Svetozar Marković eksplicira stav da se reprodukcija stanovništva analizira kao važno društveno pitanje. U "teoriji o umnožavanju ljudstva", koja je nastala kao kritika Maltusovih teorijskih ...shvatanja, polazište čini razmatranje odnosa demografskog rasta i ekonomskog i tehnološkog razvoja. U skladu sa socijalističkim i marksističkim shvatanjima Marković analizira komponente i dinamiku rasta stanovništva i determinističku osnovu modela reprodukcije. Demografski rast jedne populacije treba da bude ekonomski racionalan, ali isto tako treba da se store uslovi humanizacije reprodukcije stanovništva. Proces emancipacije žene, kao subjekta rađanja, poboljšanje njenog socijalnog statusa u ekonomskom, političkom i kulturnom smislu, uz akcenat na jačanje procesa obrazovanja predstavljaju polaznu osnovu za staranje humanijih uslova reprodukovanja populacije. U složenom determinističkom spletu nivoa rađanja prožima se uticaj demografskih, ekonomskih, socijalnih, socijalno-psiholoških i sociokulturnih činilaca. Sa aspekta problema preobimnog rađanja stanovništva ključnu ulogu imaju proces obrazovanja i emancipacija zene. To su sociokulturni činioci čije bi delovanje trebalo da omogući smanjivanje nivoa rađanja.
Da bismo potpunije razumjeli životne situacije žena koje žive u neadekvatnim i/ili nesigurnim životnim uvjetima, u ovoj se studiji istražuju njihovi stambeni putovi u prošlosti. Konkretno, studija ...istražuje njihove stambene nestabilnosti i pokuπava pratiti povijest njihova kretanja u i kroz viπe ili manje vidljiva mjesta beskuÊniπtva i stambene iskljuËenosti. Nalazi istraæivanja pokazuju da je trenutaËna æivotna situacija æena obiËno samo epizoda u dugom razdoblju nestabilnosti. Takoer, upućuju na potrebu za stalnom podrškom, po mogućnosti od rane dobi. Ova holistička studija o nedovoljno proučenoj skupini žena i neistraženoj temi postavlja nova pitanja i smjernice za potencijalno vrijedna istraživanja sa zanimljivim implikacijama za politike
Civilne udruge i osobe koje rade s osobama u beskućništvu često sugeriraju da je beskućništvo kod žena manje često nego kod muškaraca, što potvrđuju i postojeće dostupne statistike. U literaturi je ...pokazano kako su žene osobito ranjive kad je riječ o beskućništvu, osobito u kontekstu brojnih strukturalnih i društvenih barijera koje pogađaju žene u društvu. Iskustva žena u beskućništvu razlikuju se od iskustava muškaraca te preslikavaju šire rodne nejednakosti. Život na cesti prožet je opasnostima i stalnim izazovima da se zadovolje osnovne potrebe. Korištenje javnih prostora osobito je izazovno za žene u beskućništvu, zbog njihova statusa beskućništva, ali i zbog toga što su žene. Stoga, cilj je rada analizirati žensko iskustvo uličnog beskućništva u Zagrebu, pokazati njegove specifičnosti te identificirati strategije u situacijama različitih oblika isključivanja. U tu svrhu analizirano je deset intervjua provedenih sa šest žena s iskustvom uličnog beskućništva u Zagrebu te terenske bilješke koje su dio širega kvalitativnog istraživanja. U radu se prikazuju iskustva i izazovi života na cesti, koji uključuju osjećaje nesigurnosti i straha, nezadovoljene zdravstvene potrebe, nasilje i seksualno uznemiravanje te isključivanja iz javnih prostora te strategije povezane sa skrivanjem, pronalaskom partnera/grupiranjem i distanciranjem od neželjenih identiteta. Rad ukazuje na važnost prepoznavanja ozbiljnosti i opsega problema beskućništva, osobito ženskoga, te nužnost daljnjeg istraživanja koje uključuje rodne dimenzije i specifičnosti problema.
NGOs and those working with people experiencing homelessness often suggest that homelessness is less common among women than men, which is confirmed by the available statistics. The literature shows that women are particularly vulnerable in terms of pathways to homelessness, especially in the context of numerous structural and social barriers that affect women in society. Women's experiences of homelessness differ from men's, reflecting broader gender inequalities. Life on the street presents many dangers and constant challenges to meet basic needs. Using public spaces is particularly challenging for homeless women, both because of their homeless status and because they are women. Therefore, this paper aims to analyse women's experiences of street homelessness in Zagreb, show its specific features, and identify their strategies in situations permeated with various forms of exclusion. For this purpose, ten interviews with six women with experience of street homelessness in Zagreb were analysed, as well as field notes, which are part of a wider qualitative research project. The paper presents the experiences and challenges of life on the street, which include feelings of insecurity and fear, unmet health needs, violence and sexual harassment, exclusion from public spaces, and strategies related to hiding, finding a partner/grouping, and distancing from unwanted identities. The paper points to the importance of recognising the severity and scope of the problem of homelessness, especially female homelessness, and the necessity of further research that includes gender dimensions and specific features of the problem.
Ova studija je imala za cilj da proceni efekte kratkotrajnog kombinovanog kondicioniranja na fiziološke karakteristike odbojkašica Premijer lige u toku 4 nedelje treninga. Dvanaest odbojkašica ...(18,33±3,47 godina; 177,25±5,28 cm; 65,38±5,93 kg) završilo je četvoronedeljni trening tehničko-taktičkih vežbi u kombinaciji sa fizičkom kondicijom. Fiziološke karakteristike su merene korišćenjem 20-m shuttle run testa: prosečna brzina otkucaja srca (HRavg), maksimalni broj otkucaja srca (HRmax), maksimalni broj udisaja (BRmax), maksimalna potrošnja kiseonika (VO2max), maksimalni kiseonički dug posle vežbanja (EPOCmax) i maksimalni metabolički ekvivalent (METmax). Prikupljanje podataka i ekstrakcija vršeni su pomoću monitora otkucaja srca i softvera Firstbeat Sport. Nakon inicijalne evaluacije (T0), odbojkašice su testirane nakon četvrte nedelje treninga (T1). Prosečni broj otkucaja srca (HRavg) je smanjen (-1,9%; p=0,046), maksimalni metabolički ekvivalent (METmax) (14,2%; p<0,001) i maksimalna potrošnja kiseonika (VO2max) (14,1%; p<0,001) značajno su povećani. Rezultati sugerišu da su odbojkašice nastavile da poboljšavaju fiziološke karakteristike tokom studije. Konačno, primena ovih podataka daje normativne standarde fizioloških karakteristika odbojkašica u pripremnom periodu.
U većini europskih zemalja ne postoje pouzdana saznanja o zastupljenosti i ulozi žena u šumarstvu. Lewis (2005) navodi da su u SAD-u, u šumarstvu 1981. godine u tehničkom radu zaposleno 17,5%, a u ...administraciji 31,8%, 1991. godine je zaposleno u tehničkom sektoru 33,5%, a u administraciji 32,7%. Na Univerzitetu u Sarajevu prva žena stekla je diplomu inženjera šumarstva 1955. godine, iduće godine dvije žene, a 1957. pet žena. Anketno istraživanje provedeno je u cilju utvrđivanja zastupljenosti žena u šumarstvu, kao i pokušaja razumijevanja osnovnih razloga odabira ove profesije, s ciljem eventualnih poboljšanja uvjeta ili motiviranja novih generacija žena u šumarstvu. Uzorak je činilo 78 ispitanica, koje su uposlenice poduzeća: “Bosanskohercegovačke šume” Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Srednjobosanske šume d.o.o. Donji Vakuf, Unsko – sanske šume d.o.o. Bosanska Krupa, Zeničko - dobojske šume d.o.o. Zavidovići, KJP ,,Sarajevo-šume d.o.o. Sarajevo, JPŠ ” Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac. Stalno zaposlenih žena sa diplomom Šumarskog fakulteta u Federaciji je 83, a u Republici Srpskoj 151. Samo u Šumama SBK rade žene sa SSS-III stupnja šumarske struke, što ukazuje da ne postoji interes za obavljanje takvog posla. Tijekom studije anketirano je ukupno 78 žena zaposlenih u šumarstvu, od čega je 19 završilo poljoprivrednu ili šumarsku školu, što čini ¼ u odnosu na žene koje su završile druge srednje škole. To ukazuje da je šumarstvo kao struka privlačnije ženama koje su završile druge srednje škole npr. umjetničke škole ili druge tehničke škole. Od 1981.godine šumarstvo postaje interesantnije ženama, od 522 diplomanta, 142 su žene. U Federaciji devet žena se nalazi na rukovodećim pozicijama, a u Republici Srpskoj 21.
In most European countries, there is no current knowledge of the representation and role of women in forestry. According to a study by Lewis (2005), conducted in the US, results in 1981 were 17.5% in technical work and 31.8% in administration, 1991 data indicate that 33.5% in the technical sector and 32.7% in the administration. First degree to a female at the UNSA was awarded back in 1955, while two other
females graduated year leter. In 1957 total five females gratuted form the University of Sarajevo. The poll was implemented to understand how many women were part of the Forestry Department and their reasons for choosing forestry as a profession. The sample consisted of 78 respondents, who are employed by the following companies: The Federal Ministry of Agriculture, Bosnia and Herzegovina forests, Central Bosnia Forests LLC Donji Vakuf, Una Sana Forests LLC Bosanska Krupa, Zenica-Doboj Forests LLC Zavidovici, KJP Sarajevo-Forests LLC Sarajevo, Forests of the Republic of Serbian LLC Sokolac. There are 83 full-time employed women with degrees from the Faculty of Forestry in the Federation of BiH and 151 in the Republic of Serbian. Only SBK women are
employed by HSE – III forestry profession, indicating that there is no interest in doing this job. 19 women out of the total number of 78 respondents have completed agricultural or forestry education, which is only one quartercomparing with the number of women who have completed some other secondary school. This indicates that forestry as a profession is more attractive to women who have graduated from other high schools, e.g. liberal arts schools or other technical schools. Since 1981, forestry has become more intense for women, out of 522 graduates, 142 are women. In the Federation, nine women hold leadership positions, in the Republic of Serbian 21.
U ovom radu su iznešena stanovišta progresivnih feminističkih pionirki i njihovi kritički stavovi koji će osvijetliti put današnjoj ženi. Otkrivajući sudbinu žene kroz vrijeme muškog sistema ...neophodno je dati uvid u ženske vrijednosti koje su protkane u pore ljudskog života. Stoga, kada je riječ o feminističkoj kritici, nastoji se podstaknuti širenje slobode oba spola, zalažući se za inkluzivan pristup koji ne degradira nikoga. Francuska povjesničarka, feministica Simone de Beauvoir u svom djelu “Drugi spol”, ispisujući terijsku polemiku žene, navodi da je ženi dodijeljena uloga Drugoga, dok je svijet Prvih svijet prvotnih, buržujskih maskuliniteta, koji su udarili čvrste temelje patrijahalnog poretka. Žene se kritički suočavaju sa poviješću filozofije i umjetnosti. Patrijahalna mišljenja će se dugo povlačiti kroz umjetničku i filozofsku misao, stoga nije ni začudno zašto je vrlo malo ženske intelektualne ostavštine danas. Žene umjetnice su se kroz različite periode suočavale sa različitim izazovima, jer se problematizirala uloga žene kao umjetnice, njen profesionalni uspjeh, sam integritet i egzistencija.
U radu se, na osnovi raščlambe arhivskog gradiva iz Državnog arhiva u Dubrovniku (ser. 2 Reformationes i ser. 27/1 Lettere e commissioni di Levante), kao i postojećih saznanja iz historiografije, ...istražuju boravci žena iz dinastije Balšić u Dubrovniku, kao i (ne)očekivani izostanak dolaska, u vremenskom okviru od 1382. do 1428. godine. Kronološkim slijedom prate se njihovi dolasci u Grad, iznose se neki opći podatci o Balšićima i Dubrovniku, preko kojih je ukratko skiciran povijesni kontekst. Središnja tema ovog rada ponajprije je usmjerena na učestalost boravka žena dinastije Balšić u Gradu. Predmet istraživačkog interesa su supruge zetskih gospodara Balšića: Teodora, supruga Đurđa I., Komnina, žena Balše II., i Jelena, supruga Đurđa II., kao i kćeri Đurđa I.: Evdokija i Goislava, i Ruđina, kći Balše II. Analiziraju se razlozi dolaska, način na koji su ih dubrovačke vlasti diplomatski tretirale i sistem djelovanja ceremonijalnog koda, a pozornost je usmjerena i na diplomatske javne darove dubrovačkih vijeća njihovim gošćama. U tom se kontekstu, uz podatke o njihovu boravku, donosi i podrobnija raščlamba odnosa dubrovačkih vlasti prema ženama iz dinastije Balšić usmjerena na sadržaje njihovih odnosa. Promatrani prikazi otkrivaju da su Dubrovčani vodili računa o utjecajnim suprugama, majkama i kćerima osoba s kojima su stupali u pregovore jer su vjerovali da im njihov utjecaj na donositelje odluka može pomoći.
Na temelju provedenog terenskog istraživanja pojavnosti nasilja nad Romkinjama u romskim obiteljima, kao i njihovih uvjerenja i stavova o nasilju nad Romkinjama u romskim obiteljima koje je bilo ...provedeno na uzroku od 350 Romkinja koje žive na području 12 izoliranih romskih naselja na području Međimurske županije, upotrebom logističke regresijske analize izrađena su tri prediktivna modela profila Romkinje kao žrtve obiteljskog nasilja u romskoj obitelji. Aplikativni cilj istraživanja bio je usmjeren prema pomoći nadležnim zdravstvenim i socijalnim službama, kako bi na vrijeme mogle usmjeriti fokus svojeg rada prema onim Romkinjama kao korisnicama koje su pod većim rizikom od izloženosti nasilju. U prvom modelu, koji je uključivao samo sociodemografske karakteristike ispitanica, od prediktora izloženosti Romkinja obiteljskom nasilju unutar Romske obitelji prema Waldovu testu značajnosti koeficijenata kao statistički značajni izdvojeni su starija životna dob (OR 1,848, p - 0,007), veća materijalna deprivacija (OR 2,345, p - 0,021) i ranija dob rađanja prvog djeteta prije 16. godine života (OR 7,962, p - 0,004). Proširenjem modela sa stavovima i predrasudama o nasilju nad ženom uz već izdvojene značajni prediktore kao što su mlađa životna dob (OR 1,760, p - 0,015), ranija dob rađanja prvog djeteta (OR 8,210, p - 0,003) i ranija dob zasnivanja obitelji (OR 0,305, p - 0,048, kao najsnažniji prediktor izdvojena su uvjerenja i stavovi o nasilju (OR 1,957, p - 0,002), pri čemu Romkinje s većim stupnjem prihvaćanja predrasuda o nasilju imaju i veću šansu da budu žrtve nasilja. Konačno, uvođenjem kao nezavisne varijable i izloženost nasilju u djetinjstvu i to po pojedinim oblicima zlostavljanja (tjelesnom, psihičkom, seksualnom i ekonomskom), dobiven je prediktivni model koji se pokazao statistički značajnim (p < .01), a koji je od sva tri modela najbolje predviđao vrijednosti zavisne varijable, pri čemu su od prediktora bili značajni ranija dob rađanja prvog djeteta (OR 7,955, p - 0,041), ranija dob zasnivanja obitelji (OR 0,106, p - 0,017), veća brojnosti djece na skrbi (OR 3,087, p - 0,049) i izloženost tjelesnom (OR 14,560, p-0,001), ekonomskom (OR 4,728, p - 0,049) i psihičkom (OR 8,088, p - 0,000) nasilju u djetinjstvu. Izloženost nasilju u djetinjstvu toliko je snažan prediktor da njegovim uvođenjem u model stavovi o nasilju, odnosno veća sklonost prihvaćanja predrasuda o nasilju nad ženom te veća materijalna deprivacija gube prediktorsku snagu, čime je direktno potvrđena pretpostavka da su Romkinje koje su bile žrtve nasilja u djetinjstvu pod višestruko većim rizikom od bivanja žrtvom nasilja u odrasloj dobi.
Roma families, as well as their beliefs and attitudes toward violence against Roma women in Roma families conducted on the sample of 350 Roma women living in 12 isolated Roma settlements in Međimurje County, by using logistic regression analysis, three predictive profiles of Roma women as victims of gender violence in Roma families were made. The applicable goal of the research is aimed at helping health and social services further shift the focus of their work towards the Roma women beneficiaries who are at higher risk of exposure to violence. In the first model, which included only the socio-demographic characteristics of respondents according to Wald’s test of significance of coefficients, older age (OR 1,848, p-0,007), higher material deprivation (OR 2,345, p-0.021) and the earlier age of birth of the first child (OR 7.962, p-0.004) were singled out as statistically significant from the predictors of Roma women’s exposure to domestic violence within Roma families. Extending the model with attitudes and prejudices about violence against women with the previously highlighted significant predictors, such as younger age (OR 1,760, p-0,015), earlier age of first child (OR 8,210, p-0,003) and earlier age of starting a family (OR 0.305, p-0.048), beliefs and attitudes toward violence were singled out as the strongest predictor(OR 1,957, p 0,002). Roma women with a higher degree of acceptance of prejudice about violence are also more likely to be victims of violence. Finally, the introduction of exposure to childhood violence through individual forms of abuse (physical, psychological, sexual and economic) as an independent variable resulted in a prediction model that proved to be the most statistically significant (p <.01), and out of all three models best predicted the values of the dependent variable, where the predictors were significant earlier age of birth of the first child (OR 7,955, p-0,041), earlier age of starting a family (OR 0,106, p-0,017), higher number of children in care (OR 3,087, p-0,049) and greater exposure to physical (OR 14,560, p-0.001), economic (OR 4,728, p-0,049) and psychological (OR 8,088, p-0,000) childhood violence. Exposure to domestic violence is such a strong predictor that by introducing it into the model, attitudes toward violence, i.e. a higher tendency to accept prejudices about violence against women and greater material deprivation, lose their predictive power. This directly confirms the assumption that Roma women who were victims of childhood violence are at a much higher risk of being a victim of adult violence.
This paper aims to present the advantages of a qualitative approach in migration studies. Regardless of its proven validity, the qualitative perspective is still underutilised and remains ...overshadowed by research inspired by (neo)positivist, quantitative and statistical methods in migration studies. The paper seeks to prove the hypothesis that qualitative research, and the biographical method in particular, enables research on migration in its processuality, provides insight into the interconnection between the structure and the agency in all migration phases, and shines a light on power relations that produce unequal outcomes of these movements. The significance and reach of qualitative approaches have been demonstrated through the analysis of particular methodology solutions and the findings obtained by the research on the contemporary international migration of women from Serbia in the European context. The first section of the paper is a comprehensive overview of the application of theoretical and methodological approaches in migration studies, followed by an elaborate description of individual methodological procedures as well as relevant findings of the mentioned research. The main contribution of this paper is that it shows how qualitative research enables the re-examination and deconstruction of categories within which we are used to observing migrants and which actually represent a reflection of the administrative management of international movements.
Cilj ovog rada jeste da čitaocu predstavi prednosti izučavanja migracija iz kvalitativne perspektive, koja je i pored svoje dokazane valjanosti i dalje podzastupljena i u senci istraživanja inspirisanih (neo)pozitivističkim, kvantitativnim i statističkim metodama u migracionim studijama. U radu se tvrdi da kvalitativna, a naročito biografska istraživanja, omogućavaju da se migracije istraže u svojoj procesualnosti, da se ispita odnos međusobne povezanosti strukture i agensnosti u svim migracionim fazama i da se prepoznaju odnosi moći koji utiču na nejednake ishode ovih kretanja. Važnost i dometi kvalitativnih pristupa prikazani su kroz analizu konkretnih metodoloških rešenja i nalaze dobijene u okviru istraživanja koje se bavi fenomenom savremenih međunarodnih migracija žena iz Srbije u evropskom kontekstu. U prvom delu rada dat je pregledni prikaz primene teorijskih i metodoloških pristupa u studijama o migracijama, da bi zatim detaljno bili opisani konkretni metodološki postupci i relevantni nalazi iz spomenutog istraživanja. Glavni doprinos ovog rada jeste da pokaže na koji način se pomoću kvalitativnih istraživanja preispituju i dekonstruišu kategorije u okviru kojih smo navikli da posmatramo migrante, a koje zapravo predstavljaju odraz administrativnog upravljanja međunarodnih kretanja.
Upotreba foto-elicitacije u sociologiji Ćeriman, Jelena; Nikolić, Sara; Bojanić, Sanja
Revija za sociologiju,
12/2023, Letnik:
53, Številka:
3
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
In sociological research, photography is most commonly used to supplement presented data and less frequently as a data collection technique. This paper focuses on using photography to examine the ...gender aspect of poverty in rural areas of Serbia. Through the application of photo-elicitation, data were collected in field research during 2015 in Serbia. The data include photographs taken by girls and women beneficiaries of social services. Additionally, they incorporate the notes on the motives and interpretation of the photographs taken, along with transcripts of interviews conducted with the photographers a month after the photography sessions. The research has shown that photography, as a medium, connects the emotional experiences of poverty among research participants with the factual conditions of their lives in material deprivation and isolation. Consequently, it offers the possibility of articulating diverse meanings of poverty. The diversity of meanings of poverty is evident in the specific social categories to which the interviewees in this study belong, such as persons with disabilities, for example. Based on the findings of this research, the use of photo-elicitation emerges as particularly significant in sociological studies that involve the exploration of subjective meanings and experiences of specific population groups, such as girls and women living in poverty in rural areas of Serbia.
PDF
