Autor u prilogu prikazuje povijest recepcije Erazma Rotterdamskoga u sjevernozapadnoj Hrvatskoj u 16. stoljeću. U tome kontekstu predočuje, ukratko, biografske podatke Ivana Pergošića, autora prve ...kajkavske tiskane knjige (1574), koji je Erazmovo djelo uveo u povijest grada Varaždina (1587). To je djelo s naslovom: „Praefationes et Epistolae Dedicatoriae Doctiss: & sanctae
vitae viri, desiderij Erasmi Roterodami, in quator Evangelistas, Christianis hominibus, lectu dignae. (…)“ Uz predočivanje sadržaja Pergošićeva izdanja, autor se kritički osvrće na neke dosadašnje napise o istoj tematici, korigirajući disparatnosti koje je uočio u radovima nekih autora. Preslicima iz samoga djela uz tekst ovoga priloga, autor želi pokazati sadržajni izgled djela za koje se dugo držalo da je zagubljeno, i ujedno zainteresirati znanstvenu javnost za prijevod čitava djela.
U radu se polazi od jednog od ključnih pitanja naše filologije kada se raspravlja o jeziku
hrvatskih protestantskih uraških izdanja, koliko su pozvani pravoslavni svećenici Male-
ševac i Popović ...pripomogli njegovu oblikovanju Iako se slutilo da se u tom odgovoru
nalazi i otkrivanje stupnja otvorenosti hrvatske čakavštine (kojom su se, znalo se, otisnula
glagoljska izdanja) prema štokavskome istoku, u tradicionalnoj se literaturi malo učinilo
u tom smislu. Mi smo se pak usmjerili na konkretnu usporedbu glagoljskih i ćirilskih
izdanja koja su se objavljivala upravo kroz 5 ili 6 mjeseci boravka ovih svećenika u
Urachu (rujan 1561. - veljača 1562.), na intervencije u Katekizmu i Tabli za dicu (156 ).
objavljene u oba pisma, te donekle u kasnije otisnutom Novom Testamemu, takoder na
oba slavenska pisma (1562, 1563). Zaključili smo da je udio crkvenoslavizama daleko
manji nego što se isticalo, te da se intervencije pravoslavnih svećenika svode ponajviše
na grafijsko i karakteristično grafematsko oblikovanje određenih učestalih riječi iz pra-
voslavnih knjiga (npr. angel, evangelie, amin), te na zamjenjivanje pokojeg leksema koji
se učinio razumljivijim štokavskom prostoru zaleđa, u Bosni, pa i u Srbiji - odakle su
svećenici dolazili. Usput je iznesen i niz drugih, manjih spoznaja o razlikama među istim
otisnutim knjigama pisanima na dva pisma.
Obavljena je treća sezona konzervatorskih radova na arheološki otkrivenoj kuli burga Vrbovca u Klenovcu Humskome. Svi veći zidarski radovi na kuli zgotovljeni su, a postavljanjem drenažne cijevi ...izvedeni su i pripremni radovi za odvod oborinskih voda s vrha kule i iz njezine unutrašnjosti u kojoj su očuvani ostaci dviju izvornih podnica.
Nastavljeni su konzervatorski radovi na arheološki otkrivenoj arhitekturi castruma Vrbovca. Konzerviran je dio zidova moćne kule burga, te su načinjeni potrebni popravci na segmentima otprije ...konzerviranih zidova prizemnog dijela prostora palasa.
Latinična Osorsko-hvarska pjesmarica (oko 1530.), jedan od najvažnijih izvora pjesničke baštine na hrvatskom književnom jeziku čakavske osnovice, znanstvenoj je javnosti otkrivena četiri stoljeća ...nakon svojega postanja. Tada je filološki fokus bio na dvanaesteračkim pjesmama, koje su se pripisivale Maruliću, a u kasnijim se istraživanjima taj fokus usmjeravao prema pojedinim osmeračkim pjesmama. Ipak, mnogi su podaci vezani uz tu pjesmaricu ostali nerasvijetljeni, od njezina cjelokupnoga sadržaja (u znanstvenoj literaturi nema popisa sastavnica te pjesmarice), do postanja (navodilo se najprije hvarsko, a zatim osorsko postanje) te jezika i nedokazanih atribucija. U radu se stoga prvi put daje cjelovit popis i kratak opis sastavnica te se na temelju analize temeljnih jezičnih značajki sastavnica na hrvatskom jeziku iznova pristupa problemu njezina postanja.
U ovom se radu – na primjeru nekoliko nedavno objavljenih priručnika te knjiga o čitanju i tiskanju u doba renesanse (Paul F. Grendler, Encyclopedia of the Renaissance, 1999; The Oxford Companion to ...the Book, 2009; Andrew Pettegree, The Book in the Renaissance, 2010; Guglielmo Cavallo & Roger Chartier, A History of Reading in the West, 1999; Jean-François Gilmont, The Reformation and the Book, 1996) – istražuje zašto se u tim studijama tek usputna pažnja posvećuje zbivanjima južno od Venecije i istočno od crte Nürnberg–Leipzig–Wittenberg. Dok na perifernim područjima (Hrvatska, Češka, Poljska, Mađarska), postoji bogata literatura o renesansi, studije nastale u zapadnim zemljama rijetko zalaze u prostor koji nije obuhvaćen tradicionalnim granicama. U takvoj se situaciji na-meću pitanja: postoji li slijepa mrlja u zapadnjačkom proučavanju kad je posrijedi istočnoeuropska renesansa? Je li to očito zanemarivanje objašnjivo, pa možda čak i opravdano? U radu se ispituju zapreke obuhvatnijem proučavanju te se nudi nekoliko primjera za potpuniju integraciju u proučavanju renesanse s obje strane uvriježenih podjela.
U Baški na Krku u Župnoj crkvi Sv. Trojstva, na oltaru sv. Ivana Krstitelja nalazi se pala renesansnih osobina s prikazom Svetog razgovora. Potječe s glavnog oltara stare bašćanske Župne crkve sv. ...Ivana Krstitelja. Autorica temeljem komparativne analize sa slikom Bogorodice s Djetetom i anđelima iz Crkve sv. Frane u Komrčaru palu pripisuje Juanu Boschetusu i datira je oko 1520. g. Na slici razabire do sada nepoznate karakteristike slikareva načina rada a to je ugledanje na venecijansko slikarstvo usvojeno preko poliptiha Vivarinijevih u Kamporu, te Carpaccieva poliptiha u Zadru. Boschetusu pripisuje i središnje polje predele poliptiha Vittore Crivellija, naslikanog za Crkvu sv. Franje u Monte Santu u Markama, Italija. Ujedno zaključuje kako je Boschettus prije dolaska u naše krajeve osnovnu slikarsku naobrazbu stekao upravo u radionici Vittore Crivellija.
