Avtorici v članku proučujeta ukrajinski art nouveau v okviru njegovega vseevropskega razvoja v arhitekturi poznega 19. in zgodnjega 20. stoletja. Z navedenim slogom so posamezni narodi izražali ...identiteto. Avtorici sta postavili hipotezo, da razvoj tega sloga v arhitekturi Poltave na začetku 20. stoletja izraža identiteto mesta in narodno identiteto prebivalcev ter ponazarja način izražanja narodne zavesti z arhitekturo. Opredelili sta in ponazorili posebnosti tega sloga kot izraza narodnih prvin v arhitekturi Poltave na začetku 20. stoletja. Njuna raziskava je temeljila na metodah kulturološkega pristopa v okviru splošnega kulturnega razvoja mesta. Avtorici sta predstavili tudi splošne značilnosti razvoja arhitekturnega sloga v Poltavi na začetku 20. stoletja in položaj ukrajinskega art nouveauja v polistilizmu proučevanega obdobja. Na koncu sta analizirali vpliv ukrajinskega art nouveauja zgodnjega 20. stoletja na nadaljnji razvoj arhitekture v Poltavi.
The paper presents the research based on an analysis of bibliometric indicators with the aim to indicate the main characteristics and importance of the scientific journal Arhitektura i urbanizam. The ...paper provides a timeframe for the publication of the journal in the period 1994-2018, as well as a list of editors-in-chief and technical editors. It also points out an increasing visibility of articles available in the electronic databases in a format of a full-text, as well as the significance of electronic publishing. The data on the number of published papers, categorization of papers, number of authors, affiliation of authors, average number of references per paper, keyword frequency, as well as language in which articles were published, were analysed for the period between 2009 (from issue 26) and 2018 (to issue 46), and the obtained results are shown in the accompanying tables and graphs. In the considered period, 250 authors, out of which almost all were from Serbia, published 139 categorized single-authored (49.64%) and co-authored (50.36%) papers. The average number of references per article was 22.27. The analysis of keyword shows that the most frequent themes dealt with in the articles were in the fields of architecture, climate change and sustainable development. The research was carried out through a direct insight in all journal issues, thus achieving the authenticity of the presented data. The obtained results, as well as the categorization of the journal by the Ministry of Education, Science and Technological Development of the Republic of Serbia, confirm the role and importance the Arhitektura i urbanizam journal has amongst the researchers in the fields it covers, but also point to the need for bilingual publication of articles, thus providing a greater international visibility, enabling the inclusion of reviewers from abroad and attracting a greater number of foreign authors.
Detaljnom analizom stambene arhitekture rapske Donje ulice utvrđeno je kako je najvjerojatnije izgrađena u drugoj polovini 12. ili početkom 13. stoljeća o čemu svjedoče romaničke bifore i monofore ...građevina na njezinim krajevima. Mnoge građevine iste ulice također imaju obilježja te brojne ulomke iz 15. i početka 16. stoljeća te tako svjedoče o još jednom valu gradnje koji se, poput prvoga, odvijao u vrijeme ekonomskog prosperiteta otoka.
U članku se tumače arhivski izvori o povijesti zgrade na Koblerovu trgu u Rijeci koja je od 16. do 19. stoljeća služila kao gradska vijećnica. Od prvotne stambene kuće, prenamijenjene za vijećnicu ...1532. godine, zgrada je doživjela brojne promjene. Najvažnija je bila ona iz 1740.–1745. prema projektu arhitekta Antonija de Vernede, kada je nadograđen drugi kat, pripojena susjedna kuća, pročelja u cijelosti preoblikovana u baroknom stilu, te je kao takva, uz manje preinake, zgrada ostala sačuvana do danas. Nakon toga oštećena je u potresu 1750. te je ponovno obnovljena u nekoliko navrata. U kasnom 18. stoljeću nalazimo da se njezine prostorije koriste za razna društvena i javna događanja. Kao vijećnica služila je sve do 1833. godine, a zatim se gradska uprava preselila u bivši augustinski samostan te je zgrada prenamijenjena u trgovačke i stambene svrhe. S položajem na križanju glavnih ulica i središnjega trga, stara vijećnica ima i urbanističko značenje. U članku se također donose rezultati konzervatorskih istraživanja kojima su razlučene faze njezina građevnog razvoja.
Cilj je ovoga rada predočiti metodologiju istraživanja rezidencijalnih sklopova s dvorištem i kulom u Trogiru te principe njihova transformiranja u razdoblju od 13. do 15. stoljeća, koji su ...uvjetovani novim pravnim, društvenim i ekonomskim okvirom, pri čemu se njihova sudbina sagledava i kroz političke mijene i osobne perspektive njihovih vlasnika.
This paper presents the research methodology concerning the residential complexes with courtyards and towers in Trogir and their transformation between the 13th and 15th century brought about by the new legal, social, and economic circumstances. These processes are examined both from a political perspective and from a personal perspective of their owners.
Razvoj i raster rimskog naselja s jaškim supstratom na vrlo važnom strateškom položaju današnjeg grada Daruvara, koje je doseglo municipalni status, zbog nedostatka sustavnih arheoloških istraživanja ...uopće nije poznat, iako temeljem slučajnih reprezentativnih nalaza možemo smatrati da su postojale tri glavne njegove cjeline: civilno naselje na padinama Starog Slavika, balneološki dio s hramom na prostoru današnjeg Julijevog parka te forum na mjestu današnjeg središnjeg trga. Sustavna arheološka iskopavanja Gradskog muzeja Bjelovar na području oko židovskog groblja na Starom Slaviku po prvi puta su registrirali ostatke rimske arhitekture u vidu objekta vjerojatno vojne namjene te ostatke perimetralnog zida, koji je okruživao cijelo naselje. Ustanovljene su najmanje tri građevinske faze, a provedene su i određene geološke analize na nepokretnim i pokretnim nalazima kako bi se utvrdila njihova starost i porijeklo sirovine za gradnju.
V članku so predstavljene redovne in umetnostne povezave kartuzij na Slovenskem s kartuzijo Gaming. Raziskava je pokazala, da je do okrog leta 1500 potekala relativno pogosta izmenjava priorjev in ...menihov med Gamingom in slovenskimi kartuzijami. V večini primerov je šlo za prihode menihov iz Gaminga v slovenske kartuzije, redkejši pa so bili odhodi iz slovenskih kartuzij v Gaming. Tudi umetnostnozgodovinska primerjalna in slogovna analiza sta razkrili več doslej še neopaženih povezav. Povezavo razkrivajo tudi posamezni ujemajoči se kamnoseški znaki. V slovenskih kartuzijah izstopa umetnostno naročništvo grofov Celjskih. Ti bi se pri likovni reprezentaciji lahko zgledovali prav po načinih, ki so se jih z namenom memorie v Gamingu posluževali Habsburžani.
Arheološka izkopavanja, ki so leta 1999 potekala v Ljubljani, v inzuli XXVII Emone, so odkrila ostanek trupa stebra z organskim jedrom, postavljenega na kamnito plinto. V prispevku predstavljamo ...najdbo, njen arheološki kontekst in morebitne analogije, mineraloško-petrografsko sestavo ometa, tip pigmenta ter analizo naravnega kamna, uporabljenega za plinto. Od trupa stebra je ostal le zunanji del iz ometa, nanesenega v štirih plasteh in barvanega z rdečo okro, v notranjosti pa se je ohranil odtis trstičja. Plinta je pravokotni blok, narejen iz lokalnega spodnjejurskega oolitskega apnenca, verjetno z območja Podpeči. Oblika stebra kaže, da bi bil lahko del portika ali peristila, arheološki kontekst pa nakazuje povezavo z bazenom oz. kopališčnim kompleksom v tem delu poznorimske Emone.
Risbe iz stockholmskih arhivov Martina Malešič
Acta historiae artis Slovenica,
01/2021, Letnik:
26, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Arhitekta France in Marta Ivanšek se v slovenski arhitekturni zgodovini pogosto omenjata kot »ambasador- ja« švedske kulture, ki sta iz Skandinavije v slovenski prostor prinesla vrsto za napredek ...stanovanjskega standarda ključnih modelov, na primer urbanistično idejo nizko-goste stanovanjske zazidave (naselje Murgle v Ljubljani), skandinavski sistem moderne laboratorijske kuhinje (SVEA) ter tečaje Barva in oblika. Švedsko izkušnjo arhitektov Ivanšek omenjajo številni raziskovalci povojne slovenske arhitekture, vendar področje še ni bilo podrobno raziskano in predstavljeno. Prispevek prinaša vpogled v leta, ki sta jih Ivanška preživela v Stockholmu. S pomočjo primarnega gradiva iz stockholmskih arhivov, lastnih zapisov arhitektov in korespondence poskuša rekonstruirati njuno bivanje in delo v Stockholmu.
U ovoj se studiji donosi niz novih arhivskih dokumenta i novopronađenih skulptura kojima se dopunjuje opus riječkog majstora Antonija Michelazzija (Gradisca d’ Isonzo, 1707. – Rijeka, 1771.). ...Također, na temelju nepoznatih izvora nadopunjuje se i njegov dosad malen broj arhitektonskih djela. Majstor je u Rijeku došao kao član radionice svojeg učitelja Paola Zulianija krajem 1724., a u gradu se trajno nastanio od 1727. godine. Razlog preseljenja bile su pogodnosti obećane patentom cara Karla VI. od 19. prosinca 1725. godine. Michelazzi je surađivao na manje zahtjevnoj kiparskoj opremi oltara Presvetog Sakramenta koji je u riječkoj Zbornoj crkvi oko 1725. podizao njegov učitelj Zuliani. U ranu samostalnu majstorovu aktivnost ovdje su uvršteni kipovi svetog Mihovila, svete Agate i svete Margarete, danas razmješteni na širem području Gradskog groblja Kozala. Novi arhivski dokumenti pokazuju kako je Michelazzi od 1733. imao baraku za klesanje kipova smještenu na obali pred južnim gradskim vratima za koju je plaćao najam u iznosu od dva zlatnika godišnje. Kao majstorov rad prepoznata je mramorna skulptura svetog Karla Boromejskog i stipes s reljefom Mučeništva svetog Ivana Nepomuka, danas u dvorištu samostana sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga u Kresnikovoj ulici 15 u Rijeci. Utvrđeno je da su te skulpture izvorno pripadale kapeli svetog Karla Boromejskoga u sklopu nekadašnjega istoimenog lazareta u Rijeci. Michelazzijevoj je ruci pripisan i mramorni kip Gospe Žalosne u župnoj crkvi u mjestu Cavriè nedaleko od Trevisa, a pronađena je i isplata iz 1763. u iznosu od 150 fjorina za kip svetog Martina u riječkoj Zbornoj crkvi. Recentna su istraživanja pokazala kako je 1755. Michelazzi bio imenovan od strane carice Marije Terezije carsko-kraljevskim arhitektom zaduženim za obnove i poboljšanja luka Senj i Karlobag. Na temelju novopronađenog dokumenta utvrđeno je da je on autor barokne obnove riječke augustinske crkve svetog Jeronima iz 1768. godine, a koja je bila teško oštećena u potresu 1750. godine. Otkriven je i majstorov osobni pečat s monogramom, kao i dosad nepoznati podatci o njegovom angažmanu na gradnji kapelanijske crkve svetog Filipa Apostola u Mrkoplju, a koja je stradala u bombardiranjima tijekom Drugoga svjetskog rata.
PDF
