U ovome radu promatrat će se diskurs recepcije tri vala skupnih izložbi hrvatskih umjetnica tijekom XX. stoljeća s fokusom na feminističke strategije zagovaranja i osnaživanja ženske umjetnosti. ...Razmatrani korpus tekstova obuhvaća likovne kritike koje su pratile prvu skupnu – Intimnu izložbu održanu u okviru Proljetnoga salona 1916., potom izložbe Kluba likovnih umjetnica (1928. –1940.), sve do izložbi u čast Osmoga marta (1960. –1991.). Te su izložbe, iako su se odvijale u različitim uvjetima i društveno-političkim kontekstima, bile generator javne rasprave o umjetničkom stvaralaštvu žena, pa iako su provocirale mizogine i antifeminističke iskaze, kao reakcija na njih javljaju se i otvoreno feministički glasovi. Upravo ti feministički iskazi utjecali su na stvaralačku samosvijest u žena, ali i polako pripitomljavali društvo privikavanjem na prisutnost ženskih umjetnica, čime su sudjelovali u postupnom suzbijanju stereotipa i predrasuda te polaganom rastakanju dominantne patrijarhalne matrice na području hrvatske likovne umjetnosti XX. stoljeća.
Nacionalno-povijesne opere zbog svoje intencije da potaknu nacionalne osjećaje zahtijevaju, osim u libretu izrečenih patriotskih poruka te smještanja radnje u za pojedinu naciju važan povijesni ...trenutak, i odgovarajuću karakterizaciju likova. Pritom su glavnom junaku obično pripisane sve karakteristike koje su se željele prikazati karakterističnima za pojedinu naciju (a s obzirom na to da se u većini nacionalno-povijesnih opera radi o borbi protiv vanjskog neprijatelja to su hrabrost, borbenost, odlučnost i plemenitost) dok su ostali likovi naizgled oslikani plošnije. Međutim, pažljivijim iščitavanjem libreta uočava se kako su i pojedini drugi likovi a najčešće ženski likovi i glavni predstavnik antagonističke strane, bili oslikani podjednako pažljivo, iako su u njihovu slučaju neke emocije i poruke koje su trebali prenijeti bile tek implicirane. U ovom su tekstu analizirani pojedini aspekti ženskih likova u hrvatskim nacionalno-povijesnim operama Lisinskog, Zajca i Gotovca (borbenost, snaga karaktera, pitanje časti i tema majčinstva) kroz koje je prikazano na koji je način karakterizacija ženskih likova pridonijela nacionalnom naboju pojedine opere, na koje su načine njihovi postupci trebali pridonijeti širenju željene poruke te kako je kroz karakterizaciju ženskih likova na suptilan način dodan još jedan sloj osobina koje se željelo prikazati karakterističnima za Hrvate.
Razmatrajući ustavnu zaštitu koja se pruža pravu na peticiju i osnovno načelo odštetnog prava da je svako ko drugome prouzrokuje štetu dužan da je naknadi, autor rada se prvenstveno bavi pitanjem ...kako postupati u slučaju kada se postavi pitanje naknade štete za duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, usled korišćenja prava na peticiju, tj. kada je šteta prouzrokovana tim pravom, a ne postoji pravnosnažna krivična presuda, te zastupa stav da je načelno moguće dati ovlašćenje parničnim sudovima da kao prethodno pitanje, u svakom konkretnom slučaju, utvrde postojanje krivičnog dela, kako oštećeno lice ne bi bilo lišeno bilo kakve zaštite. Takođe, biće analizirane i opšte tendecije odštetnog prava koje dolaze do izražaja u slučaju kada je šteta prouzrokovana usled korišćenja prava na peticiju, budući da pregled sudske prakse ne daje jedinstven odgovor na pitanje kako postupati u tim slučajevima.
Honor and shame are ideas that can be dealt with outside the ethics of virtues; they are generated morally, culturally, economically, indirectly and through religion. Even the knowledge of culturally ...incongruous, culturally specific or historical remnants of the forms of honor determines our current feeling of honor, which is why the notion of honor often involves different dimensions and perspectives. When we talk about honor in everyday life, we merge honor with other similar, although different concepts or consequences of honor. When attempting to define and describe honor, we use tropes, e.g. metaphors and metonymies. We try to hide our shame as much as possible, and we rarely call it by its real name. In special situations we use proverbs, moral or philosophical maxims, or other figures of speech in an attempt to achieve the strongest rhetorical impact or to indirectly influence someone’s opinion. In doing so, we rely on our feeling of honor; the very feeling that fails when people deviate from honor. Deviations from honor are the departures that we witness in the media descriptions of the famous and elsewhere in public life; all these are the forms of public honor and pathological ambition and violence towards the weak in the name of honor. Numerous relations between words appear in everyday life, referring to all instances of honor and shame. What is important is how the current social, cultural and historical moment influences the understanding of honor, especially in the light of human rights violation, limiting the rights of women, the separation of church and state, hate speech, violence and celebrating false honor. Referring to one’s honor is a matter of morality, symbolic capital, social relations and the principle of ineradicable equality among people, as determined by human rights documents.
Tema su rada novinari kao odgovorne osobe u kaznenim i građanskim postupcima koji se vode radi zaštite časti i ugleda povrijeđenih informacijom objavljenom u medijima. Stoga je u kratkim crtama ...izložen odnos prava na zaštitu časti i ugleda i slobode izražavanja s obzirom na posebnu ulogu i položaj novinara. U nastavku su analizirana pravila koja uređuju neposrednu odgovornost novinara posebno u svakom od navedenih postupaka kako bi se utvrdilo je li postojeće zakonodavno rješenje odgovarajuće u shvaćanju i primjeni u sudskoj praksi, a imajući u vidu i izražena načela Europskog suda za ljudska prava. Posebno je obrađeno pitanje potrebe daljnje dekriminalizacije kod kaznenih djela protiv časti i ugleda. Također su analizirane posljedice tumačenja određenih zakonskih odredbi Zakona o medijima i Zakona o obveznim odnosima u sudskoj praksi i njihov utjecaj na pravni položaj novinara uz prijedlog mogućih rješenja uočenih problema.
This paper analyses journalists as responsible persons in criminal and civil proceedings initiated for the protection of honour and reputation of those affected by information reported in the media. A brief outline is given of the relationship between the right to protection of honour and reputation on the one hand, and freedom of expression given the specific role and position of journalists on the other. Further, the rules governing the direct responsibility of journalists are analysed, specifically for each of the mentioned proceedings, so as to ascertain whether the valid legislative solutions are adequate in interpretation and application in judicial practice, taking into account the expressed principles by the European Human Rights Court. The need for further decriminalisation of offenses against honour and reputation is discussed in detail. Additionally, the paper addresses the consequences of interpretation specific legal provisions of the Media Act and the Compulsory Relations Act in judicial practice and their effects on the legal position of journalists, with the proposed solutions for the observed issues.
Nužna obrana jedan je od najstarijih oblika samopomoći te je, kao takva, često objekt doktrinarnih razmatranja. Općenito se smatra da napadna bilo koje zaštićeno dobro daje pravo na nužnu obranu. Ne ...zahtijeva se razmjernost između napadnutog dobra i dobra koje sepovreduje u obrani, lako hrvatsko zakonodavstvo, u skladu sa suvremenom doktrinom, prihvaća teoriju jednakovrijednosti ljudskih prava prema kojoj se ona ne mogu graduirati po svojem intenzitetu već je, u svakom pojedinom slučaju u kojem ona dolaze u koliziju, potrebno konkretno ocijeniti pretežnost interesa, još uvijek se ponekad nailazi na shvaćanja koja odriču časti i ugledu biti objektom nužne obrane. Cilj ovog rada je dokazati postojanje prava, odnosno moguće situacije nužne obrane u slučaju napada na čast i ugled čovjeka, kao i razraditi pretpostavke pod kojima je ona primjenjiva u okviru hrvatskog kaznenopravnog sustava.
U ovome radu analiziraju se recentne presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (u daljnjem tekstu: ESLJP, Sud) u odnosu na Republiku Hrvatsku donesene u razdoblju od 2018. do 2021. godine ...u kojima je utvrđena povreda čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija) uslijed kaznene osude zbog klevete ili uvrede pred domaćim sudovima (predmeti Bon, Tölle, Miljević i Jurišić), radi pružanja uvida u standarde Suda primijenjene u navedenim postupcima. Cilj navedene analize jest olakšati procesnim sudionicima, prvenstveno sucima, odvjetnicima i državnim odvjetnicima, snalaženje u navedenim standardima i njihovu primjenu u konkretnim predmetima radi izbjegavanja sličnih povreda pro futuro. Jednako tako, u radu su prikazane odluke u kojima je ESLJP utvrdio nedopuštenost zahtjeva ratione materiae (predmeti Rujak i Šimunić) te su izabrane presude i odluke ESLJP-a u odnosu na povrede čl. 10. Konvencije u predmetima u kojima je bila riječ o izricanju kazni zbog vrijeđanja suda (predmeti Radobuljac, Žugić, Kovač), a koje su posebno interesantne sa stajališta slobode izražavanja stranaka i odvjetnika u sudnici. Poseban osvrt te analiza slučaja dani su u odnosu na recentnu presudu ESLJP-a u predmetu N. Š. protiv Hrvatske, u kojoj je Sud utvrdio povredu prava na slobodu izražavanja pred domaćim sudom u postupku u kojem je podnositeljica bila oglašena krivom zbog kaznenog djela povrede tajnosti postupka. Autori su ponudili i prijedlog izmjene odgovarajućih odredbi Kaznenog zakona koje se odnose na biće kaznenog djela povrede tajnosti postupka de lege ferenda.
This paper analyses recent judgments of the European Court of Human Rights in Strasbourg (hereinafter: ECtHR, the Court) in relation to the Republic of Croatia in which violation of Article 10 of the European Convention on Human Rights and Fundamental Freedoms (hereinafter: the Convention) refers to criminal convictions for defamation and insult before national courts. The paper presents judgments in which the ECtHR pointed out that certain expressions do not fall within the scope of Article 10 of the Convention. In addition, judgments were also chosen related to the matter of imposing a sentence for contempt of court and which are particularly interesting from the point of view of the freedom of expression of the parties and the lawyers in the courtroom.mA particular review and analysis are given related to the recent judgment of the ECtHR in N.Š. v. Croatia where the Court found a violation of the freedom of expression before the national court in proceedings where the applicant was found guilty of the criminal offence of breach of secrecy of the proceedings. A violation of freedom of expression in criminal proceedings is mostly associated with criminal offences against honour and reputation, but the same is also possible by a conviction for criminal offences under various chapters of the Criminal Code. Even though this issue has recently appeared more within civil proceedings, it is still topical from the criminal theory and practice point of view. This is supported by the fact that from 2020 to 2021 there were as many as four judgments of the ECtHR (out of a total of five) referring to violations related to criminal proceedings before domestic courts.The aim of this paper is to provide an insight into the standards of the Court applied in those proceedings, in order to enable the procedural participants, primarily judges, lawyers and state attorneys, to manage more easily and apply those standards in concrete cases, while encouraging at the same time the lawmaker in its de lege ferenda thinking.
U radu se analizira jezik hrvatskoga crkvenoslavenskog prijevoda Službe u
čast sv. Tomi Becketu. Tekst te službe sačuvan je u 21 hrvatskoglagoljskom brevijaru (BrVb1, Bar, Ber2, Mosk, N1, Vat10, ...Vat19,
Vat5, Pm, Met, Mav, VO, Rom, Pt, Broz, Drag, Oxf, Pad, Vin, N2, Brit) u
dijelu Proprium de tempore. Toma Becket engleski je svetac kojega slavi
Katolička Crkva, a živio je u 12. stoljeću. Stoga hrvatskoglagoljski pisari nisu mogli upotrijebiti slavenski tekst Službe u čast sv. Tomi Becketu niti ga prevesti s istočnoga izvornika, nego su morali prevesti latinski izvornik. Riječ je o hrvatskoglagoljskome prijevodu tzv. Sarum službe, tj. teksta službe iz Sarumskoga brevijara (BrSar). U radu se objavljuju i latinski tekst izvornika i tekst hrvatskoglagoljske službe iz najstarijega hrvatskoglagoljskog I. vrbničkog brevijara (BrVb1). Razlike osnovnoga teksta iz BrVb1 i tekstova iz ostalih brevijara navode
se u kritičkome aparatu. Većina je razlika fonološka i morfološka, a leksičke su razlike rijetke. Hrvatskoglagoljski tekst prijevod je prvih dvaju i pol čitanja latinske službe. Tekstovi iz BrOxf, BrPm i BrVat10 znatno su kraći od ostalih. Tekst u BrVat19 nešto je kraći od ostalih, od kojih su tek neznatno kraći tekstovi u BrBar, BrMav i BrBroz. U pojedinim se tekstovima dodaju ili izbacuju pojedine riječi ili dijelovi
teksta. Prijevod je vjeran izvorniku iako neki dijelovi rečenica nisu prevedeni. Pri prevođenju s latinskoga na hrvatski crkvenoslavenski osobit su problem oblici i strukture koje u tim jezicima nemaju isto značenje ili ulogu, oblici bez formalnoga korespondenta te pogotovo konstrukcije, zavisne rečenice i oblici koji u hrvatskome crkvenoslavenskom ne postoje. Ablativ apsolutni uglavnom se prevodi finitnom rečenicom s veznikom i ili bez njega ili instrumentalom apsolutnim. Konstrukcija nominativa s infinitivom s glagolom video, 2. prevedena je u jednome primjeru kao rečenica s prilogom očito, a u drugome povratnim oblikom glagola vidêti i infinitivom. Gerundiv koji zamjenjuje gerund preveden je kao glagolska imenica. Veznik quia u ovome
tekstu uvodi uzročne rečenice i preveden je veznikom êko. Latinski konjunktiv imperfekta u hrvatskoglagoljskim je tekstovima često preveden
kondicionalom, ali u izričnim se rečenicama prevodi indikativom. Konjunktiv imperfekta perifrastične konjugacije aktivne preveden je infinitivom s imperfektom glagola imati. Konstrukcija akuzativa s infinitom uglavnom se vjerno prevodi, osobito u rečenicama koje izražavaju zapovijed. Konjunktiv prezenta preveden je indikativom. Red riječi prijevoda uglavnom prati red riječi latinskoga izvornika. Tekst je vjerojatno preveden krajem 13. st. jer je sv. Toma Becket živio krajem 12. st., a najstarija je sačuvana služba u njegovu čast iz BrVb1 s
kraja 13. ili početka 14. st.
This paper analyses the language of the Croatian Church Slavonic translation of the Service in the honor of St. Thomas Becket. The text of the Service in the honor of St. Thomas Becket has been preserved in 21 Croato-Glagolitic breviaries (Vb1, Bar, Ber2, Mosk, N1, Vat10, Vat19,
Vat5, Pm, Met, Mav, VO, Rom, Pt, Broz, Drag, Oxf, Pad, Vin, N2, Brit) in the Proprium de tempore. Thomas Becket was a saint celebrated by the Catholic Church who lived in the 12th century and Croato-Glagolitic scribes could not use an older Slavonic text nor could they translate the text from an eastern protograph. They had to translate the text from
the Latin original. The text was translated from the Latin Sarum service. The text of the Service is presented at the end of the paper and in the critical apparatus the differences between all known Croato-Glagolitic sources are given. The majority of differences are phonological and morphological and only rarely lexical. The Croato-Glagolitic text is a translation of the first two and a half readings from the Sarum service. The texts from Oxf, Pm, and Vat10 are significantly shorter than the rest of the texts. The text in Vat19 is somewhat shorter and the texts in Bar, Mav, and Broz are slightly shorter than the rest of the texts. Some texts omit or add certain words. The translation is quite literal. There are some parts of sentences and phrases that are not translated. A special problem is how to translate certain forms and structures which do not have the same meaning or function in Latin and Croatian Church Slavonic, especially constructions, dependent clauses, and forms that do not exist in Croatian Church Slavonic. Ablative absolute is mostly translated by a finite clause with or without the conjunction i or by an instrumental absolute. Construction nominativus cum infinitivo with the verb video, 2
is translated in one example as a sentence with the adverb očito and in
another example with the impersonal form of the verb vidêti and the infinitive. The gerundive which replaces gerund is translated as a verbal noun. Conjunction quia in this text is a conjunction of causal clauses and is translated as conjunction êko. Latin conjunctive imperfect in Croato-Glagolitic texts is often translated as conditional,
but in the declarative clause, it is translated as an indicative. Conjunctive imperfect of periphrastic conjugation active is translated as an infinitive with the imperfect of the verb imati. Construction accusativus cum infinitivo is mostly translated literally, especially in
sentences that express a command. The conjunctive present is translated
with an indicative. The word order of the translation mostly follows the Latin word order. The text was probably translated at the end of the
13th century because of the fact that St. Thomas Becket lived at the end of the 12th century and the oldest preserved Croato-Glagolitic service in his honor from Vb1 is from the end of the 13th or the beginning of the 14th century.
Priložnostne skladbe za politično rabo z izrazito zunajumetniško tendenco – hvalnice v čast cesarju, monarhiji in panslavizmu – kažejo drugačno podobo in imajo drugačen pomen kot pretežni del izvirne ...slovenske ustvarjalnosti »v službi naroda« po letu 1848. V primerjavi z domoljubnimi pesmimi in pesmimi v ljudskem duhu predstavljajo takšne priložnostne pesmi zanemarljiv in z umetniško-razvojnega vidika nepomemben del slovenske glasbene ustvarjalnosti; od pomladi narodov do razpada monarhije jih je nastalo manj kot dvajset. Pisali so jih priseljeni češki glasbeniki in priložnostni, manj pomembni ustvarjalci, ki jim je bil blizu legitimizem staroslovenskega političnega programa. Drugačen primer funkcionalne glasbe za politično rabo predstavljajo uglasbitve politično angažiranih besedil, ki so nastale zaradi vpliva aktualne politične ideje slovanske vzajemnosti zlasti v petdesetih in šestdesetih letih 19. stoletja.
Kaznena djela protiv časti i ugleda zadržana su u novom Kaznenom zakonu iz 2011. godine unatoč nerijetkim zahtjevima za njihovom dekriminalizacijom. Zakonodavac je međutim uočio da njihova zakonska ...koncepcija, stara više desetljeća, ima slabosti, pa je odlučio preoblikovati čitavu dotadašnju glavu posvećenu tim kaznenim djelima. Najvažnija novost bila je uvođenje kaznenog djela sramoćenja, pri čemu je kao model, uz određena odstupanja, poslužio švicarski Kazneni zakonik. Nakon stupanja na snagu novog Kaznenog zakona sudovi su se teško snalazili, što je 2015. dovelo do njegova noveliranja, koje se sastojalo u pojednostavnjenju odredbe o nedopuštenosti dokaza istine i dobre vjere kod sramoćenja i u vraćanju odredbe o isključenju protupravnosti, ali sada ograničene na uvredu i sramoćenje. Autor nastoji naći odgovor na ključna pitanja koja se postavljaju u vezi s kaznenim djelima protiv časti i ugleda nakon njihova noveliranja.
PDF
