Hrvatska dijaspora putem novih komunikacijskih sredstava interneta kreira novi oblik društvenosti – etničko okupljanje, komunikaciju i interakciju u virtualnom prostoru. Na taj se način generira novi ...oblik društvenih zajednica i kolektivnih identiteta, tzv. virtualne dijasporske zajednice i virtualni dijasporski identiteti. U ovom radu za istraživanje identiteta hrvatskih virtualnih društvenih zajednica (HVDZ) izabrali smo popularnu društvenu mrežu Facebook te smo putem tražilice selektirali zajednice koje se svrstavaju u kategoriju Hrvati u Čileu ili Hrvati u Argentini. Proveli smo terensko online istraživanje sa sudjelovanjem radi prikupljanja podataka o HVDZ u Čileu i Argentini na više lokacija unutar kiberprostora (društvene mreže). Odabrana je etnografska metoda (proučavanje ponašanja online zajednica i kultura gdje smo istovremeno bili članovi zajednice, ali i istraživači) i kvalitativno-interpretativni pristup u obradi, odnosno analizi podataka. S pozicije istraživača i sudionika unutar zajednica opredijelili smo se za opis simboličkih dimenzija kulturnih praksi HVDZ. Prikazali smo povezanost offline i online prostora kao i vidljivost i dinamiku translokalnih i transnacionalnih veza HVDZ koje su postale dostupne i svakodnevne kroz računalno posredovanu komunikaciju
Članek temelji na raziskavi, opravljeni v čilski prestolnici Santiago, ter obravnava izvor in razvoj urbanih identitet v tem segregiranem mestu 21. stoletja. Na podlagi socioloških in etnografskih ...dokazov smo procese razvoja urbane identitete analizirali z opazovanjem zasedbe, uporabe in prisvojitve ozemlja. Hipoteza je: kljub dokazom o segregaciji, modernizaciji in globalizaciji urbani prebivalci na svojih ozemljih na novo izumljajo življenjske sloge, da bi uskladili vezi ljubezni in pripadnosti z uporabo razlikovalnih znamenj in s privzemanjem značilnih vsakdanjih navad. Moderno, segregirano in globalno mesto je polno otočkov, ki razkrivajo podobe prijaznejšega urbanega življenja in željo po njem. Članek analizira območja, na katerih obstajajo skupnostne, novoskupnostne in obrobne identitete. Kaže na to, da poleg skupnostnih identitet, ki gojijo nostalgijo po izgubljeni skupnosti (z iskanjem zavetja ali novih načinov, da obronke mest spremenijo v kraje, na katerih je mogoče živeti v senci reke Mapocho ali na njeni drugi strani in v neposredni bližini zgodovinskega središča mesta), obstajajo tudi obrobne identitete, ki so danes vseprisotne; spodkopavajo urejenost in enotnost mesta ter vodijo v raznolik, heterogeni in večkulturni življenjski slog. Rezultat sta spojitev in urbani življenjski slog.
U ovome tekstu autorica koja se dugo i sustavno bavi proučavanjem hispanističke Croatice, odnosno djela književnika hrvatskih korijena koji stvaraju na španjolskome govornom području kao i njihovim ...prevođenjem na hrvatski jezik, daje portret uspješnoga čileanskog književnika Juana Mihovilovicha Hernándeza čiji su baka i djed u tu južnoameričku zemlju došli s otoka Brača. Njegova je djela prevodila na hrvatski jezik, a tekstove o njima objavljivala u hrvatskim i čileanskim medijima. U ovome radu donosi svojevrsnu sintezu cjelokupnog rada vrsnog književnika, odnosno svoje viđenje svih Mihovilovichevih do sada objavljenih romana i zbirki pripovijesti. Osvrće se na njegov značaj u čileanskoj, ali i hrvatskoj književnosti. Tekst započinje kratkim osvrtom na uspješnost hrvatskih doseljenika u Čile, posebice na području književnosti. Navodi i druga imena istaknutih čileanskih autora Ëčji su preci u Čile došli iz Hrvatske, prije svega s otoka Brača. To su primjerice sada već planetarno poznati Antonio Skármeta, pisac koji je u čileansku književnost uveo tzv. "crni roman", Ramón Díaz Eterovic, najmlađi čileanski akademik i pjesnik Andrés Morales Milohnic, mladi i perspektivni magallanski književnik Óscar Barrientos Bradasic i drugi. U analizi Mihovilovichevih romana i pripovijesti bavi se tematikom tih djela, najčešćim motivima te iznosi svoje zaključke i miπljenja nekih kritičara. Također prati odjeke prijevoda njegovih djela u Hrvatskoj. Osvrće se i na pišćevu vezanost uz domovinu predaka te ističe svoj poznati stav da su čileanski književnici hrvatskih korijena dio (i) hrvatske kulturne baštine.
U tekstu autor daje prikaz iseljavanja stanovnika otoka Korčule u razdoblju od 1929. do 1938. Ukazuje na uzroke selidbe, s posebnim osvrtom na utjecaj provođenja agrarne reforme na iseljavanje, ...naznačuje u koje se države sele, kojeg su zanimanja iseljenici bili, u kojoj su se dobi selili, koliko ih je pojedinih godina iselilo i da li postoji bračna povezanost među njima. Na kraju se donosi poimenični popis iseljenika za Velu Luku.
Među hrvatskim iseljenicima i njihovim potomcima u Čileu i Južnoafričkoj Republici (JAR), u razdoblju nakon domovinskog rata i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske proveli smo anketno ...istraživanje u cilju utvrđivanja postojanja/nepostojanja određenih oblika nacionalnog/etničkog identiteta. Komparirali smo odgovore ispitanika kako bi odredili stupanj kongruentnosti anketnih odgovora dviju različitih iseljeničkih skupina. Komparacijom dvaju istraživanja zaključili smo da iseljenička populacija u JAR-u i Čileu ima nekoliko distinktinih obilježja: generacijska pripadnost, obrazovanje, vrijeme iseljavanja, dužina boravka u imigrantskoj državi. Ovi čimbenici direktno su utjecali na stupanj očuvanosti nacionalnog/etničkog identiteta iseljenika kao i na način izražavanja istog. Iseljenička populacija u JAR je sastavljena uglavnom od iseljenika pristiglih nakon Drugoga svjetska rata. U JAR je bila čvrsto vezana uz hrvatsku katoličku crkvu koja je bila i glavno društveno središte okupljanja iseljenika. Stupanj očuvanosti nacionalnog/etničkog identiteta među njima je visok. Oni su u visokom postotku hrvatski državljani, znaju i pričaju na materinjem jeziku kao i njihova djeca, te imaju velike pretenzije za povratkom u domovinu. U Čileu je mali broj iseljenika pristiglih nakon Drugoga svjetskoga rata. Većina je rođena u Čileu, i pripadnici su druge, treće pa i četvrte iseljeničke generacije. Oni su uglavnom čileanski državljani, ne znaju i ne komuniciraju na hrvatskom jeziku, a i mali broj je onih koji bi se vratili u Hrvatsku.Unatoč naprijed navedenim distinktivnim obilježjima nalazimo kongruentnost/suglasnost u odgovorima na pitanja: članstvo u udrugama, stupanj zadovoljstva postignutim u imigrantskoj državi, očuvanost etničkih običaja unutar obitelji, informiranost o zbivanjima u Hrvatskoj. Ovi odgovori govore nam o postojanju jake etničke jezgre kod obje ispitivane populacije.U obje iseljeničke populacije nalazimo veliki broj članova hrvatskih iseljeničkih društava putem kojih manifestiraju svoju etničku/nacionalnu pripadnost. U JAR je hrvatska katolička crkva glavni inicijator okupljanja iseljenika, dok je u Čileu većina iseljeničkih društava nastala samoinicijativno željom iseljenika kako bi očuvali svoj etnički identitet. Oni su uglavnom intelektualci, pa i njihova društva nose slična obilježja ( društvo profesionalaca hrvatskog podrijetla, hrvatsko-čileanski institut za kulturu i sl). Unutar obje iseljeničke populacije visok je stupanj zadovoljstva položajem i postignutim u imigrantskoj državi. Također su obje iseljeničke populacije dobro informirane o događajima u domovini, te većina redovito kontaktira sa rodbinom i unutar obitelji njeguje hrvatske običaje.
Ovaj tekst ima namjeru dopuniti postojeća saznanja o stvaratelju arhivskoga gradiva, autoru zbirke fotografija u Arhivskome sabirnom centru Korčula – Lastovo. Istraživanjem arhivskih izvora i ...novinskog tiska u Čileu i Argentini doznali su se novi podatci o djelovanju fotografa Jakova Peručića (1870. – 1952.) u Čileu i Argentini krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Detaljno je analiziran i Peručićev južnoamerički fotografski opus. Zaključuje se da je Peručić u Punta Arenas pristigao već 1892., da je u Punta Arenasu otvorio fotoatelijer, odnosno da se fotografijom profesionalno bavio u Čileu, ali i u Argentini. U tamošnjem Puerto Madrynu boravio je godinu i pol, snimio i publicirao nakladu razglednica.
Cilj ovog rada bio je okarakterizirati potrošače konzumnog mlijeka u Čileu i utvrditi jesu li sociodemografske karakteristike, znanje i/ili percepcija nutritivnih komponenti mlijeka utjecale na ...njegovu potrošnju. Intervju metodom licem u lice proveden je primjenom slojevitog slučajnog uzorkovanja na 501 osobi u provinciji Santiago, Metropolitan Region, Čile. Istraživanja su provedena na ulazu u glavne supermarkete na području 5 različitih općina u provinciji Santiago. Ispitanici su svaki dan anketirani u razdoblju od 10:00 do 13:00 sati te od 15:00 sati do 17:30 sati. 16 % ispitanika izjavilo je da ne konzumira mlijeko zbog okrutnosti nad životinjama, a potom i zbog netolerancije laktoze među ostalim razlozima. Najčešće konzumirane vrste mlijeka bile su punomasno (25 %), polumasno (24 %) i obrano (25 %), a slijede druge vrste. Većina ispitanika koji konzumiraju mlijeko priopćila je da to radi kod kuće, a ostali su deklarirali da konzumiraju mlijeko i na drugim mjestima poput kafića, restorana, u kućnim posjetama itd. Ispitanici su izjavili da odabir mlijeka provode prije svega obzirom na cijenu, ali i obzirom na robnu marku, vrstu mlijeka, datumu isteka, prehrambenim informacijama, pakiranjem i podrijetlom. Ispitanici (86 %) su izjavili kako poznaju neke prehrambene koristi povezane s konzumacijom mlijeka - 47,6 % je reklo da je mlijeko važan izbor mineralnih tvari, a zatim i izvor vitamina (17 %), proteina (17,1 %), masti (13,5 %), šećera (4,5 %) i ostalih sastojaka (0,4 %). Većina odgovora bila je u određenoj mjeri povezana sa socio-demografskim čimbenicima. Ispitanici starosne skupine 18-35 godina su izjavili da uglavnom konzumiraju obrano i punomasno mlijeko, dok su ispitanici stariji od 55 godina uglavnom konzumirali obogaćeno i polumasno mlijeko. Konzumacija obranog mlijeka bila je veća među stanovništvom boljeg imovinskog statusa dok je konzumacija punomasnog mlijeka zastupljenija među stanovništvom lošijeg socioekonomskog statusa.
The paper gives an overview of the Croatian emigrant press in Chile through five historical periods (before World War I, during World War I, between the two world wars, during World War II, after ...World War II). Parallels are drawn between political changes in Croatia and changes in the contents and themes of the emigrant press. One emigrant newspaper is analysed for each historical period, via the content analysis method, and front-page articles are taken as the units of analysis. Apart from the messages’ contents, their form is analysed, so as to assess opinions that the messages’ senders transmit to their receivers. Based on the analysis of the newspapers, the author concludes that changes in Croatia had an important influence on the emigrant press, which was especially visible in the period during World War I and World War II. In the period from World War I onwards, headings and themes in the emigrant press were used to propagate Yugoslavism and a sense of belonging to the Yugoslav nation and state. The identity of the emigrants changed under the influence of political changes in Croatia. Up to World War I they were mainly anti-Austrian oriented, and in the next four periods they accepted the state and the government of both the first and the second Yugoslavia, identifying themselves with Yugoslavia, and raising their descendents in a Yugoslav spirit.
Sažetak
Početak velikih migracija hrvatskoga naroda u južnoameričku državu Čile događao se krajem
19. i početkom 20. stoljeća, a uzroci odlaska bili su uglavnom socijalne prirode (ekonomska kriza,
...glad, neimaština, nezaposlenost,…). Prvi useljenici bili su Dalmatinci s otoka Brača i Hvara te
primorskoga mjesta Mimice pored Omiša. Novi život na dalekom kontinentu, integracija, suživot,
očuvanje etničkog i kulturnog identiteta dugo su već zanimljiva i neiscrpna tema povijesnih,
socioloških i geografskih istraživanja, ali i lingvistike. U ovom će se radu dati prikaz u kolikoj
se mjeri, kako i gdje očuvao hrvatski jezik u pojedinim čileanskim gradovima Punta Arenasu,
Porveniru, Iquiqeu, Antofagasti, Santiagu i Concepcionu. Danas u spomenutim gradovima i okolici
živi velik broj potomaka hrvatskih useljenika pa će uvid u rad i djelovanje škola, ustanova i centara
koji, na bilo kojoj od razina ili oblika, provode i izvode nastavu i aktivnosti djelomičnim korištenjem
hrvatskoga jezika, dati sliku o egzistenciji hrvatskoga jezika na španjolskom govornome području.
Uz to, preliminarno će se potaknuti i pitanje je li i na koji način moguće zaustaviti ili barem usporiti
gubljenje hrvatskoga jezika, a njime i identiteta, u najvećoj hrvatskoj iseljeničkoj zajednici južne
hemisfere.
PDF
