V doktorski nalogi smo proučevali vpliv nekaterih spojin okoljskih endokrinih motilcev na plodnost moških z namenom, da bi preverili hipotezo ali vplivajo endokrini motilci na kakovost semenčic. V ...študijo smo vključili 136 parov, ki so se zdravili zaradi neplodnosti. Za analitiko sledov spojin endokrinih motilcev v urinu smo razvili analizno metodo določevanja s plinsko kromatografijo in masno spektrometrijo. Uporabili smo 13C izotopsko označene standardne spojine. Po dodatku internih standardov smo za dekonjugacijo analitov urinu dodali encim č-glukuronidazo. Vzorec smo nato nakisali s HCl na pH 2. Sledila je ekstrakcija z diklorometanom. čiščenje ekstraktov smo izvedli na SiO2 koloni ter tako odstranili bazične interference, ki jih predstavljajo aminokisline, sečnina, amini in druge bazične spojine. Očiščeni ekstrakt smo odparili do suhega in dodali derivatizacijski reagent N-metil-N-trimetilsilil trifluoroacetamid (MSTFA). Sililirani ekstrakt smo analizirali s plinsko kromatografijo in masno spektrometrijo. Uporabljena je bila tehnika snemanja izbranih masnih fragmentov (SIM). Sočasno smo določali di-alkil ftalate: di-metil ftalat (DMP), di-etil ftalat (DEP), di-butil ftalat (DBP), benzil-butil ftalat (BzBP) ter di-(2-etil-heksil) ftalat (DEHP), njihove metabolite mono-alkil ftalate: mono-etil ftalat (MEP), mono-izo-butil ftalat (MiBP), mono-n-butil ftalat (MnBP), mono-(2-etilheksil) ftalat (MEHP), mono-benzil ftalat (MBzP), mono-izo-nonil ftalat (MiNP), mono-n-oktil ftalat (MnOP), mono-(2-etil-5-oksoheksil)ftalat (MEOHP) ter mono-(2-etil-5-hidroksiheksil)ftalat (MEHHP). Določali smo alkilfenole: 4-terc-oktilfenol (4-tOP), 4-n-oktilfenol (4nOP) ter 4-n-nonilfenol (4nNP). Prav tako smo določali bisfenol A (BPA). Izvedli smo validacijo metode. Meja določanja je bila za bisfenol A 0,1 µg L-1, za mono-alkil ftalate in alkilfenole 1 µg L-1, in za di-alkil ftalate 5 µg L-1. Linearnost metode smo preverili v koncentracijskem območju od 1 do 200 µg L-1. Uporabljena metoda se je pri kvantitativnem določanju spojin endokrinih motilcev v vzorcih urinov izkazala za uspešno, saj je natančna, točna in selektivna. Omogoča sočasno določanje endokrinih spojin z nizko mejo zaznavnosti v območju µg L-1. Z uporabo tehnike snemanja celotnega masnega spektra smo določili še 60 drugih spojin v urinu (maščobne kisline, steroide, mono-aromatske spojine in druge spojine). Kemometrijsko karakterizacijo smo izvedli s pomočjo podatkov pridobljenih z analizami 136 vzorcev urinov moških, ki imajo težave s plodnostjo. Namen raziskave je bil ugotoviti ali obstajajo pomembne razlike med vzorci, ki smo jih uvrstili v dve skupini, glede na normalno ter zmanjšano kakovost semenčic. Skupini se razlikujeta po vrednostih koncentracije in gibljivosti semenčic. Cilj kemometrijske karakterizacije je bil poiskati korelacije med vsebnostjo spojin endokrinih motilcev v urinu, kot so ftalatni estri in njihovi metaboliti, oktil in nonil alkilfenoli in bisfenol A ter kliničnimi parametri kakovosti semenčic kot sta koncentracija in gibljivost semenčic. Dodatno smo iskali korelacije med kakovostjo semenčic in vsebnostjo hormonov: FSH (folikel-stimulativni hormon), LH (luteinizarajoči hormon), estrogen, testosteron, SHBG (spolne hormone vezoči globulin), inhibinB. Izvedli smo korelacijsko analizo, analizo variance (ANOVA), Mann Whitney test, analizo glavnih osi (PCA), hierarhično razvrščanje (CA), linearno diskriminatno analizo (LDA), metodo gradnje regresijskih dreves (CART) in umetne nevronske mreže (ANN). Študija je pokazala, da obstajajo pomembne razlike med obema skupinama moških, ki imajo težave s plodnostjo, predvsem glede na vsebnost di-(2-etilheksil) ftalata (DEHP), mono-(2-etilheksil) ftalata (MEHP) in obeh sekundarnih metabolitov mono-(2-etil-5-oksoheksil) ftalata (MEOHP) ter mono-(2-etil-5-hidroksiheksil) ftalata (MEHHP). V vzorcih urina moških z zmanjšano kakovostjo semenčic so bile izmerjene vsebnosti endokrinih motilcev v povprečju dvakrat višje od vsebnosti v vzorcih urina moških
Komunalne otpadne vode jedan su od najvažnijih oblika unošenja otpadnih tvari u okoliš. U Republici Hrvatskoj taj je problem posebno izražen jer se od ukupne količine otpadnih voda obrađuje samo 12 ...%, od čega samo 37 % prolazi cjeloviti postupak mehaničkog i biološkog pročišćavanja. Redovito praćenje organskog opterećenja, koje se putem otpadnih voda unosi u prirodne vode, obuhvaća samo manji broj skupnih pokazatelja, kao što su kemijska potrošnja kisika (KPK), biološka potrošnja kisika (BPK), ukupni organski ugljik (TOC) te ukupna i mineralna ulja, hlapljivi fenoli i ukupni tenzidi. Zakonom su propisane i maksimalno dopuštene vrijednosti manjeg broj spojeva iz skupine prioritetnih zagađivala (npr. halogenirani ugljikovodici, ukupni aromatski ugljikovodici), dok su broj i raznovrsnost različitih organskih spojeva u otpadnoj vodi izuzetno veliki. Sveobuhvatne pretrage hrvatskih komunalnih voda masenospektroskopskim tehnikama upozorile su na prisutnost velikog broja specifičnih organskih zagađivala, od kojih su najzastupljeniji naftni ugljikovodici te različiti organski sastojci podrijetlom iz detergenata i sredstava za čišćenje. U novije se vrijeme sve više ističe važnost istraživanja novih tipova zagađivala, čije unošenje u okoliš nije zakonom regulirano, a njihovo štetno djelovanje na okoliš počiva na biološkim mehanizmima koji su tek odnedavno objavljeni u znanstvenoj literaturi. Vrlo istaknuti predstavnici takvog tipa zagađivala su antropogeni spojevi s endokrinim djelovanjem i farmaceutski spojevi. U ovom je radu načinjen pregled postojećeg znanja o pojavljivanju različitih organskih zagađivala u otpadnim vodama hrvatskih gradova, s posebnim naglaskom na rezultate dobivene visokospecifičnim tehnikama.
Komunalne otpadne vode jedan su od najvažnijih oblika unošenja otpadnih tvari u okoliš. U Republici Hrvatskoj taj je problem posebno izražen jer se od ukupne količine otpadnih voda obrađuje samo 12 ...%, od čega samo 37 % prolazi cjeloviti postupak mehaničkog i biološkog pročišćavanja. Redovito praćenje organskog opterećenja, koje se putem otpadnih voda unosi u prirodne vode, obuhvaća samo manji broj skupnih pokazatelja, kao što su kemijska potrošnja kisika (KPK), biološka potrošnja kisika (BPK), ukupni organski ugljik (TOC) te ukupna i mineralna ulja, hlapljivi fenoli i ukupni tenzidi. Zakonom su propisane i maksimalno dopuštene vrijednosti manjeg broj spojeva iz skupine prioritetnih zagađivala (npr. halogenirani ugljikovodici, ukupni aromatski ugljikovodici), dok su broj i raznovrsnost različitih organskih spojeva u otpadnoj vodi izuzetno veliki. Sveobuhvatne pretrage hrvatskih komunalnih voda masenospektroskopskim tehnikama upozorile su na prisutnost velikog broja specifičnih organskih zagađivala, od kojih su najzastupljeniji naftni ugljikovodici te različiti organski sastojci podrijetlom iz detergenata i sredstava za čišćenje. U novije se vrijeme sve više ističe važnost istraživanja novih tipova zagađivala, čije unošenje u okoliš nije zakonom regulirano, a njihovo štetno djelovanje na okoliš počiva na biološkim mehanizmima koji su tek odnedavno objavljeni u znanstvenoj literaturi. Vrlo istaknuti predstavnici takvog tipa zagađivala su antropogeni spojevi s endokrinim djelovanjem i farmaceutski spojevi. U ovom je radu načinjen pregled postojećeg znanja o pojavljivanju različitih organskih zagađivala u otpadnim vodama hrvatskih gradova, s posebnim naglaskom na rezultate dobivene visokospecifičnim tehnikama.
Municipal wastewaters are among the most important sources of waste materials released into the environment. In Croatia, this problem is especially pronounced since only 4.4 % of the total wastewaters are subject to complete mechanical and biological treatment. Beside a limited number of regulated organic contaminants, wastewaters contain an extremely high number of different potentially harmful organic compounds. Comprehensive analyses of Croatian wastewaters using mass spectrometric techniques (GC/ MS, LC/MS) indicated the presence of a large number of different organic compounds with a predominance of two main groups of contaminants: petroleum hydrocarbons and detergent-derived surfactants. Recent investigations of specific organic contaminants in wastewater focused on the determination of so-called emerging contaminants, whose ecotoxicological relevance is based on new types of biological effects and for which water quality criteria have not yet been defined. The main goal of this paper is to make an overview of the present knowledge on the occurrence of different types of organic contaminants in Croatian municipal wastewaters, paying special attention to the emerging contaminants.
