This paper deals with the gradual formation of the Sumerian tradition, about which most information came from Old Babylonian sources (first quarter of the second millennium BC). In these sources, the ...territory, people, language and tradition are named šumerum, and according to bilingual texts (Babylonian-Sumerian), the Sumerian compound that corresponds to that name is ki-en-gi. I analyzed the texts in which the Sumerian name appears, from the Early Dynastic I-II period (around 2700 BC) until the end of third third millennium BC. My intention was to see how the meaning of ki-en-gi transformed over the course of 700 years until it was eventually equated with šumerum. Along with the change in the meaning and orthography of that Sumerian name, I also investigate the socio-political changes in Southern Mesopotamian society that influenced the creation of a special Sumerian tradition. Within the Babylonian culture, Sumerian became a unique culture that is understood as the origin of urban life in the Mesopotamian kingdoms, and Sumerian acquired the status of the language of culture and education.
Polazišna je točka ovog rada problematika identiteta, podrijetla i migracije Amorita, koji se u znanstvenoj literaturi uglavnom predstavljaju kao glavni nositelji promjena prve polovine 2. tisućljeća ...pr. Kr., napose u Mezopotamiji i Levantu. Najraniji njihov naziv, koji se uglavnom prevodi kao „Amoriti“, jest sumerska složenica MAR. TU. Prvi se put javlja u tekstovima iz oko 2500. pr. Kr. Nakon sporadičnih zapisa u tekstovima druge polovine 3. tisućljeća pr. Kr., češće je srećemo u pisanim izvorima iz Treće urske dinastije (kraj 3. tisućljeća pr. Kr.). U ovom radu koncentrirat ćemo se na izvorni sumerski naziv, za koji se još uvijek ne zna kako se izgovarao, niti što je prvotno značio. Brojni su se sumerski nazivi, naime, još u 2. tisućljeću pr. Kr. zapisivali kombinacijom simbola koja nije imala izravne veze s fonetskom vrijednošću riječi, već je odražavala prvotnu ideju koja je stajala iza njih. Iz toga će se razloga u radu analizirati najraniji mezopotamski pisani izvori (kraj 4. tisućljeća pr. Kr.) i pokušati utvrditi što je simbol MAR značio institucijama za koje su se ti dokumenti zapisivali.
Špilja Jankuša nalazi se u blizini naselja Lički Novi, na južnoj strani kamenoloma na brdu Velika Jankuša (kota 580 m). U literaturi se već spominjala kao lokalitet srednjega brončanog doba. Sustavno ...istraživanje špilje proveo je, u studenom i prosincu 1988. godine, Muzej Like u Gospiću pod vodstvom Branke Proroković-Lazarević. Tijekom istraživanja pronađen je velik broj ulomaka keramičkih posuda i životinjskih kostiju, tri brončana konična dugmeta, ostatak jednoga koštanog šila i jedno veće bikonično zrno jantara. Otkriveno je i nekoliko ognjišta i vatrišta. Cjelokupan materijal, zajedno s popratnom dokumentacijom, do današnjih je dana bio pohranjen u Muzeju Like u Gospiću. Raznovrsnost oblika posuda, načina ukrašavanja i tipova držaka omogućuje kvalitetnu tipološku analizu materijala i određivanje kronološkog okvira nalazišta. Špilja Jankuša time je vrijedan prilog boljem poznavanju brončanodobnih špiljskih lokaliteta Like.
U sklopu projekta „Zaštita ogulinske špiljske spužvice“ provodila su se, u proljeće 2004. godine, ronilačka istraživanja u Crnačkoj špilji kod Jezerana. Tom prilikom su izronjeni fragmenti ...prapovijesne keramike, koji su pripadali jednoj većoj posudi. Nakon djelomične restauracije i arheološke obrade posude utvrdilo se da ona pripada kasnom brončanom dobu sa najbližim paralelama u središnjem dijelu Like (špilja Bezdanjača kod Vrhovina). Prostor Jezerana je inače vrlo siromašan arheološkim materijalom pa ovaj nalaz čini značajnu smjernicu u budućim istraživanjima.
Tema rada postupno je stvaranje sumerske tradicije koja nam je danas najpoznatija iz starobabilonskih izvora (prva četvrtina 2. tisućljeća pr. Kr.). U tim je izvorima naziv za prostor, ljude, jezik i ...tradiciju šumerum, a prema dvojezičnim (babilonsko-sumerskim) tekstovima sumerska složenica koja odgovara tom nazivu je ki-en-gi. Sumerski naziv je zapisan prvi puta u dokumentima ranodinastičkog IIIa razdoblja (oko 2500. pr. Kr.) i označavao je skupinu od šest gradova. Pomponio je tu ligu nazvao Hexapolis te je zaključio da su među navedenim gradovima postojali kontinuirani odnosi i trgovina. Smatra da su u to vrijeme najvjerojatnije bili politički i ekonomski najvažnija središta u Sumeru (POMPONIO I VISICATO 1994: 10 - 20). Bogatstvo južnomezopotamskih gradova počivalo je većinom na kontroli trgovačkih puteva. Do sada je potvrđeno postojanje dviju glavnih mezopotamskih luka na Perzijskom zaljevu, Ur i Nina/Surghul koji je pripadao političkoj cjelini grada Lagaša. Izlaz pojedinog grada na obalu Zaljeva ovisio je o luci na kraju mreže kanala na kojoj je bio smješten. Svi su gradovi isto tako ovisili o središtima koja su bila uzvodno. Najsjeverniji grad koji se spominje kao dio ranodinastičke domene političke i trgovačke djelatnosti južnomezopotamskih urbanih središta bio je Kiš, koji je pripadao istočno-semitskom govornom području. U ranodinastičkom razdoblju imao je ideološki najistaknutiju ulogu u određenim fazama i za određena područja južne Mezopotamije. Pojedini vladari za koje znamo da su primarno vladali sumerskim južnomezopotamskim gradovima (kao Mesanepada, vladar Ura) na nekim spomenicima preuzimaju titulu lugal Kiš.
Kroz cijelo 3. tisućljeće pr. Kr. identitet urbanih mezopotamskih kultura temeljio se na pripadnosti pojedinom gradu. Oni su sklapali međusobne saveze da bi efikasnije kontrolirali trgovinu. To je potvrđeno već na kraju uručkog razdoblja cilindričnim pečatom (tzv. Đemdet Nasr pečat, Slika 3.) na kojem su se nalazili simboli pojedinih mjesta (Tabla 1). Ta ideja zajedništva pojedinih gradova nastavlja se u ranodinastičkom I-II razdoblju kojem pripada veći broj otisaka takozvanih „pečata gradova“ (Slika 4). Na njima su prikazani simboli raznih južnomezopotamskih gradova. Vjeruje se da su bili dio saveza koji je kontrolirao trgovinu. U tim prvim svjedočanstvima glavna luka koja je bila početna točka lanca bio je grad Ur. Samo stotinjak godina kasnije, u vrijeme kada imamo zapisan prvi puta naziv ki-en-gi, u tom savezu nema Ura, ali je tu Lagaš kao glavna pomorska luka.
Naziv ki-en-gi prvi je puta zapisan u dva velika arhiva (iz Šurupaka i Abu Salabikha), a mogu se datirati u ranodinastičko IIIa razdoblje (oko 2575-2475. +/- 30 pr. Kr.). Iz tog razdoblja sačuvani su i tekstovi iz sirijske Eble među kojima je zapisana najranija verzija kasnijeg semitskog naziva šumerum (sum-ar-rum2). Šumarum u tim tekstovima očito označava neki teritorij u južnoj Mezopotamiji. Navodi se „Šumarum, vladari stranih zemalja“ i jasno je da se prostor nalazi negdje u južnoj Mezopotamiji. Ebla je kao trgovački partner sigurno sklapala ugovor s dominantnom trgovačkom unijom ili gradom preko kojeg je dobivala tovar s Istoka. U vrijeme spomena Šumarum to je bila ki-en-gi liga posvjedočena u tekstovima iz Abu Salabikha i Šurupaka. Vjerojatno se već u tom razdoblju može potvrditi istovjetnost ki-en-gi i šum-ar-rum2, ali ne za cijelu južnu Mezopotamiju, već samo za koaliciju gradova koji su kontrolirali protok robe. U ranodinastičkom IIIa razdoblju ki-en-gi je zapisan isključivo s poretkom simbola EN GI KI (Slika 6), s izuzetkom leksičke liste bogova iz Šurupaka. KI je na zadnjoj poziciji kao determinativ mjesta. Prijevod tog naziva bio bi „(mjesto) gospodske trske“.
U završnoj fazi ranodinastičkog razdoblja najveći je arhiv pronađen u gradu Girsuu (današnji Telo) koji je pripadao sumerskom gradu-državi Lagaš. U to se vrijeme ki-en-gi prvi puta javlja kao dio kraljevske ideologije na kraljevskim natpisima. Zapisan je na monumentalnoj kraljevskoj „Steli jastrebova“ (Slika 7) kralja Lagaša Eanatuma. U završnom dijelu teksta, koji je dosta oštećen, u kontekstu Eanatumovih pobjeda zapisano je prvo da je pobijedio grad Ur i nešto „…. od Sumera, Ur je uništio“. Natpis inače govori o pobjedi nad gradom Umom koja je kontrolirala čvorište na jednom od dva glavna kanala, odakle se može sav promet preusmjeriti u Ur i zaobići Lagaš. Eanatum također uzima prethodno utvrđenu „vrhovnu“ titulu lugal Kiš. Lugalzagesi, koji se prvi navodi na natpisu, piše da je osvojio najvažnija južnomezopotamska urbana središta. Također još ne stavlja Kiengi u svoju titulaturu, ali jasno iskazuje da je bilo više „oltara“ Kiengija koje je osvojio. U natpisima vladara Gišakidu i Enšakušana jasno je vidljiva promjena u ulozi Kiengija u kraljevskoj ideologiji. Oni više nisu samo pobijedili Kiengi i njegova sjedišta, već vladaju njime. Promjena je i u načinu pisanja te složenice. Više se ne nalazi na izvornu verziju gdje je simbol KI na završnoj poziciji determinative, već se uz rijetke iznimke nalazi na početnom mjestu što sugerira da je u ovo vrijeme naziv „Kiengi“ definiran kao ključni ideološki faktor na tom prostoru.
Slijedi doba Akadskoga kraljevstva (2324-2181.+/-30 pr. Kr.) kada je prvi puta uveden istočnosemitski akadski kao službeni jezik. Vladari te dinastije preuzimaju dio zatečene vladarske ideologije u koje uklapaju vlastitu tradiciju. Sargon je osvojio južnomezopotamske gradove iz istog razloga zbog kojeg su se ti gradovi prije međusobno sukobljavali – kontrole trgovačkih puteva koja je prije njega bila u rukama gradova ki-en-gi lige. Nakon što je osvojio najvažnija južnomezopotamska središta, Sargon je preuzeo prestižnu titulu „lugal Kiš“, kojom su se dičili njegovi sumerski prethodnici kada su kontrolirali Kiengi. U izvorima iz tog razdoblja imamo i prvi zapis semitskog naziva Šumerum u tekstovima iz južne Mezopotamije.
Sumerski je ponovno postao službeni jezik za vrijeme 2. lagaške dinastije, kada je izvorima uglavnom potvrđen vladar Gudea (2130. -2110.? pr. Kr.). Vladao je samo Lagašom, ali je smatrao da je Kiengi pod njegovom kontrolom.
Sumerski je službeni jezik i za vrijeme 3. urske dinastije čiji vladari evidentno nisu bili Sumerani, ali su legitimizirali vlast preko modificirane sumerske tradicije Akadskog Kraljevstva. U kraljevskim natpisima vladara treće urske dinastije prvi puta se javlja titula lu2-gal ki-en-gi ki-uri, koja se prevodi kao „kralj Sumera i Akada“. Ideja o jedinstvenom najjužnijem dijelu Mezopotamije, koji se na sumerskom naziva Kiengi, ovdje je već ustaljena. Kraljevska ideologija vladara Ura formirala je kraljevski identitet svih slijedećih kraljeva koji su vladali južnom Mezopotamijom.
Je li postojao neki izvorni sumerski identitet koji bi bio zajednički i povezivao sva središta gdje je sumerski bio većinski govorni jezik barem vladajućeg sloja? U tom smislu zasigurno nije. Titulu „kralj Sumera i Akada“ od vremena 3. urske dinastije preuzimali su svi vladari koji su vladali južnom Mezopotamijom. Međutim, niti jedan vladar prije ni poslije Šulgija nije bio samo lugal ki-en-gi, nitko nije bio „kralj Sumera“. Sumer nije bio definirani prostor nekog drevnog naroda, niti se može reći da su Sumerani bili jedinstveni etnik. Sumeraninom se postajalo u školama tek nakon što više nisu postojali govornici sumerskoga jezika, a jedina sumerska tradicija koja je postojala je ona stvorena za vrijeme 3. urske dinastije.
PDF
