In the era of new molecular, epigenetic and proteomic discoveries, birth canal injuries seem like outdated discussion. A vast increase in the incidence of obstetric anal sphincter injuries (OASIS) ...has been recorded in the last two decades despite advantages in modern medicine and new obstetric methods. This increase might be attributed to the new classification of perineal injury but also to the new imaging methods, including endoanal sonography, which earlier identifies injuries that previously were considered to be occult and actually underwent unrecognized, and which should have been recognized immediately postpartum. OASIS are third and fourth degree perineal injuries that occur during delivery. The reported incidence of OASIS varies from 0.1% to 10.9%. It is well known that third and fourth degree perineal injuries occur more often in primiparae, and in cases of macrosomic newborn, dorsoposterior position of fetal head and shoulder dystocia. The protective role of episiotomy is controversial. Birth canal injury during delivery can happen to any parturient woman. It is important for obstetricians to have this in mind at every delivery. Repercussions of OASIS are serious and can persist for life. They include emotional, psychological, social, physical and sexual disturbances. Therefore, it is very important to recognize the risk factors, diagnose the injury on time and treat it properly by a multidisciplinary team. Accordingly, it can be concluded that the increased incidence of OASIS is a result of better recognition of the risk factors, reduced rates of unrecognized sphincter injuries, adoption of the new classification and better postpartum imagining methods for detection of occult injuries.
Cilj: Cilj istraživanja bila je usporedba djelovanja tramadola i petidina tijekom porođaja na opstetričke ishode (njihov analgetski učinak, trajanje porođaja, pojavnost nuspojava u rodilja i ...neonatalni status). Metode:
Djelovanje analgetika ispitano je prospektivnim usporedbenim (engl. head-to-head) randomiziranim dvostruko slijepim intervencijskim istraživanjem na uzorku od 60 rodilja tijekom ročnog porođaja. U istraživanju su upotrijebljene doze tramadola i petidina od 50 mg primijenjene intravenski. Pri analizi podataka služili smo se testom razlike u proporcijama dvaju nezavisnih skupova i Studentovim t-testom. Prije provedbe t-testa normalnost je ispitana Kolmogorov-Smirnovljevim testom.
Rezultati: Primjena tramadola povezana je s manje prijavljenih nuspojava te kraćim trajanjem porođaja u odnosu prema skupini rodilja liječenih petidinom. Analizom analgetskog učinka statistički značajno niža vrijednost boli nakon 10 minuta i 30 minuta utvrđena je u pacijentica kojima je primijenjen petidin u odnosu prema onima na tramadolu, uz negativnu razliku osjeta boli u obje promatrane točke mjerenja. Efekt primjene tramadola iščeznuo je nakon 30 minuta. Nisu utvrđene statistički značajne razlike u karakteristikama CTG zapisa, Apgarina zbroja, vrijednosti pH iz pupkovine.
Zaključak: Prema rezultatima istraživanja, tramadol skraćuje trajanje porođaja, a petidin ima jači analgetski učinak, ali i više neugodnih nuspojava za majku. Neonatalni je ishod neovisan o vrsti opioida.
U eri novih molekularnih, epigenetičkih i proteomskih otkrića porođajne ozljede izgledaju kao zastarjela tema za raspravu. U posljednja dva desetljeća zabilježen je porast ozljeda analnog sfinktera ...tijekom porođaja unatoč napretcima moderne medicine i novim porođajnim metodama. Ovo povećanje moglo bi se pripisati novoj klasifikaciji perinealnih ozljeda, ali i novim slikovnim metodama uključujući endoanalnu sonografiju koja kvalificira ozljede za koje se smatra da su prije bile okultne, zapravo neprepoznate, a trebale su biti prepoznate odmah nakon porođaja. U opstetričke ozljede analnog sfinktera se ubrajaju treći i četvrti stupanj razdora međice tijekom porođaja. Učestalost ovih ozljeda varira od 0,1% do 10,9%. Poznato je da je razdor međice trećeg i četvrtog stupnja češći u prvorotkinja te u slučajevima makrosomnog novorođenčeta, dorsoposteriornom
položaju fetalne glavice i kod distocije ramena. Zaštitna uloga epiziotomije je proturječna. Ozljeda porođajnog kanala se može dogoditi kod bilo koje žene u porođaju, što porodničar uvijek mora imati na umu. Razdori međice trećeg i četvrtog stupnja mogu imati ozbiljne dalekosežne posljedice koje uključuju emocionalne, psihološke, socijalne, fizičke i seksualne poremećaje. Stoga je vrlo važno prepoznati čimbenike rizika, dijagnosticirati ozljedu na vrijeme i zbrinuti ju na odgovarajući način uz multidisciplinarni pristup. Uza sve navedeno može se zaključiti da je povećana učestalost OASIS-a rezultat boljeg prepoznavanja čimbenika rizika, smanjene stope neprepoznate ozljede sfinktera, uvođenja nove klasifikacije i boljih slikovnih metoda koje postpartalno mogu otkriti okultne ozljede.
PDF
