Autorica u radu polazi od činjenice kako je vrlo teško definirati lutkarski žanr zbog širokog spektra lutkarskih mogućnosti. Najprije navodi različite lutkarske žanrove koji su se pojavljivali u ...povijesti lutkarstva, s posebnim osvrtom na promjene koje nastaju u lutkarstvu početkom 20. stoljeća. Izdvaja lutkarske žanrove praktičara Erika Kòlara i Jana Malika. Hrvatsko lutkarstvo današnjeg oblika nastaje nakon Drugog svjetskog rata pa autorica govori o razvojnom putu lutkarskog izraza i o žanrovskim promjenama nastalima pedesetih i šezdesetih godina. Počinje se stvarati »treća vrsta«, kako je kazao Henryk Jurkowski, jer se na lutkarskoj sceni pojavljuje živi glumac. U posljednjem dijelu ovog rada autorica sintetizira promjene koje su nastale u klasičnom lutkarstvu na primjeru repertoara Kazališta lutaka Zadar 2017./18. i 2018./19. Žanrovski određuje literarni predložak po kojem su rađene predstave te također određuje odnos živog glumca prema lutki jer je danas glumac zavladao lutkarskom scenom.
Prispevek evidentira pogostejše trivialne žanre na Slovenskem, ki jih analizira v luči slovenske postmoderne. Za to obdobje značilno literarnokritiško naklonjenost žanrom, ki jo spremljajo trditve o ...stemljivosti nekaterih žanrov in avtorjev, preverja na pogostejših žanrih: detektivki in kriminalki, znanstveni fantastiki in grozljivki ter ljubezenskem romanu.
Svojstvu jezika da se funkcionalno raslojava te da na taj način podjednako pokriva sve ljudske djelatnosti različito su pristupali pripadnici Praške lingvističke škole s jedne strane te američki ...pragmalingvisti s druge strane. Praška je škola izvorište funkcionalne stilistike koja je i danas najzastupljenija u hrvatskome jezikoslovlju unatoč brojnim nedostatcima, među kojima je osobito važno gotovo posvemašnje zanemarivanje govorenoga ostvaraja jezika, a samim time i ortoepske norme. Upravo su ti nedostatci razlog za traženje pogodnijega teorijskog okvira za proučavanje dijafazijskoga (funkcionalno-kontekstnoga) raslojavanja jezične stvarnosti. Komparativnom analizom recentne strane i domaće literature među često kontradiktornim teorijskim pristupima pronađen je pristup koji bi mogao biti pogodniji za proučavanje raslojavanja hrvatskoga jezika, osobito u njegovu govorenome ostvaraju. Osnovni su pojmovi toga pristupa domena, registar, žanr i stil. Domena se, naravno, odnosi na kontekst pa je samim time nadređena preostalim trima pojmovima. Temeljni je cilj ovoga rada pokazati da se o žanru, registru i stilu može govoriti unutar istoga varijeteta jer se radi o trima različitim perspektivama koje supostoje i među kojima ne dolazi do interferencije. Posebna je pozornost posvećena otvorenome pitanju statusa književnoumjetničkoga stila.
Rad obrađuje problem žanrovskoga iskliznuća drama Posmrtne trilogije, podcrtavajući tipične autorove postupke u pristupu vječno osjetljivoj tematici. Premda su odredivi kao drame ratne traume, ...Matišićevim tekstovima pristupa se pomoću tradicionalnih žanrovskih modela. Drama Sinovi umiru prvi promatra se u svjetlu pučkoga komada, tragikomedije, groteske i tragedije, dok su drame Žena bez tijela i Ničiji sin obrađene s naglaskom na žanr građanske drame. Uz tematsko-motivske odrednice tekstova, rad se osvrće na odnos književnosti i zbilje u suvremenom dobu, autorovu sklonost crnom humoru te poigravanje patrijarhalnim, katoličkim i patriotskim naslijeđem.
Još od početka svoga književnog djelovanja, Tribuson je bio miljenik publike, a književna kritika je spram njega gajila ambivalentan odnos. Danas, pak, ovaj književnik uživa status relevantne ...kulturne i umjetničke činjenice. On nije samo majstor žanra, sjajan pripovjedač, nego i izvrsno obaviješten intelektualac, o čemu svjedoče mnogi metatekstualni segmenti njegovih pripovijesti i romana. No nitko do danas nije primijetio da je on, atmosferom svojih pripovjednina, likovima te finim socijalnim kriticizmom, anticipirao tzv. Nordic-noir, nekoliko desetljeća prije nego se ovaj žanr pojavio na europskoj i hrvatskoj književnoj sceni.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Subject of this research is a manifesto as a genre, with emphasis on
avant-garde manifestos in the sphere of art. Field of the ...research are
historical avant-gardes. Analysed are the particular aspects of the
avant-garde which show that a manifesto in avant-garde artistic practices
holds an equal place with the works of art. Texts that precede manifestos of
the art movements are first seen in the sphere of religion and politics. The
role of a manifesto, as a genre in the public sphere, has been changed
throughout the history: from a text by which a ruler would announce his
intentions to the complete opposite - the voice of the rebels. Period that
comprises the research of the genre genesis starts with Luther’s publishing
of The Ninety-five thesis, and the mature form of the genre is reached with
The Manifesto of the Communist party, which represents the genre model for
artistic, avant-garde manifestos. The first decade of the twentieth century
is a turning-point. The genre becomes a stage for the aesthetic changes,
assimilated by the artistic avant-garde. It was then when the „addressing
expansion“ had started and it lasted for the following two decades. The end
of the programme texts expansion coincides with the end of the so called
years of the historical or early avant-gardes. In the beginning of the 30’s
manifesto became a tool again used by the individuals in power. In the
separate chapter of dissertation, analysed are the: The Founding and the
Manifesto of Futurism (1909), Dada Manifesto 1918, and The First Manifesto of
Surrealism (1924). The analyses show general characteristics of a manifesto:
structure, content, rhetoric, typography, form... Nevertheless, it is not
possible to define the characteristics of the genre in a strict manner.
Manifestos should be approached as documents, too, that help a historian
perceive ideology behind a certain movement, as well as works of art. The
relations between avant-garde and manifesto are interdependent. Obvious are
the similarities between the avant-garde as an artistic practice and a
manifesto as a genre. They are seen in poetics, theory, rhetoric and relation
with the public. Manifestos and works of art, together, give answers to the
questions set to art by the modern times.- Predmet istraživanja je manifest kao žanr, sa akcentom na avangardnim
manifestima u sferi umetnosti. Polje istraživanja su istorijske avangarde.
Analizirani su pojedini aspekti avangarde kroz koje se vidi da manifest u
avangardnim umetničkim praksama zauzima ravnopravno mesto sa umetničkim
delima. Tekstovi koji prethode manifestima umetničkih pokreta javljaju se
najpre u sferi religije i politike. Uloga manifesta, kao žanra u javnoj
sferi, menja se kroz istoriju: od teksta kojim vladar objavljuje svoje namere
do potpune suprotnosti - glasa pobunjenih. Period koji obuhvata istraživanje
geneze žanra počinje Luterovim objavljivanjem Devedeset i pet teza, a zrelu
formu žanr stiče Manifestom Komunističke partije, koji predstavlja žanrovski
model za umetničke, avangardne manifeste. Prva decenija dvadesetog veka je
prekretnica. Žanr postaje pozornica za estetske promene, umetničke avangarde
ga asimiluju. Tada počinje „ekspanzija obraćanja“ i traje naredne dve
decenije. Kraj ekspanzije programskih tekstova poklapa se sa godinama kraja
tzv. istorijskih ili ranih avangardi. Početkom tridesetih godina manifest
postaje sredstvo kojim se ponovo služe pojedinci na vlasti. U posebnom delu
disertacije analiziraju se: Utemeljenje i manifest futurizma (1909), Manifest
Dade 1918 i Prvi manifest nadrealizma (1924). Analize pokazuju opšte
karakteristike manifesta: strukturu, sadržaj, retoriku, tipografiju, formu...
Ipak, osobine žanra nije moguće kruto definisati. Manifestima se pristupa i
kao dokumentima koji istoričaru pomažu u sagledavanju ideologije određenog
pokreta, ali i kao delima. Odnosi avangarde i manifesta su odnosi
međuzavisnosti. Uočljive su sličnosti između avangarde kao umetničke prakse i
manifesta kao žanra. One se ogledaju u poetici, teoriji, retorici i u odnosu
sa publikom. Manifesti i umetnička dela zajedno odgovaraju na pitanja koja
moderno doba postavlja umetnosti.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U radu se analiziraju žanrovi i načini konstrukcije žanrovskih kategorija s posebnim fokusom na televizijske žanrove i njihove specifičnosti. Vrši se komparacija klasifikacije televizijskih žanrova ...od Raymonda Williamsa iz 1973. te Creebera i suradnika iz 2008. godine prema kojoj je vidljiva promjena uloge televizije, od medija informiranja i educiranja prema mediju kojim dominiraju zabavni sadržaji. Suvremenu televiziju karakterizira proliferacija zabavnih žanrova poput sapunica, situacijske komedije, kviza, talk-showa i reality televizije koji, svaki na svoj način, nose određene ideološke implikacije. Središnje mjesto zauzima ono obično i svakodnevno, naglasak je na osobnom, emotivnom i intimnom, te se promiče individualizam i kompetitivnost pri čemu se slava nagovještava kao ultimativni uspjeh pojedinca. Temeljne vrijednosti koje se iz toga mogu iščitati su populizam i antielitizam, legitimnost nejednake distribucije moći kroz individualizam i osobni uspjeh koji se definira kroz materijalno stjecanje i slavu.
Kroz tri epizode serije Arhetip modern bajke, u zagonetnom svetu mašte i stvarnosti pričaju se ozbiljne priče o arhetipovima, simbolima, spoznajama dobra i zla.
Urednik:Nataša Nešković
Autor: Sunčica ...Jergovic: scenario i režija
Montaža: Ana Đurković
Kako pristupiti rasvetljaju pojma mašte i afektivnih činilaca nase imaginacije u nečemu već a priori imaginarnom, po svojoj genetskoj provenijenciji, kao što je filmski prizor, odnosno digitalna slika i zvuk.
Ne može se izbeći asocijacija na uvek važeću sintagmu arnhajmovske istine : mass age -massage,: već sam medij je poruka.
U osnovnoj i najlapidarnijoj definiciji kadra, od Plaževskog na ovamo, jezikom filma konstituisan pojam kadra (le cadre) je, ipak odabir delića stvarnosti, okvir koji imanentno sadrži individualan čin samim aktom oivičenja slike, tj.njenog deljenja od celine realiteta prikaza, pa tako i može nositi specifičan kod semantičke vrednosti, kada je imaginativan, naravno, po estetičkim kategorijama i evaluacijama.
U ovoj vrsti pozitivnog simulakruma, ne može biti bolji segment za aktuelno razmišljanje o granicama imaginacije i istine u savremenim medijima, odnosno savremenom globalnom okruženju, od originalne audiovizuelne forme kroz čiju prizmu posmatramo bajku i kao mit i kao imaginaciju te istražujemo njen sveukupni uticaj na ličnost.
Sve može biti bajka, čak i lažna, amoralna floskula politizovana političkim lobijima postojećih savremenih zona moći, no ta bajka nema autentiku stvaralačkog čina, niti humanost svog artificijelno-istorijskog entiteta koji je uvek aktuelan i reinkarnativan u etičkom naporu pravog umetnika.
Dakle, mi istražujemo u uslovima kreativne stvaralačke slike, modalitetima audiovizuelnog medija, filmskim jezikom, upravo arhetip bajke, koji svojom psihodinamikom uvek egzistira i u koji se sklanja savremeni čovek kada je umoran od laži i simulacija u kojima, čak i nesvesno učestvuje tokom svog globalnog postojanja . Lekoviti napor umetničkog delovanja menja granice istina i otvara portale između različitih dimenzija, te uobličava stvarnost.
Arhetip moderne bajke je možda traktat o novim oblicima imaginacije, koji mogu biti prisutni u medijskoj paleti digitalnog sveta savremenog čoveka i koji može pokrenuti njegove pozitivne, maštovite, arhetipske, kreativne psiho energije a sačuvati ga od neistine, osveštavanjem postupka konzumacije medijskih sadržina.
Takav autentičan eksperiment smo želeli da predstavimo u ovoj formi, nadamo se i rasvetlimo ovaj pojam i delovanja istog u kolektivnom nesvesnom svih nas, i konzumenata - gledalaca kao i kreativnog ansambla koji je realizovao ovaj projekat.
Arhetip moderne bajke nastupa medijski sublimno i savremeno , iako arhaičnim česticama podiže naš afektivni tonus.
U radu se iznose glavne značajke aktualnog stanja u hrvatskom televizijskom prostoru i opisuje njegov razvoj posljednjih desetak godina, uz detaljan pregled i analizu promjena koje su se događale u ...razdoblju od konca prvog desetljeća 2000-ih do danas te ocjenu njihova utjecaja na aktualni pluralizam televizijskih programa i sadržaja. Analizira se strukturni pluralizam televizijskog medijskog prostora koji je dosegao vrhunac početkom drugog desetljeća 21. stoljeća, uz kulminaciju učinaka privatizacije i komercijalizacije. Analiza podataka o gledanosti pokazuje da je nakon 2010. godine došlo do bitne redistribucije televizijske publike, čija je posljedica značajna promjena pozicije javnog televizijskog servisa. Pluralizam i raznovrsnost hrvatskog televizijskog programa analizirani su na temelju podataka o žanrovskoj strukturi općih programa zemaljskih nacionalnih televizija, jedne javne i dviju komercijalnih, s posebnim naglaskom na informativnim i ostalim žanrovima od javnog interesa. Uspostavljanjem odnosa između žanrova i žanrovskih kategorija te njihove gledanosti utvrđen je nesrazmjer između “ponude” programskih sadržaja od javnog interesa i “potražnje” za njima kao izraza udjela njihove ukupne publike, što se može tretirati kao putokaz za medijsku politiku i regulaciju. U radu se ukazuje na medijski pluralizam i raznolikost kao bitne čimbenike ostvarivanja demokratske funkcije televizije kao medija, na nužnost njihova očuvanja i/ili poticanja putem medijskih politika i regulacije te na potrebu provođenja daljnjih studija koje bi istražile kompleksan odnos između žanrova i publike, s obzirom na njezina očekivanja, potrebe i izbore.
Autori u svom radu prikazuju život i djelovanje Ljudevita baruna Ožegovića (1841. - 1913.), sina Metela Ožegovića. Opisani su njegove obiteljske prilike, gospodarska, politička i humanitarna ...djelatnost, a najveći dio rada posvećen je njegovom slikarstvu.
PDF
