeni pojmovi važni za upotrebu
...igrifikacije u nastavi (poput dinamika, mehanika i komponente videoigara) te su izložena
empirijska istraživanja koja upućuju na njenu učinkovitost. U svijetu koji je sve više preplavljen
videoigrama, postavlja se pitanje kako iskoristiti njihovu motivacijsku moć u nastavi. Iako zasad
ne postoji velik broj empirijskih dokaza, igrifikacija se nameće kao potencijalan odgovor jer
postoje rezultati istraživanja koji ukazuju na njen pozitivan utjecaj na motivaciju i sudjelovanje
učenika u nastavi. Učinak igrifikacije uočljiv je u tri sfere: kognitivnoj, emocionalnoj i socijalnoj.
U radu su ukratko opisane prednosti te nedostaci i ograničenja igrifikacije, uz pokušaj njihovog
povezivanja sa suvremenim pedagoško-didaktičkim principima i teorijama. Neke od prednosti
igrifikacije u nastavi su: progresivnost težine zadataka (usporediva s didaktičkim načelom sistematizacije
i postepenosti), razvijanje pozitivne emocionalne klime stvaranjem 'slobode za neuspjeh',
organizacija učenika u ekipe, usmjerenost na učenika, princip aktivnog učenja i dr. Glavni
nedostaci su nedostatak vremena i sredstava nastavnika za kvalitetnu implementaciju, redukcija
igrifikacije na bodove i liste poretka (bodifikacija), rizik od zamjene intrinzične ekstrinzičnom
motivacijom, dok je najvažnije ograničenje uvjetovanost igrifikacije kontekstom koja onemogućava
kreiranje univerzalnog igrificiranog rješenja za sve situacije. Naposljetku, kao odgovor na
kritike, uvodi se koncept „smislene igrifikacije“ koji se zalaže za humanistički pristup igrifikaciji.
