Patnja i žalost, grijeh i pomirenje stari su koliko i čovječanstvo. Međusobno su isprepleteni, a s čovjekom povezani kao ulje i fitilj. Zato su za čovjeka vječna pitanja: Zašto pati i kako se nositi ...s patnjom? Uzroci njegove patnje su vrlo složeni, a svakako u dobroj mjeri leže u njemu samome. On je razapet između svoje ograničenosti i težnje za neograničenošću, između vlastitih krivih odnosa prema svijetu, sebi, drugome, Bogu i sl.
Za teologa patnja postavlja izravno pitanje smisla stvaranja i postojanja. U Starom zavjetu se patnja promatrala kao posljedica grijeha, kao osobno prokletstvo i kazna za grijehe. Teologija Novoga zavjeta razvila je dublji kristološki i eklezijalni pristup patnji. Ona čovjekove patnje gleda u Kristovu zrcalu. On je svojom smrću oslobodio čovjeka od vječne smrti, a patnju mu je ipak ostavio kao put prema blaženstvima. Zato Novi zavjet ne gleda svaku patnju kao kaznu, nego kao vrijeme kaljenja i sazrijevanja, kao mogućnost izbavljenja čovjeka i proslave Boga. Za čovjeka je patnja rešeto njegove vjere, podupirač njegove nade i dokaz njegove ljubavi. Ako je prihvaća iz vjere i sjedinjuje se s trpećim Kristom, onda ne pati sam, nego s njime pati Krist te cijela Crkva koja se solidarizira s njime.
Stadler u svojoj teologiji promatra čovjekov grijeh kao uvredu Bogu preko bližnjega i kao opasnost za svetost Crkve. Kako i patnja, tako i grijeh ima tisuće lica i naličja. Teološki se uvijek promatra kao slobodni čovjekov pristanak na grijeh koji uz osobne ima i eklezijalne posljedice. Prema Stadleru uzrok grijeha nije u Bogu, niti u Sotoni, nego u čovjekovoj volji. U grešnom procesu on ističe taktiku Sotone koji prvo čovjeka oslobađa straha da se grijeh počini, a poslije ulijeva čovjeku strah da se grijeh ne ispovjedi. Zato grijeh zavređuje kaznu i traži zadovoljštinu. Isus je prinio žrtvu za čovjekove vječne kazne, a od njega očekuje da sam prinese zadovoljštinu za vremenite kazne. U procesu pomirenja Bog se služi svećenicima koji prema grešnicima trebaju biti suci i liječnici, prvenstveno ističući Božju ljubav i milosrđe, zaokružuje Stadler.
U ovom članku se primarno iz egzistencijalne perspektive prvo kratko predstavlja patnja i žalost. Zatim se prvenstveno na temelju njegovih poslanica iznose Stadlerovi teološki pogledi na patnju i žalost. U trećem dijelu predstavlja se Stadlerovo razumijevanje pogubnosti grijeha i potrebe sakramentalnog pomirenja. U članku nije moguće cjelovito teološki dublje predstaviti isprepletene i složene dogmatske, moralne, pastoralne, filozofske, psihološke i ine poglede na patnju i grijeh. Članak želi pokazati da je Stadlerov pristup naznačenim pojmovima primarno pastoralne i moralne naravi, a način dogmatskog obrazloženja da je tipično neoskolastički u povezivanju teologije križa (muke, smrti, patnje, žalosti, grijeha i pomirenja) s teologijom uskrsnuća i proslave.
straipsnis ir santrauka lietuvių kalba; santrauka anglų kalba 2016 metų birželio 8 dieną buvo priimta Europos Parlamento ir Tarybos direktyva (ES) 2016/943 dėl neatskleistos praktinės patirties ir ...verslo informacijos (komercinių paslapčių) apsaugos nuo neteisėto jų gavimo, naudojimo ir atskleidimo. 2018 metų birželio 1 dieną įsigaliojusiais įstatymų pakeitimais ji buvo įgyvendinta Lietuvos teisėje. Tai suponuoja klausimus, kaip šios naujos teisės normos dera su galiojančiais nacionaliniais įstatymais, kokia yra tikroji pokyčių apimtis ir koks numatomas poveikis nacionalinei teisės taikymo praktikai. Šiame straipsnyje siekiama atsakyti į nurodytus klausimus.