IL DIALETTO DI VEGLIA Milani-Kruljac, Nelida
Atti,
12/1988, Letnik:
XVIII, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Rad Celte Koniges »DanaSnji krcki dijalekt« jest zapravo diplomska radnja iz
godine 1933. pod vodstvom prof. Carla Tagliavini-ja, tada docenta romanistike na sveucili~
tu u Budimpe~ti. Lingvisticka ...grada sabranaje na otoku Krku ljeti 1930. u direktom
razgovoru sa informatorima.
U prvom dijelu studije autorica daje kratak profil povijesti Krka obuhvaéajuéi u
tom kontekstu i stari krcki dijalekt i dijalekt koji se govorio u Krku u svoje doba (prva
polovica XX stoljeéa).
Stari krcki dijalekt uvijek se smatrao nezavisnim od mletackoga. One rijeci staroga
krckoga dijalekta koje su pre~le u mletacki dijalekt Krka, u mnogim slucajevima, sacuvale
su karakteristike stare fonetike i ne mogu se pobrkati sa mletackim rijecima. Autori
ca, osim toga, razmatra dijalekt Krka svoga vremena kao cisti stari mletacki dijalekt
koji se, u prvom redu, razlikuje od okolnih mletackih dijalekata posebnom akcentuacijom
obicnog govora, buduéi da je tu ritam brzi i kraéi taktovi.
U drugom dijelu, pak, nalazi ~iroki prostor fonetika starog krckog dijalekta (nagla~
eni vokali, nenagla~eni i konzonantski sistem).
Treba, napokon, podvuéi predgovor N elide Milani-Kruljac sa kriticnim osvrtima
na rad autorice Koniges i, osobito, na stari krcki dijalekt.
Rasprava nastoji obraditi fonetiku danasnjeg rijeckog dijalekta .
U Predgovoru se, opéenito, osvrée na vaznost koju, za talijansku lingvistiku moze
imati svaka nova monografija posveéena nekom ...talijanskom dijalektu, pa i onda
kada ne uspijeva pridonije ti nesto doista novo. Naznacuje se zatim mjesto istrazivanja,
u kojem je prednost dana Starom gradu (Gomiti), te navode imena kazivaca.
U Uvodu se najsaze tije iznosi pregled povijesti grada Rijeke, te nastoji pronaéi
koja zanimljiva tocka slojev itosti leksika rijeckoga dijalekta (poglavlja I-IV) . Slavenska
prevaga traje do pocetka austrijske vlasti , no ona ne bijase takvom da bi
duboko izmijenila rijecki dijalekt koji je naprotiv, dozivio da leko znacajnije promjene
mirnim venecijanskim prodira njem. Prodiranje je tu toliko jako da, prema
vladajuéoj teoriji, rijecki dij alekt nije izravni nastavak, nastao postepeno «in loco»
iz la tinskog koji se govorio u Liburniji , veé je uvezen iz Yenecije i na metnut
prvobi tnom dijalektu .
Iako, kao sto je receno, Slaveni nisu jace konta minirali leksik rijeckog dija lekta,
ipak u potonjem nalazimo pcidosta slavenskih elemenata, cija se vita lnost medutim,
za neke svodi na pojedine ka tegorije ljudi, a Ciji broj sigurno nije veéi od slavizama
u trséanskom i kopa rskom dija lektu . U petom poglav lju da n je popis najuobicajenih
slavizama (opéenito su to elementi iz cakavskog dij alekta). u sestom se poglavlju
daje popis nekih rijeCi koje dolaze iz njemackog (katkad najvjeroja tnije posredstvom
slavenskog) i dviju rijeci koje su prema svoj prilici, promijenili obliznji
Istrorumunji (éiéi). U istom se poglavlju daje popis i nekih rijeci koje su, cini se,
svojstvene rijeckom dijalektu, no koje najvjerojatnije postoje i drugdje iako ni su
dokazane u susjednim dijalektima.
Veoma su zanimljive stra ni ce posveéene naglasenim vokalima i naglasenom slogu
kao i konsonantizmu .
