Uvod: Bakterijske infekcije čest su uzrok komplikacija i dekompenzacije kod bolesnika s cirozom jetre. Cilj je ove studije proučiti etiologiju, kliničke manifestacije, tijek i ishod bakterijskih ...infekcija te identificirati prediktore mortaliteta kod bolesnika s cirozom jetre i sepsom.
Materijali/metode: Proveli smo retrospektivnu kohortnu studiju u koju je uključeno 257 bolesnika s cirozom jetre koji su bili hospitalizirani u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ (KZIB) u petogodišnjem razdoblju (2011. - 2015.). Analizirali smo demografske, kliničke te mikrobiološke podatke s ciljem identifikacije prediktora mortaliteta.
Rezultati: Najčešći klinički sindrom kod prijema bolesnika bila je primarna bakterijemija nepoznatog ishodišta (40,8 %). Prethodno dijagnosticiranu kroničnu bolest jetre imalo je 39,2 % bolesnika. Kod 50 % bolesnika najčešći uzrok ciroze jetre bio je alkoholne geneze. Uzročnik je izoliran kod 71,4 % bolesnika, najčešće iz hemokultura (59,1 %). Korekcija empirijske terapije učinjena je u 11,2 % slučajeva, uzevši u obzir mikrobiološke izolate. Medijan do početka adekvatne antimikrobne terapije bio je 3 dana. Do komplikacija je došlo kod 62,2 % bolesnika. Ukupni mortalitet za vrijeme hospitalizacije iznosio je 28,5 %. Odgođena adekvatna antimikrobna terapija u razdoblju ≥ 72 sata, invazivna mehanička ventilacija i akutno bubrežno zatajenje pokazale su se neovisno povezanima sa smrtnim ishodom.
Zaključak: Ovom smo studijom opisali epidemiologiju i etiologiju bakterijemija kod bolesnika s cirozom jetre u Hrvatskoj. S obzirom na to da je infekcija prvi prezentirajući znak ciroze u našoj kohorti, naglašava se potreba za sustavnijim probirom u svrhu ranog otkrivanja kronične bolesti jetre i sprječavanja komplikacija. Visoka stopa multiplo-rezistentnih infekcija iz opće populacije naglašava potrebu za izradom nacionalnih smjernica za empirijsko liječenje bakterijskih infekcija kod bolesnika s cirozom jetre.
We conducted a multicentre test-negative case-control study in 27 hospitals of 11 European countries to measure 2015/16 influenza vaccine effectiveness (IVE) against hospitalised influenza ...A(H1N1)pdm09 and B among people aged ≥ 65 years. Patients swabbed within 7 days after onset of symptoms compatible with severe acute respiratory infection were included. Information on demographics, vaccination and underlying conditions was collected. Using logistic regression, we measured IVE adjusted for potential confounders. We included 355 influenza A(H1N1)pdm09 cases, 110 influenza B cases, and 1,274 controls. Adjusted IVE against influenza A(H1N1)pdm09 was 42% (95% confidence interval (CI): 22 to 57). It was 59% (95% CI: 23 to 78), 48% (95% CI: 5 to 71), 43% (95% CI: 8 to 65) and 39% (95% CI: 7 to 60) in patients with diabetes mellitus, cancer, lung and heart disease, respectively. Adjusted IVE against influenza B was 52% (95% CI: 24 to 70). It was 62% (95% CI: 5 to 85), 60% (95% CI: 18 to 80) and 36% (95% CI: -23 to 67) in patients with diabetes mellitus, lung and heart disease, respectively. 2015/16 IVE estimates against hospitalised influenza in elderly people was moderate against influenza A(H1N1)pdm09 and B, including among those with diabetes mellitus, cancer, lung or heart diseases.
Uvod: Streptokok grupe B (GBS) značajan je uzrok invazivne bolesti kod odraslih bolesnika s porastom incidencije i smrtnosti. Iako je nealkoholna masna bolest jetre – NAFLD (engl. non-alcoholic fatty ...liver disease) povezana s komponentama metaboličkog sindroma koji su prepoznati kao čimbenici rizika za GBS, utjecaj NAFLD na tijek i ishode invazivne GBS bolesti još uvijek nije poznat.
Metode: Proveli smo retrospektivno kohortno istraživanje svih odraslih bolesnika koji nisu trudni, a kojima je dijagnosticirana invazivna GBS infekcija tijekom 15-godišnjeg razdoblja.
Rezultati: U istraživanje je uključeno 102 bolesnika (46,1% muškaraca; srednja dob 69, IQR 58-78 godina). Bolest se primarno prezentirala kao bakterijemija nepoznatog ishodišta (37; 36,3%), celulitis/erizipel (35; 34,3%), pneumonija (13; 12,7%) i endokarditis (8; 7,8%). Najčešći komorbiditeti bili su dijabetes (42; 41,2%), dislipidemija (39; 38,2%), kardiovaskularne bolesti (34; 33,3%), periferne vaskularne bolesti (21; 20,6%), pretilost (21; 20,6%) i maligna bolest (10; 9,8%). Prema nalazu ultrazvuka abdomena, bolesnici su podijeljeni u dvije skupine: bolesnici s NAFLD (44; 43,1%) i bolesnici bez steatoze jetre (58; 56,9%). Nije bilo značajnih razlika u kliničkoj prezentaciji i komorbiditetima među skupinama. Smrtnost za vrijeme hospitalizacije iznosila je 29,5% (13/44) kod bolesnika s NAFLD i 10,3% (6/58) u kontrolnoj skupini (p = 0,0200). Endokarditis (OR 6,69; 95% CI 1,045-44,46, p = 0,0410), akutno zatajenje bubrega (OR 13,92; 95% CI 3,00-77,71, p = 0,0013), qSOFA> 2 (OR 23,93; 95% CI 4,66-171,2) i NAFLD (OR 6,64; 95% CI 1,23-47,88, p = 0,0258) bili su neovisno povezani sa smrtnošću.
Zaključci: NAFLD je povezan s većom smrtnošću kod bolesnika s invazivnom GBS bolešću i čini se da je to neovisno o drugim komponentama metaboličkog sindroma, kao što su pretilost i dijabetes melitus.
Virus hepatitisa C otkriven je krajem 1980-tih godina. Prvi pokušaji liječenja bili su interferonom (IFN)-α čija je upotreba, unatoč zadovoljavajućoj stopi bolesnika s održivim virusološkim odgovorom ...(engl. sustained virologic response, SVR), bila ograničena brojnim nuspojavama. Terapijski su rezultati poboljšani promjenom doziranja IFN-α, te pegiliranjem. Sredinom 1990-tih godina IFN-α dodan je ribavirin, čime su postignuti još bolji rezultati u liječenju bolesnika s hepatitisom C, te je ta kombinacija od 1999. predstavljala standard u liječenju. Značajan napredak postignut je upoznavanjem životnog ciklusa virusa, što je omogućilo razvoj izravnodjelujućih lijekova, od kojih su prvi pokazivali obećavajuće rezultate, premda uz brojne nuspojave. Sljedećih se godina razvijaju brojni izravnodjelujući lijekovi, te ih danas dijelimo na četiri skupine: inhibitore virusne proteaze, nukleotidne analoge, ne-nuklozidne analoge i inhibitore NS5A. Od 2014. godine počela je era bez PegIFN-α, te je sada moguće postići SVR nakon 12 ili 24 tjedana sa samo oralnim liječenjem. Prema nekim procjenama za smanjenje prevalencije HCV-a za 90% u Hrvatskoj potrebno je godišnje liječiti 450-500 bolesnika, te svakako intenzivirati javnozdravstvene kampanje s ciljem ranog otkrivanja zaraženih bolesnika. Još uvijek glavni problem predstavljaju financijska sredstva.
PDF
