Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Razstava ob 30-letnici osamosvojitve v Knjižnici Šentilj, enoti Mariborske knjižnice- All metadata published by Europeana are ...available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Razstava ob 30-letnici osamosvojitve v Knjižnici Šentilj, enoti Mariborske knjižnice- All metadata published by Europeana are ...available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
The aim of this study is to determine which health resorts existed in 1897 in Istria, Carinthia and Styria region, how many of them are still in use today and how the spas and their offer were ...represented in the past and how they are represented today. The study is based on the textbook Balneotherapie II (Bibliothek des Arztes 1900) by prof. dr. Julius Glax. The second source of our study is based on the currently available presentation of the health resorts from the internet. The textbook Balneotherapie was intended for the post graduate education of physicians and general practitioners, so they could advise the patient on further treatment in an appropriate health resort. In the chapter Balneographie the author represented 1200 health resorts all over the world. From the book we have chosen the following regions: Istria, Carinthia and Styria which used to be three parts of the Austro-Hungarian Empire. Today they are divided in to three neighboring states: Croatia (Istria), Slovenia (Istria, Carinthia, Styria) and Austria (Carinthia, Styria). Within these regions Glax presented 22 health resorts, 19 of them are still working today. Barbarabad/Barbara bath (Carinthia, Austria) does not exist either as a resort or as a city. Rimske toplice (Römerbad/Roman baths) and Rimski vrelec (Römerquelle/ Roman springs) in Styria region do not function as health resorts any more. Nowadays we make a difference between spa and health resorts. Spa resorts offer numerous forms of recreation for better well being. Health resorts offer health services, as well as neglected, but various forms of alternative treatments and recreation. Each spa and health resort is represented in brochures and on the World Wide Web individually. Tradition is usually not mentioned, it is neglected but the exception is Opatija (Abbazia) which past is usually presented in the brochures. The museum of medical tourism was opened in November 2007 in Opatija where you can admire the development of Opatija from a small village to a mundane health resort.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Vabilo na predavanje- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 ...Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Drugi svjetski rat značio je cezuru u mnogim pogledima, uključujući i zdravstveni. Priličan broj liječnika i medicinskog osoblja u Sloveniji pridružio se partizanskom pokretu i pomogao organizirati ...partizansko zdravstvo. U partizanskim jedinicama zdravstvena je djelatnost za-počela 1942., a godinu dana nakon toga počela se razvijati mreža partizanskih bolnica koje su radile u najtežim uvjetima i u najstrožoj tajnosti. U njima je tijekom rata liječeno gotovo 15 000 ranjenika i pacijenata. Od medicinskog osoblja u slovenskom partizanskom zdrav-stvu sudjelovala su 244 liječnika i stomatologa, 260 studenata medicine, 38 medicinskih sestara i više od 3000 priučenih bolničara. U članku je predstavljena partizanska bolnica „Celje” koja je radila na području Zgornje Savinjske doline. Posebno se ističu svjedočanstva partizanskih liječnika i drugih svjedoka koji iz prve ruke govore o životnom ritmu u toj, ali i u nekim drugim partizanskim bolnicama, pri čemu je najviše izvora pronađeno u bilješkama koje je u zadnjoj godini rata pisao kirurg dr. Robert Kukovec. Bio je jedan od rijetkih pojedi-naca koji su tijekom rata bilježili događaje kojima su svjedočili. Iz njegovih zapisa može se ra-zabrati sva tragičnost rata, mnogobrojni mračni i rjeđi svjetliji trenutci i iznimna žudnja za slobodom koju on sam, nažalost, nije dočekao. Umro je nepunih mjesec dana prije kraja rata.
Tema je ovoga članka proučiti i predstaviti postojeće trgovačke veze između stvarnih trgovaca hrvatskoga i slovensko-štajerskoga prostora. Autor se kao polazišnom točkom poslužio arhivskom građom ...gradova današnje slovenske Štajerske. Pritom je najprije trebalo definirati pojam Slovenske Štajerske te ga geografski, politički i demografski odrediti. Pokazalo se da postoje velike razlike između Podravlja i Posavlja. Općenito možemo ustanoviti da je Posavlje bilo usmjereno na trgovinu između Zagreba i Italije, dok je Podravlje bilo više usmjereno na trgovinu između Mađarske i Italije. U oba je slučaja konačni cilj trgovaca bila Italija kao glavni uvoznik robe s istoka. Mnogo je teži zadatak bio ući u trag stvarnim pojedincima koji su se bavili trgovinom. Arhivska nam građa, naime, ne govori gotovo ništa o trgovcima koji su u Štajersku dolazili s istoka.
Iznenađuje nas činjenica da pregled arhiva kneževskoga grada Maribora, kao i salzburškoga grada Ptuja te Celja kao središta nastajućega teritorija celjskih grofova/kneževa, čiji glavni strateški element predstavljaju upravo mađarski/hrvatski posjedi, službe odnosno titule, ukazuje na gotovo identičnu odsutnost konkretnih veza s hrvatskim trgovcima. Građa nam pruža nekolicinu manjih iznimaka. Poznat nam je samo dubrovački trgovac Mihael Allegreti, koji je 1441. godine bio u Mariboru na poslovnome putovanju, a uz njega možemo, uz veliku dozu opreza i skepse, spomenuti trgovca s hrvatskoga prostora Nikolaja iz Ugarske, koji se 1341. godine na hodočašću i poslovnome putu nalazi u pratnji mariborskoga trgovca po imenu Cirol. To su jedina svjedočanstva o postojećim pojedincima. Oba ptujska statuta omogućuju nam rekonstrukciju još jedne vrste rijetkih trgovačkih veza između Ptuja i hrvatskih trgovaca koji su u Ptuju prodavali ribu. Riječ je o praksi koja se na kontinuitetu održavala dvjesto godina. Nažalost, ne postoji dokument koji bi te hrvatske trgovce, za koje pretpostavljamo da su bili iz Varaždina i/ili njegove okolice, detaljnije predstavio, na primjer poimence, pripadajućom količinom i vrstom prodane ribe, njihovim utrškom i tako dalje.
Općenito možemo ustanoviti da su monopol nad trgovinom s istokom najprije imale takozvane njemačke, a zatim talijanske trgovačke obitelji. Zbog iznimno visoke zarade o kojoj svjedoči građa iz Nürnberga, gdje su se zatekli trgovci koji su koncem 15. stoljeća odbjegli iz Ptuja i tamo odmah stupili u najviši krug gradskih patricija, takvo je ustrajanje u monopolu nad trgovinom potpuno razumljivo. Razlog za takvu odsutnost hrvatskih trgovaca u velikoj su mjeri nedvojbeno nedovoljno sačuvani izvori. Ipak, uvjereni smo da u ovome slučaju takav nedostatak izvora odražava pravo stanje jer u oštroj konkurenciji velikih trgovačkih obitelji njemačkoga i talijanskoga prostora i uz, očito, ne tako zanemariv broj domaćih “supertrgovaca,ˮ barem u Ptuju, nije bilo mnogo prostora za djelovanje drugih trgovačkih obitelji ili pojedinaca. Nema nikakve dvojbe da je tjedna prisutnost malih trgovaca – kramara – s hrvatskoga prostora bila mnogo veća, ali riječ je o pretežito te više ili manje isključivo malenim, relativno nevažnim, trgovcima u kontekstu trgovine na veliko koja je cvjetala.
Iako su poljski vladari počeli ženiti nadvojvotkinje iz austrijske habsburške dinastije već sredinom 15. stoljeća, najvažnije unije sa stajališta povjesničara glazbe jesu prvenstveno one zaključene ...krajem 16. i u 17. stoljeću. Glavne protagonistice ovoga rada su Anna i Constanza Štajerska, dvije uzastopne supruge kralja Sigismunda III. Vase (1595–98, 1605–31), Cecilia Renata, kći cara Ferdinanda II. i supruga kralja Ladislava IV. (1637–44), te Eleanora Maria Josefa, kći cara Ferdinanda III. i supruga kralja Mihaela Korybuta Wisńiowieckog (1670–73). Glavni predmet ovoga istraživanja bio je pokazati kako su kraljevska vjenčanja jačala kulturne veze, uključujući one glazbene, između poljskog kraljevskog dvora i dvorova odakle su nadvojvotkinje dolazile. Posebna je pažnja posvećena postupnoj »italianizaciji« glazbene kulture na austrijskom Habsburškom dvoru (nadvojvodski dvor u Grazu i carski dvorovi u Beču i Pragu) te na poljskim kraljevskim dvorovima u Krakovu, Varšavi, Vilniusu i drugim gradovima, kao i na transferu talijanskih glazbenika i glazbenog repertoara između tih kulturnih krugova. Znatan je prostor posvećen i važnosti posjeta princa Ladislava Vase (kasnije okrunjenog kao kralja Ladislava IV.) dvorovima svoje ujne Marije Maddalene Austrijske u Firenci i ujaku caru Ferdinandu, suprugu Eleonore od Gonzage u Beču, za adaptaciju i diseminaciju opere kao vrste i talijanskog plesnog stila u Poljskoj.
U radu se raspravlja o kipu Svetog Ivana Nepomuka iz vrta dvorca Slivnica – remek djelu barokne umjetnosti. Navedeni kip do sada nije bio izlagan, analiziran ili vrednovan. Ovaj rad objašnjava ...njegovu ikonografiju i fokusira se na njegove značajne karakteristike. Na temelju kritičke stilističke analize kip se pripisuje Josipu Straubu, kasnom baroknom kiparu koji je radio u Štajerskoj u periodu između 1743. i 1756. Od ključne je važnosti osigurati očuvanje kipa, budući da je trenutno izložen na milost i nemilost surovim vremenskim prilikama koje uzrokuju njegovo propadanje, pa čak i uništenje.
U radu se raspravlja i analizira zidno slikarstvo u župnoj crkvi sv. Andreja u Zgornjem Leskovcu. Crkva je sagrađena 1779. godine (prema datumu na ulazu) te je vjerojatno oslikana nedugo nakon toga. ...To potvrđuje i stil slikanja te podatak u pisanim izvorima. Ove freske još nisu predstavljene, analizirane ni procijenjene. U radu se objašnjava njihova ikonografija. Temeljem kritičke stilske analize, freske se pripisuju Antonu Archeru, slikaru iz Zagreba koji je radio sa štajerskim slikarom Antonom Lerchingerom. Proučavane zidne slike prvo su umjetničko djelo u Sloveniji koje se pripisuje Antonu Archeru. Nadalje, pokazuju da je slikar radio potpuno samostalno već 1780. godine, tj. prije smrti Antona Lerchingera. Ovaj rad mogao bi predstavljati dobro polazište za daljnje određivanje autorstva kasnobaroknih slika u području Zagorja.
Obravnavano območje je zaradi obmejnega položaja eno najmanj razvitih v Avstriji, kar prikazuje analiza demografskega razvoja in podrobnega vprašalnika o gospodarskih in drugih pogojih življenja v ...tem prostoru.
PDF
