The paper discusses Kohlberg?s view of moral education, how it was developing and changing over time. Starting from a theoretical postulate that thinking constitutes the essence of morality and from ...empirical findings of the stage development of moral judgment, in his early works Kohlberg defines moral education as "encouraging the natural course of moral judgment development". As a principal method of work, Kohlberg recommends the encouragement of a cognitive conflict by means of discussing hypothetic moral dilemmas. Criticisms that he is over-intellectualizing moral education, getting acquainted with a collective upbringing in kibbutz's, active participation in work in schools and prisons and finding that moral judgment and acting in everyday life is a response to the prevailing moral atmosphere of a group are leading to the changes in moral education goals and development of a new approach known as "just community". Now a group is in the focus of moral education, not an individual any longer, the major area of studies being group norms and expectations. The "just community" approach does not remain only at the classroom level discussing hypothetical moral dilemmas but directly influences the structure of school justice i.e. its rules and discipline, processes they are passed as well as the rights and duties of both teachers and students. Its goal is no longer to develop moral judgment of an individual student but to develop a group as moral community founded upon the norms of trust, participation and collective responsibility.
U radu se raspravlja o Kolbergovom shvatanju moralnog vaspitanja, o tome kako se ono razvijalo i menjalo tokom vremena. Polazeci od teorijske postavke da misljenje cini sustinu moralnosti i empirijskih nalaza o postojanju stadijuma u razvoju moralnog rasudjivanja, Kolberg u svojim prvim radovima odredjuje moralno vaspitanje kao "podsticanje prirodnog toka razvoja moralnog rasudjivanja". Kao glavni metod rada preporucuje podsticanje kognitivnog sukoba pomocu diskusija o hipotetickim moralnim dilemama. Kriticke primedbe da preterano intelektualizuje moralno vaspitanje, upoznavanje sa kolektivnim vaspitanjem u kibucima, neposredan rad u skolama i zatvorima i nalaz da su moralno rasudjivanje i delanje u svakodnevnom zivotu odgovor na preovladjujucu moralnu atmosferu grupe, dovode do promena cilja moralnog vaspitanja i stvaranja novog pristupa poznatog kao "pravedna zajednica". Ziza moralnog vaspitanja sada postaje grupa, a ne vise pojedinac, a glavna oblast proucavanja sada su grupne norme i ocekivanja. Pristup "pravedna zajednica", ne zadrzava se samo na razrednim diskusijama o hipotetickim moralnim dilemama vec direktno utice na strukturu pravde skole, tj. na njena pravila i disciplinu, procese kojima se oni donose kao i na prava i odgovornosti kako ucenika tako i nastavnika. Njegov cilj nije vise samo razvoj moralnog rasudjivanja pojedinacnog ucenika vec razvoj grupe kao moralne zajednice koja se temelji na normama poverenja, ucestvovanja i kolektivne odgovornosti.
Tridesetak posljednjih godina postoje brojna istraživanja o problemu radne terapije u jedinicima intenzivnog liječenja (JIL) djece. Radna terapija u JIL-u novorođenčadi jedan je od prvih koraka u ...njihovoj habilitaciji. U radu se raspravlja o brojnim aspektima radne terapije u procesu intenzivne skrbi djece najranije dobi. Radni terapeut u JIL-u mora biti educiran i imati znanja o svim područjima vezanim za JIL, tehnička znanja o opremi, procedurama, utjecaju okoline na malog bolesnika i sl. On obavlja prilagodbu okružja u JIL-u – svjetla, zvuka, buke, rada medicinskih aparata kao i brojnih postupaka u tijeku dijagnostike i liječenja malih bolesnika.Također potiče senzorički i psihoneuromotorički razvoj novorođenčeta u JIL-u nizom postupaka kao što su „baby handling“, razvojna stimulacija, masaža.Radni terapeuti u JIL-u mogu pružiti nužnu potporu obitelji teško bolesnog djeteta, i to edukacijom o njezi, manipulaciji, hranjenju, senzoričkoj stimulaciji.
Danas se u sve više djece dijagnosticira neki od poremećaja učenja. Oni se klasificiraju na poremećaje čitanja, matematičkih sposobnosti, pismenog izražavanja te nespecifične poremećaje učenja. Radna ...terapija je struka kojoj je cilj omogućiti pojedincu da sudjeluje u aktivnostima svakodnevnog života. Radni terapeuti vjeruju da sudjelovanje pojedinca u aktivnostimq može potpomoći ili ograničiti fizička, socijalna i zakonodavna sredina. Postoje radnoterapijski modeli i pristupi koji su primjenjivi u radu s djecom s poremećajem učenja. Neki od njih su i model adaptivnih vještina te model adaptacije kroz okupaciju. Model adaptivnih vještina temelji se na vjerovanju da ljudi kontinuirano prilagođavaju svoje akcije i ponašanja okolini u kojoj se nalaze, te da se adaptacija događa postupno i ovisi o ranije stečenim vještinama i podvještinama. Model adaptacije kroz okupaciju stavlja naglasak na okolinu u kojoj pojedinac izvodi aktivnosti, okupacije u smislu njihove važnosti za pojedinca, razine vještina potrebne za svladavanje aktivnosti i prilagodbe koje pojedinac mora ostvariti radi sebe i radu svoje okoline.
Evocirani potencijali su moždani odgovor na repetitivnu stimulaciju specifičnog živčanog puta. Cilj rada je prikazati područja primjene evociranih potencijala kratke latencije u dječjoj neurologiji i ...naša iskustva u ispitivanju slušnih (ABR),vidnih (VEP) i somatosenzornih (SSEP) evociranih potencijala. ABR primjenjujemo od 2000.godine za objektivnu audiometriju-dijagnostiku perifernih i centralnih oštećenja sluha.ABR se može primijeniti i u dijagnostici akustičkog neurinoma, tumora pontocerebelarnog kuta,stroka,neurometaboličkih i neurodegenerativnih bolesti te diferencijalnoj dijagnozi kome.VEP primjenjujemo od 2002.godine za dijagnostiku neurooftalmoloških oboljenja kod visokoneuroriziče djece, djece s cerebralnom paralizom, psihomotornom retardacijom, za dijagnostiku i praćenje demijelinizirajućih bolesti,Westovog sindroma. VEP se prumjenjuje i u dijagostici i praćenju epilepsija, glavobolja, neurokutanih bolesti, neurometaboličkih i neurodegenerativnih bolesti. SSEP primjenjujemo posljednju godinu dana kod visokoneurorizične i cerebralno paralizirane djece, mioklonih epilepsija. SSEP se rabi u dijagnostici cerebrovaskularnih bolesti,epilepsije,neurodegenerativnih bolesti,u diferencijalnoj dijagnozi moždane smrti i monitoriranju funkcionalnog integriteta neuronalnih struktura tijekom operacije.Prema našem iskustvu evocirani potencijali su korisni za ranu dijagnostiku oštećenja vida i sluha,diferenciranje visokoneurorizične djece s vjerojatnim periventrikularnim oštećenjima,za dijagnostiku i praćenje demijelinizirajućih bolesti i Westovog sindroma. Rana dijagnostika indicira ranu habilitaciju.
U radu je opisan problem razlikovanja neepileptičkih i epileptičkih napadaja kod djece koja imaju interiktalno epileptiformno abnormalan EEG. Prikazano je vlastito iskustvo s dugotrajnim video EEG ...monitoriranjem (DVEM). Opisana je tehnika DVEM-a , objektivne i subjektivne poteškoće primjene kod djece. Potvrđena je korist DVEM-a kod učestalih neepileptičkih i epileptičkih napadaja, dok se kod rijetkih napadaja DVEM nije pokazao korisnim. U praktičnom radu dobro je kombinirati neurološke metode za razlikovanje neepileptičkih i epileptičkih napadaja, češće rabiti DVEM prije početka primjene potencijalno toksičnih antiepileptičkih lijekova. To je osobito važno kod autistične, mentalno retardirane i neurološki oštećene djece i one s refrakternim epilepsijama. Pravodobno dijagnosticiranje neepileptičkih napadaja uz pravodobnu primjenu odgovarajućeg liječenja svakako će poboljšati njegov konačni ishod. Klinička procjena i praćenje razvoja poremećaja i dalje je neizostavna metoda , jer procesi djetetova rasta i razvoja mogu utjecati na kliničke manifestacije poremećaja.
Electroencephalographic epileptic status during sleep (ESES--according to Electrical Status Epilepticus in Sleep) is characterized with paroxysmal attacks of 1.5-3.5 (even to 5) Hz/s spikes and waves ...during NREM. A case is presented of a 7-year-old boy who had normal development until 3 years of age when epileptic attacks started. First to appear were left-sided, hemifacial twitches with orofacio-lingual deficits. Despite treatment with various types and combinations of antiepileptic medications, the attacks persisted and became more frequent. About a year after the onset of the disease, the spectrum of epileptic attacks had expanded (left-sided tonic-clonic, atonic-astatic, myoclonic, atypical absences, and then drop attacks and negative myoclonic seizures became dominant). The boy appeared mentally retarded. During the course of the disease, the diagnoses varied: hemifacial twitches, partial epilepsy, left-sided partial epilepsy, atypical benign epilepsy, Landau-Kleffner syndrome, myoclonic-astatic epilepsy. A year and a half after the onset of the disease EEG (polysomnographic whole-night recording) revealed electrical status epilepticus in sleep (ESES) with spike-wave index > 85%. It appeared that this was continuous spike and wave during slow wave sleep syndrome (CSWS) with characteristic attacks, bifrontal atrophies on brain CT and right frontotemporal EEG focus. Treatment with valproate and ethosuximide combined with vigabatrin and clonazepam seemed to be effective. In the last 20 months ESES is rare and transitory, mental and neuropsychological functions have improved, but he still has several hemifacial twitches daily. The two brain MRI scans were normal. Differential diagnosis can be atypical benign epilepsy (suspected familial diagnosis). Family history of atopy, 'persistent' colds and obstructive bronchitis in the boy and treatment with antiepileptic medications (especially carbamazepine, phenobarbital and phenytoin) could have been provoking or modulating factors of the epileptic disease. So far we have not identified an epileptic syndrome because it seems that multiple clinical pictures overlap. ESES could be diagnosed using polysomnographic whole-night recording with calculated spike-wave index. Follow-up of the spike-wave index could be useful in differentiation, but not in precise diagnosis of epileptic syndrome. Clinical course could be modulated by different factors. Continuous following over a long period could be helpful in the classification of epilepsy.
PDF
