In patients with coronary heart disease anxiety is often overlooked. Symptoms of anxiety are often similar to coronary heart disease symptoms. The prevalence of anxiety in general population and ...coronary heart disease patients is very high. While the underlying pathophysiology of the connection remains unclear, anxiety lowers the quality of life and is a factor for a higher risk of morbidity and mortality due to coronary heart disease.
Bol je iskustvo u koje su uključeni tjelesni, emocionalni i kognitivni procesi. Svaka bol praćena je u određenoj mjeri emocionalnim distresom i strahom, a može biti praćena i poremećenim snom, ...otežanim kognitivnim funkcioniranjem, anksioznošću, depresivnošću, suicidalnim idejama. Klinička depresija zabilježena je u 50 % pacijenata s kroničnom boli. Kronična bol negativno utječe na osjećaj tjelesnog, emocionalnog i socijalnog blagostanja, kvalitetu života i radnu sposobnost, stvara fi nancijska opterećenja za pojedinca, obitelj, zdravstveni sustav i društvo. Depresija u pacijenata s kroničnom boli negativno doprinosi intenzitetu i trajanju boli, radnom i socijalnom funkcioniranju te ishodima liječenja. S druge strane, zamjetan broj pacijenata s depresijom učestalo se žali na bolne simptome te ti pacijenti pokazuju težu depresiju, slabiji odgovor na liječenje ntidepresivima, teže postizanje remisije, češće rane relapse te nižu razinu svakodnevnog funkcioniranja. U ovom radu prikazane su osnovne spoznaje o biološkoj i psihološkoj prirodi povezanosti boli i depresije te farmakološke i nefarmakološke terapijske mogućnosti.
Antidepresivi i antipsihotici u trudnoći Bajs Janović, Maja; Janović, Špiro; Skočić Hanžek, Milena ...
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
11/2017, Letnik:
26, Številka:
2 Psihijatrija danas
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Tijekom trudnoće moguće je liječenje psihotropnim lijekovima, ali je potrebno ozbiljno razmotriti učinkovitost i sigurnost terapije te potencijalne rizike za majku i dijete. Psihotropni lijekovi rabe ...se prije, za vrijeme i nakon trudnoće. Više od polovice žena ukinut ce terapiju prije trudnoće ili u ranoj trudnoći, što povišava rizik od pogoršanja psihičkog stanja i nepovoljnog ishoda za trudnoću i dijete. Terapija se često ponovo uvodi krajem trudnoće ili nakon porođaja. Uporaba antidepresiva i antipsihotika u trudnoći moguća je, ali je potrebno razmotriti različite učinke lijekova u pojedinim periodima trudnoće. Svi psihotropni lijekovi prolaze placentalnu barijeru. U prvom se trimestru izbjegavaju lijekovi zbog rizika od kongenitalnih malformacija i spontanog pobačaja, a u kasnijem periodu postoji rizik od prijevremenog porođaja, promjena gestacijske težine, respiratornih poremećaja, neonatalne toksičnosti i sindroma sustezanja. Nedostatni su podaci o učinku prenatalne izloženosti psihotropnim lijekovima na neurorazvoj djeteta, za što su potrebne posebno dizajnirane studije. Trudnoća na psihotropnim lijekovima nalaže ozbiljnije i učestalije praćenje zbog rizika od malformacija fetusa te ostalih perinatalnih i neonatalnih komplikacija. Neliječena psihička bolest, a osobito psihotični poremećaj, neovisan je čimbenik za nepovoljni ishod trudnoće. Stoga je potrebna procjena rizika od neliječene bolesti i rizika od uzimanja psihofarmaka u trudnoći.
Epigenetika i depresivni poremećaj Lepeduš, Hrvoje; Mikulaj, Kornelija; Gall Trošelj, Koraljka
Medicina fluminensis,
06/2017, Letnik:
53, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Veliki depresivni poremećaj (MDD, od engl. Major Depressive Disorder) jedan je od najčešćih psihosomatskih poremećaja, sa snažnom tendencijom porasta broja oboljelih. Do 2020. godine mogao bi postati ...drugi najveći zdravstveni svjetski problem. Uzroci nastanaka bolesti, kao i klinička slika, vrlo su složeni. Ovakva složenost posljedica je aktivnosti velikog broja gena, od kojih svaki „pridonosi“ nastanku i izražaju bolesti s relativno malim udjelom. Sve veći broj rezultata mnogih studija upućuje na važnost epigenetičkih mehanizama regulacije aktivnosti gena, kao poveznicu bioloških i drugih čimbenika koji se povezuju s nastankom depresije. Većina istraživanja pokazuje uzročno-posljedičnu vezu između različitih bioloških i psihosocijalnih čimbenika, s jedne strane, te međuovisne promjene obrazaca metilacije/demetilacije molekule DNK i promjene koda histona, s druge strane. Sve je više podataka o značajnoj ulozi različitih nekodirajućih molekula RNK u nastanku depresivnog poremećaja. Konačno, pokazalo se da mnogi antidepresivi djeluju na epigenom. Ovaj učinak otvara potpuno novo poglavlje u razumijevanju patogeneze i epigenetičke podloge liječenja depresivnog poremećaja.
Cilj primjene antidepresiva i antipsihotika u starijoj životnoj dobi jest odgađanje nesposobnosti za samostalan život i povećanje kvalitete života. Prisutnost psihičkog poremećaja u starijih osoba ...povećava morbiditet i mortalitet. Stoga liječenje psihičkih poremećaja u starijoj dobi treba postati imperativ s obzirom na mogućnosti koje imamo, a što se prije svega odnosi na raspoloživost antidepresiva i antipsihotika. Način primjene ovih lijekova specifičan je kod starijih bolesnika zbog promijenjenih fizioloških procesa, velikog broja somatskih komorbiditeta i češće izraženih neželjenih reakcija na lijekove. Stoga je osnova liječenja tih bolesnika individualizirani tretman. U primjeni antidepresiva i antipsihotika preporučuje se najniža djelotvorna doza lijeka. Treba početi s vrlo niskom dozom i sporijom titracijom lijeka. Antidepresivi i antipsihotici primjenjuju se i zasebno i u kombinaciji za liječenje simptoma i znakova koji su sastavnica velikog broja psihičkih poremećaja u starijoj životnoj dobi. Osnovno pravilo u farmakoterapiji ove skupine bolesnika jest upotreba učinkovitih, ali i sigurnih lijekova te se danas, sukladno tomu, odlučujemo za nove skupine antidepresiva i antipsihotika.
Danas je depresija globalni zdravstveni problem i najveći uzrok disabiliteta u svijetu. Oko polovine depresivnih bolesnika ostane neprepoznato te time i neliječeno, a samo 10% liječeno je prema ...suvremenim načelima. Liječenje depresije započinje nakon dobro provedene dijagnostike, posebno s obzirom na intenzitet depresije (blaga, umjerena teška) i prateći komorbiditet o čemu ce dobrim dijelom ovisiti i planirana terapijska strategija. Danas na raspolaganju postoje razne terapijske mogućnosti. Od bioloških metoda liječenja na prvom su mjestu antidepresivi različitih mehanizama djelovanja i kliničkih učinaka, potom drugi lijekovi koji se rabe kao augmentativne strategije. To su stabilizatori raspoloženja, litij, atipični antipsihotici i neki hormoni. Također se kod teških, psihotičnih i terapijski rezistentnih depresija preporučuju EKT i druge metode stimulacije moždanih struktura. U liječenju depresivnih stanja treba se pridržavati osnovnih smjernica kao što su dovoljno dugo liječenje s odgovarajućim dozama lijekova, izbor antidepresiva u skladu sa sigurnosnim profilom i kliničkom slikom, redovito kombiniranje psihofarmakoterapije i psihoterapije, po mogućnosti kognitivno-bihevioralne ili interpersonalne psihoterapije te provođenje kvalitetne evaluacije i prema postizanju simptomatske remisije i prema sveukupnome funkcioniranju pacijenta.
Bol je velik zdravstveni problem. Velik broj ljudi diljem svijeta trpi kroničnu bol. Bolna stanja mogu biti posljedica tjelesne, katkada neizlječive bolesti, mogu biti povezana s ozljedom, upalom ili ...drugim oštećenjem tkiva, a jačinom većom od očekivane. U određenog broja pacijenata s boli stručnjaci ne mogu utvrditi uzrok. Neobjašnjiva stalna bol može biti klinička prezentacija nekog od psihijatrijskih poremećaja. Bez obzira na podrijetlo, bol utječe na razinu aktivnosti, primjerice radno i socijalno funkcioniranje te može biti ne samo osobni teret nego i teret društvu. Na bol utječu osobne, socijalne, okolišne varijable ukljucujuci karakteristike licnosti, spol, rasu, socioekonomski status. Pacijenti s kroničnom boli i dalje su težak dijagnosticki i terapijski izazov te bi liječenje boli trebalo biti multidisciplinarno. Uz farmakološki tretman koji može uključivati antidepresive, antikonvulzive i atipicne antipsihotike u cilju smanjenja anksioznosti, depresije, ali i same boli, trebalo bi uključiti psihološke i psihosocijalne intervencije kako bi se smanjila emocionalna patnja. Dio holističkog pristupa može biti kognitivno-bihevioralna terapija s aditivnim ucinkom na ostale oblike tretmana. Psihološki pristup može smanjiti stres, napetost, ljutnju, bespomoćnost i negativne posljedice boli na svakodnevne aktivnosti, s poboljšanjem kvalitete života kao krajnjim rezultatom.
Izhodišča: Pri zdravljenju z antidepresivi velik problem predstavlja neodzivnost na zdravljenje, ki je ni mogoče vnaprej napovedati, pojavi pa se kar pri tretjini bolnikov. S farmakogenetskim ...pristopom so v zadnjih letih odkrili številne genetske polimofizme, ki so povezani z učinkovitostjo zdravljenja z antidepresivi in/ali z neželenimi učinki the zdravil. Prispevek prinaša pregled genetskih dejavnikov, ki lahko vplivajo na farmakodinamiko in farmakokinetiko antidepresivov. Med najpomembnejši polimorfizmi, ki vplivajo na farmakodinamiko in na kratkoročno učinkovitost zdravljenja z antidepresivi, so: polimorfizem (insercija/ delecija 44bp) v promoterju gena za serotoninski transporter SERTPR), ki vpliva na hitrost prepisovanja; polimorfizem A218C gena za triptofan hidroksilazo (TPH), polimorfizem T102C gena za serotoninski receptor 2A (5HT2A, polimorfizem C825T gena za beta3podenoto G proteina (Gbeta3), ko-šaperon, ki uravnava glukokortikoidni receptor (FKBP5) in polimorfizmi gena, ki uravnava cirkadiano aktivnost (Circadian Locomotor Output Cycles Kaput – CLOCK). Na famakokinetiko antidepresivov pa najpomembneje vplivajo citokromi P450, zlasti CYP2D6 preko katerega se presnavlja večina selektivnih zaviralcevi prevzema serotonina (SSRI). Na učinkovitost zdravljenja z antidepresivi pa vpliva tudi polimorfizem gena za pglikoprotein (MDR1 oz. ABCB1), ki transportira antidepresive preko hematoencefalne bariere.Zaključki: Čeprav so farmakogenetske raziskave zdravljenja z antidepresivi še v začetni fazi, so rezultati obetavni in kažejo, da farmakogenetsko testiranje lahko pripomore k individualiziranemu in bolj racionalnemu zdravljenju z antidepresivi in k boljši kvaliteti življenja bolnikov.
Chronic stress induces changes in the neuroendocrine and neuronal system, including elevation of catecholamines and corticosterone (CORT) levels, and could be an important factor in initial ...depression. Antidepressants affect monoaminergic neurotransmission and modulate central neuropeptides involved in the coordination of stress response and the control of HPA axis activity. We studied the effects of chronic treatment with fluxilan, a selective inhibitor of serotonin reuptake, in unstressed controls and chronic unpredictable mild stress (CUMS) rats, on behaviour and plasma noradrenaline (NA), adrenaline (A), corticosterone (CORT) and adrenocorticotropic hormone (ACTH). CUMS did not affect plasma NA, A and ACTH, but elevated plasma CORT content. Plasma concentration of catecholamines after fluxilan administration was significantly increased in control and CUMS group. On the other hand, fluxilan expressed no effect on plasma ACTH and CORT concentrations in control animals, but decreased ACTH and CORT levels in CUMS animals. Behaviourally, fluxilan treated animals displayed enhanced anxiety. The results demonstrate that the anxiogenic effects of chronic fluxilan administration are similar to those reported by many other studies. The findings described here suggest that elevated plasma catecholamines may contribute to an adverse effect of this drug on cardiovascular parameters during antidepressant therapy.
Hroničan stres indukuje promene u neuroendokrinom i nervnom sistemu, dovodeći do povećanja nivoa kateholamina i kortikosterona, i može biti važan faktor u nastanku depresije. Antidepresivi utiču na monoaminergičku neurotransmisiju i modulišu centralne neuropeptide uključene u koordinaciju odgovora na stres i kontrolu aktivnosti HPA ose. Ispitivano je dejstvo hroničnog tretmana fluksilanom, selektivnim inhibitorom ponovnog preuzimanja serotonina, kod nestresiranih kontrola i pacova izloženih hroničnom nepredvidivom blagom stresu (CUMS) na ponašanje i nivo noradrenalina (NA), adrenalina (A), kortikosterona (CORT) i adrenokortikotropnog hormona (ACTH) u plazmi. CUMS nije povećao nivo NA, A i ACTH u plazmi, ali je povećao nivo CORT. Koncentracija kateholamina u plazmi posle tretmana fluksilanom bila je značajno povećana kako kod nestresiranih kontrola tako i kod CUMS pacova. Međutim, fluksilan kod nestresiranih kontrola nije menjao koncentracije ACTH i CORT, ali je kod CUMS životinja smanjio njihovu koncentraciju. Životinje tretirane fluksilanom pokazale su povećanje anksioznosti. Rezultati pokazuju da je anksiozno dejstvo dobijeno hroničnim tretmanom fluksilanom slično rezultatima dobijenim u drugim studijama. Dobijeni podaci ukazuju da povećan nivo kateholamina može pogoršati neželjena dejstva ovog leka na kardiovaskularne parametre tokom terapije antidepresivima.
U radu se prikazuje klasifikacija antidepresiva,
koja uglavnom slijedi povijesni razvoj: od klasičnih (tricikličkih
i tetracikličkih) neselektivnih antidepresiva i inhibitora monoaminooksidaze
(IMAO) ...preko selektivnih inhibitora ponovne
pohrane serotonina (SIPPS) do antidepresiva s dualnim djelovanjem.
Teorije neuroplastičnosti u tekstu su samo spomenute,
jer još nemaju širu praktičnu primjenu u farmakoterapiji.
Tekst je pisan za hrvatskog liječnika praktičara, pa su u
detaljnijem opisu antidepresiva zastupljeni uglavnom lijekovi
registrirani u Hrvatskoj. To ne znači da autori smatraju da su
u nas neregistrirani antidepresivi slabije vrijednosti i
podnošljivosti i da neke od njih ne bismo željeli imati na
raspolaganju i za naše bolesnike.
Rad je pisan i kao udžbeničko štivo u savladavanju znanja iz
farmakoterapije depresivnih bolesnika.
Ističe se potreba individualnog i racionalnog pristupa i po-
štivanje sljedećih načela: liječenje depresivnog bolesnika s
blagom i umjerenom depresijom provodi se u domeni liječnika
primarnog kontakta, a s teškom depresijom i suicidalnošću u
domeni psihijatra. Terapijski rezistentne bolesnike treba
uputiti supspecijalistima iz tog područja.
U liječenju depresije primarno se primjenjuju antidepresivi. Uz
primjenu antidepresiva Često je vrlo važno dodati sedativ/hipnotik,
jer antidepresivi počinju djelovati nakon određenog vremena,
a depresivni bolesnik pati pa radi smanjenja njegove
patnje, ali i suradljivosti (compliance) treba izbjeći svaku
neprospavanu noć.
PDF
