•A substantial drop of pediatric burns in the major paediatric burn centre in Croatia.•Improvement in the standard of living is most likely to be related to this drop.•Housing standard, employment ...rate and level of education were crucial.
In the “Children’s Hospital Zagreb Referral Centre for Paediatric Trauma of the Ministry of Health Republic of Croatia (MHC)” we observed a significant decline in the number of both hospitalised and ambulatory treated paediatric patients with burn injuries in the period from 2011 to 2018. Our hypothesis is that this decline could be either due to the decline of the paediatric population of Croatia or due to the economic growth and the improvement in the standard of living that Croatians have enjoyed in the past decade.
In this observational study, we analysed data on the numbers of patients treated due to burn injuries from January 2011 to December 2018 in the Children’s Hospital Zagreb Hospital. Indicators of standard of living and population size estimates were obtained from Eurostat and the Croatian Bureau of Statistics. Associations between the proportion of people with poor standard of living and the number of treated patients were analysed with logistic regression models.
Percentage of the population with low housing standards, percentage of Croatians with low level of education, percentage of children that live in jobless households, and percentage of children at risk of poverty and social exclusion were predictors of the rate of hospital admissions, ambulatory treated patients and total number of treatments. The slight decrease in the rate of treated patients was interrupted with notable decline in 2014 followed by the slight increase in 2015. Over following years, the rate did not change remarkably.
Apart from the decline of the paediatric population of Croatia, it is reasonable to assume that the improvement in the standard of housing, level of education and employment rate as well as the reduction in the risk of poverty and social exclusion in children had a notable contribution to the decline in the rate of paediatric burns in the observed period.
Dirofilariasis is a zoonotic infection caused by filarial nematodes of the genus Dirofilaria, with D. repens as the most common one. Definitive hosts are usually dogs and other carnivores, while ...humans are accidentally included into the epizootic chain. It usually manifests as subcutaneous or ocular localization and here we present an unusual case of scrotal dirofilariasis.
Objective: The objective of this paper is to present the spectrum of surgical procedures that we perform for the purpose of treating oncological patients and the role of surgeons in oncological ...treatment.Methods: The PubMed medical database was searched with reference to the basic literature in pediatric surgery.Results: By searching and excluding, 18 recent works were considered along with 2 pediatric surgery books on the topic of surgical treatment of solid tumors in childhood. There were no exclusion parameters.Conclusion: The role of surgery in pediatric oncology during the 20th century changed it is position starting from the first and only option for small patients to it is place in the worldwide accepted treatment protocols. The surgical techniques we use in the diagno-sis and treatment of childhood tumors continuously evolve according to a specific type of tumor. Methods that were also previously acceptable are now becoming more and more meticulous to preserve the patient’s quality of life and fertility. Surgical techniques include tumor biopsy methods, surgery of tumor`s primary site (extirpation of tumors, resection of organs or organ systems), staging of tumors according to anatomic extension, operations for disease relapse and metastases, and palliative and supportive procedures. The role of surgery in the prophylaxis of oncological disease is also well defined for various predisposing syndromes and diseases. The most important aspect of surgical oncological treatment is strict adherence to and familiarity with the protocol for a certain type of tumor, as well as a multidisciplinary and individual approach to the pediatric oncologic patient.
Cilj: Cilj ovog rada je prikazati spektar kirurških zahvata koje provodimo u svrhu liječenja onkoloških bolesnika te ulogu kirurga u onkološkom liječenju.Metode: Pretraživala se medicinska baza PubMed uz osnovnu literaturu iz dječje kirurgije na temu kirurškog liječenja solidnih tumora u dječjoj dobi. Nije bilo isključujućih parametara.Rezultati: Pretragom i isključivanjem u obzir se uzelo 18 novijih radova uz 2 knjige iz dječje kirurgije.Zaključak: Uloga kirurgije u dječjoj onkologiji tijekom 20. stoljeća mijenjala je svoju poziciju počevši od prve i jedine opcije za male pacijente sve do svog mjesta u svjetski prihvaćenim protokolima liječenja. Kirurške tehnike koje upotrebljavamo u dijagnostici i liječenju tumora dječje dobi kontinuirano evoluiraju za pojedini tip tumora. Metode koje su i ranije bile prihvatljive sada postaju sve minucioznije kako bi se što bolje sačuvala kvaliteta života pacijenta i njegova fertilnost. Kirurške tehnike obuhvaćaju metode biopsije tumora, kirurgiju primarnog sijela tumora (ekstirpacije tvorbi, resekcije organa ili organskih sustava), stupnjevanja tumora prema proširenosti, operacije recidiva bolesti i metastaza te palijativne i suportivne zahvate. Uloga kirurgije u profilaksi onkološke bolesti također je dobro definirana za različite predisponirajuće sindrome i bolesti. Najbitnija stavka kirurškog onkološkog liječenja striktno je pridržavanje i poznavanje protokola za određenu vrstu tumora te multidisciplinarni i individualni pristup pedijatrijskom onko-loškom pacijentu.
U ranoj fazi kod opeklinskih ozljeda može se dati samo gruba prognoza o trajanju liječenja. Mi smo stoga proveli analizu povezanosti mehanizma ozljede s omjerom prosječnog trajanja hospitalizacije ...(PTH) i ukupne površine tijela zahvaćenom opeklinom (UPT). Proveli smo retrospektivnu analizu 375-ero pacijenata koji su u razdoblju između 1. siječnja 2010. i 31. prosinca 2019. hospitalizirani zbog opeklinskih ozljeda na Klinici za dječju kirurgiju Klinike za dječje bolesti Zagreb. Pacijenti su s obzirom na mehanizam nastanka ozljede razdijeljeni u sljedeće podskupine - opekline vrućom vodom (n=210), opekline vrućim uljem (n=22), opekline padom u vruću vodu (n=7), kontaktne opekline (n=54), opekline plamenom (n=36), opekline vrućim parama (n=7), eksplozivne opekline (n=13) i opekline strujnim udarom (n=12). Analizirali smo omjer prosječnog trajanja hospitalizacije (PTH) i ukupne površine tijela (UPT) s obzirom na mehanizam opeklinske ozljede. Kontaktne opekline nose veći rizik za veći omjer trajanja hospitalizacije s ukupnom površinom tijela (PTH/UP) od opeklina vrućim uljem (t=2,485, p= 0,015), opeklina vrućom tekućinom (t=3,948, p < 0,001), opeklina plamenom (t= 2,485, p= 0,015), eksplozivnih opeklina (t=2,900, p= 0,005), opeklina zbog pada u vruću vodu (t=4,369, p<0,001) te od opeklina parom (t=4,369, p< 0,001). Opekline plamenom nose veći rizik za veći PTH/UPT omjer od opeklina vrućom tekućinom (t=2,105, p= 0,039), opeklina parom (t=2,848, p= 0,009) te od opeklina nastalih zbog pada u vruću vodu (t=2,846, p= 0,009). Opekline vrućim uljem nose veći rizik za veći PTH/UPT omjer od opeklina parama (t= 2,317, p= 0,029) ili opeklina nastalih zbog pada u vruću vodu (t= 2,263, p= 0,033). Različiti mehanizmi kod opeklinskih ozljeda rezultiraju različitim ishodima što se tiče omjera prosječnog trajanja hospitalizacije i površine tijela zahvaćene opeklinom. U slučaju kontaktnih opeklina može se očekivati najdulje trajanje hospitalizacije s obzirom na ukupnu površinu tijela zahvaćenu opeklinom. Naši rezultati upućuju na to da mehanizam nastanka ozljede ima prognostičku vrijednost u smislu trajanja hospitalizacije.
Hipertrofična stenoza pilorusa jedno je od najčešćih kirurških stanja u djece, koje se obično otkriva unutar prvih 12 tjedana života.Nepoznate je etiologije, ali se smatra da veliki utjecaj imaju ...genski čimbenici i okoliš, uz hipergastrinemiju i hiperaciditet želuca. Češćaje u muške novorođenčadi s omjerom 4-6:1. Hipertrofija i hiperplazija mišićnog sloja pilorusa uzrokuju opstrukciju lumena, štorezultira karakterističnim povraćanjem u mlazu bez primjesa žuči. Zlatni standard u postavljanju dijagnoze je ultrazvuk. Terapija jekirurška, a prije operacije potrebna je nadoknada tekućine i elektrolita radi sprječavanja perioperativnih komplikacija.Cilj: Svrha ovog rada je prikazati korelaciju promjene acidobaznog statusa i ultrazvučne debljine mišića u novorođenčadi s kongenitalnom hipertrofičnom stenozom pilorusa te povezanost duljine trajanja simptoma i nastanka težih metaboličkih poremećaja.Metode: Provedeno je retrospektivno istraživanje u kojem je promatrano 41 dijete hospitalizirano zbog sumnje na stenozu pilorusa. Podatci su obrađeni metodama deskriptivne statistike u programu TIBCO Statistica 13.4. Rezultati: Pokazalo se da nema statistički značajne povezanosti između ultrazvučno izmjerene debljine mišića i stupnja alkaloze. Duljina trajanja simptoma i promjena pH vrijednosti nisu linearno povezane, ali je u dvoje djece s višim stupnjem alkaloze zamijećena teža hipokloremija, pa je to dvoje bolesnika imalo i komplikacije nakon kirurškog zbrinjavanja.Zaključak: Iako je hipertrofična stenoza pilorusa stanje koje može dovesti do teških metaboličkih poremećaja, oni se u današnje vrijeme rijetko javljaju zbog ranog postavljanja dijagnoze, korekcije elektrolita i kvalitetne zdravstvene skrbi.
Cilj ovog članka je dati pregledni prikaz endoskopskog liječenja primarnog vezikoureteralnog refluksa u djece, u razdoblju od 2012.do 2013. godine, koja su liječena u Klinici za dječju kirurgiju ...Klinike za dječje bolesti Zagreb.Metode: Kratkom presječnom retrospektivnom analizom obradili smo ukupno 66-ero bolesnika koji su endoskopski liječeni na Klinici zbog primarnog VUR-a. Rezultat se smatrao zadovoljavajućim ako su dijagnostički nalazi upućivali na odsutnost VUR-a ili ako je od posljednjeg zahvata prošlo više od dvije godine bez recidiva.Rezultati: Od ukupnog broja uretera 96,5% je uspješno izliječeno endoskopskim načinom liječenja, 3,5% nije bilo izliječeno. Nakon prvog endoskopskog zahvata izliječeno je 50,9%, nakon drugog postotak raste na 75,4%, a nakon trećeg zahvata na 92,1%, a postotakod 96,5% postignut je četvrtim zahvatom kod probranih bolesnika. Kod 3,5% uretera učinjena je otvorena antirefluksna plastika prema Lich-Gregoiru. Zaključci: Endoskopski način liječenja zbog svog visokog postotka učinkovitosti, brzog oporavka i kratkog boravka u bolnici, ima prednost pred ostalim metodama liječenja, pa je zato postao novi zlatni standard u liječenju VUR-a.
The umbilical cord hernia is the rarest form of abdominal wall malformations, anatomically completely different from gastroschisis and omphalocele. It occurs due to the permanent physiological ...evisceration of abdominal organs into umbilical celom and persistence of a patent umbilical ring. The umbilical cord hernia is often mistaken for omphalocele and called "small omphalocele". Here we present a case of a female newborn with umbilical cord hernia treated in our Hospital. After preoperative examinations surgery was done on the second day of life. The abdominal wall was closed without tension. The aim of this article is to present the importance of the proper diagnose of these three entities and to stimulate academic community for the answer, is this umbilical cord hernia or small omphalocele.
Kongenitalna malfomacija dišnih putova (CPAM) rijetka je i izazovna bolest, još uvijek nepoznatih patogenetskih mehanizama i etiologije. Predstavlja hamartomatoznu displastičnu razvojnu malformaciju ...pluća koja najčešće zahvaća jedan plućni režanj, dok je rjeđe zahvaćeno više režnjeva ili je tvorba bilateralna. Ne postoji spolna predispozicija za ovu malformaciju. CPAM je podijeljena u pet tipova od kojih je tip II najčešće udružen s drugim komorbiditetima. Klinički tijek bolesti je varijabilan, te uključuje asimptomatsku prezentaciju sve do životno ugrožavajućih stanja, poput fetalnog hidropsa ili zatajenja respiracije u novorođenčeta. Poznato je da tvorba može regredirati u zadnjem tromjesečju trudnoće, no regresija je obično nepotpuna. Djeca s CPAM-om rađaju se obično kao normotermna novorođenčad, uredne porođajne težine. Sumnja na ovu malformaciju postavlja se antenatalnim ultrazvučnim pregledom u drugom tromjesečju trudnoće (anomaly scan), a potvrđuje se postnatalno kompjuteriziranom tomografijom. Konačna dijagnoza potvrđuje se postoperativno patohistološkom analizom. Liječenje obuhvaća prenatalne i postnatalne postupke koji ponajprije ovise o kliničkom statusu fetusa i majke, simptomatologiji novorođenčeta ili starijeg djeteta, te o procjeni rizika za maligne bolesti. Najvažnija indikacija za antenatalnu intervenciju je hidrops fetusa ili rizik za njegov razvoj. Postnatalno liječenje može biti ekspektativno ili kirurško (hitno ili elektivno). Za simptomatsku djecu mišljenja su usuglašena u smjeru rane operacije, no još uvijek ne postoji algoritam profilaktičkog liječenja djece koja su asimptomatska. U svakom slučaju, dugotrajni rizik za infekcije i maligne alteracije nadmašuje kratkotrajni rizik od operacije, te je preporučena operacija takvih promjena u prvim godinama života, no međutim, točna dob nije definirana. Komplikacije svih postupaka javljaju se u nezanemarivom postotku, a smrtni je ishod rijedak.
PDF
