Istraživanje opisuje promjene bjelančevinskih frakcija u serumu, te hematoloških i biokemijskih pokazatelja tijekom prve godine života Pêga magaraca u Brazilu. U uzorcima krvi 8 magaraca, 3 ženke i 5 ...mužjaka, prikupljenima na dan puljenja, 3., 7. i 15. dan te mjesečno do dobi od 12 mjeseci, provedene su analize kompletne krvne slike, biokemijskih pokazatelja i frakcija bjelančevina u serumu dobivenih elektroforezom. Nije bilo dobno uvjetovanih razlika za CK, albumin, magnezij, kalij, kloride, trigliceride, bazofile, nesegmentirane i segmentirane neutrofile. Koncentracija natrija ostala je gotovo nepromijenjena. Krivulja bijelih krvnih stanica rasla je do 5 mjeseci, limfocita do 7 mjeseci, monocita do 6 mjeseci. Fosfor je rastao tijekom prvog mjeseca, IgA do 3 mjeseca, a nakon toga su svi spomenuti parametri počeli padati. Ureja i koncentracija ioniziranog kalcija smanjivali su se do 15. dana, nakon čega su pokazali tendenciju rasta. Eozinofili, ukupne bjelančevine, GGT, AST, kreatinin, IgG, transferin, albumin (određen elektroforezom), haptoglobin, bjelančevine s molekulskom masom 23 i 138 kDa pokazali su tijekom tog razdoblja trend rasta. Broj eritrocita, koncentracija hemoglobin, PCV, trombociti, glukoza, ukupni kalcij, kolesterol, ALT, AP, ceruloplazmin, α1-kiseli glikoprotein, bjelančevina s molekulskom masom od 33 kDa, indirektni, direktni i ukupni bilirubin, pokazali su tendenciju opadanja tijekom prve godine života. Ovo je prvo izvješće o promjenama bjelančevinskih frakcija u serumu, te hematoloških i biokemijskih pokazatelja kod Pêga magarca tijekom prve godine života. Pokazano je da se većina pokazatelja u tom razdoblju mijenja. Dobiveni podaci korisni su za kliničku rutinu i predstavljaju osnovu za buduća znanstvena istraživanja fiziologije i metabolizma magaraca.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Prethodna istraživanja pokazala su da BPC 157 sprječava nastanak okluzivnog tromba i ubrzava razgradnju već stvorenog ugruška nakon ...formiranja anastomoze aorte, a da, s druge strane, smanjuje vrijeme krvarenja kod štakora tretiranih varfarinom, heparinom i aspirinom. Temeljem toga, nametnula se potreba određivanja njegova utjecaja na agregaciju trombocita i viskoelastična svojstva krvnog ugruška. Za ispitivanje eventualne uključenosti NO sustava u djelovanje BPC 157 korišten je selektivni inhibitor topljive gvanilil ciklaze, ODQ. Životinje (n=60) su najprije podijeljene u skupine ovisno o tome koji antiagregacijski lijek primaju (1.aspirin, 2.klopidogrel, 3.cilostazol), a te skupine su tada nasumično podijeljene u četiri podskupine koje su primale a) fiziološku otopinu, b) BPC 157, c) ODQ, d) BPC 157 + ODQ. Mjerenja su izvršena impendancijskom agregometrijom s 4 različita agonista (ADP, AA, AA/PGE1, kolagen), te rotacijskom tromboelastometrijom s 3 različita agonista (preko vanjskog i unutarnjeg puta zgrušavanja, te bez doprinosa trombocita). Iz rezultata dobivenih usporedbom podskupina a i b, te b i d unutar svake skupine možemo zaključiti da BPC 157 oporavlja inhibiranu agregaciju trombocita, ali da nema utjecaja na viskoelastična svojstva krvnog ugruška u ispitivanih štakora.- As a natural extension of previous research that confirmed the role of BPC 157 in the prevention of obstructive thrombus formation and rapid destruction of an already formed one after aortic anastomosis, but also shortening of the bleeding time in rats treated with anticoagulants and aspirin, there was a necessity to determine how BPC 157 influences platelet aggregation and viscoelastic properties of the blood clot. To assess its relation to NO system, sCG selective inhibitor (ODQ) was used. Rats (n=60) were divided into groups depending on the antiaggregatory drug they were treated with (1.aspirin, 2.clopidogrel, 3.cilostazol). Groups were further divided into four subgroups treated with a) normal saline, b) BPC 157, c) ODQ, d) BPC 157 + ODQ. Impendance aggregomery measurements with four agonists (ADP, AA, AA/PGE1 and collagen), and also rotational thromboelastometric measurements with 3 agonists (for initiating external and internal coagulation pathway and without platelet contribution) were performed. Based on the results obtained by comparing subgroups a versus b, and b versus d in each group, we can conclude that BPC 157 rescues inhibited platelet aggregation, but it has no effect on viscoelastic properties of the blood clot.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Nedavno je utvrđeno da je 11,8% hrvatskih pasa invadirano vrstom Hepatozooon canis. Analize hematoloških i biokemijskih pokazatelja 14 naizgled zdravih, ali na Hepatozoon-pozitivnih pasa napravljene ...su prvi put u Hrvatskoj. Hematološke analize pokazale su izrazitu eozinofiliju u devet slučajeva (64,3%), leukocitozu u pet (35,7%), neutrofiliju u tri (21,4%), smanjene vrijednosti HCT i HGB u dva (14,3%), monocitozu u tri (21,4%), limfocitozu u šest (42,9%), trombocitopeniju u dva (14,3%) i trombocitozu u tri slučaja (21,4%), kod kojih su bili uočeni agregati trombocita. Biokemijske analize seruma pokazale su visoko povišenu razinu ALP u sedam (50%) te ALT i CK u dva psa (14,3% svaka), a AST i GGT vrijednosti bile su lagano povišene u dva uzorka (21,4%). Također, u određenim uzorcima utvrđene su β1-hiperglobulinemija, β1-hipoglobulinemija i γ hipoglobulinemija (redom 28,6%, 21,4% i 92,9%). Mnoge od opaženih promjena biokemijskih i hematoloških pokazatelja u skladu su s prethodnim istraživanjima, no neke od njih pokazuju suprotan trend. Zaključili smo da su klinički znakovi i laboratorijski nalazi u početnoj fazi infekcije vrstama Hepatozoon, kao i kod infekcija slabog intenziteta, prilično nespecifični i slični onima opaženima kod drugih bolesti koje često pogađaju populaciju pasa.
Sportaši unapređuju svoju sportsku izvedbu kada postoji optimalna ravnoteže između trenažnog stresa i oporavka. Ukoliko postoji nesrazmjer između navedenoga, može nastupiti sindrom pretreniranosti. ...Trenutačno se koristi nekoliko biomarkera za procjenu sindroma pretreniranosti, ali nijedan ne zadovoljava sve specificirane kriterije za definitivnu dijagnozu. Cilj ovog rada bio je istražiti učinke osmotjednog trkačkog programa treninga izdržljivosti na biokemijske, hormonske i psihološke parametre trkačica. Za realizaciju trenažnog programa, koji se sastojao od dva trotjedna progresivna prepokrivajuća perioda nakon kojih je slijedio period tapera, a bio je zaključen natjecateljskim trčanjem na 10 km ili 21 km, bilo je angažirano sedamnaest trkačica. Uzorci krvi su uzimani u šest vremenskih točaka tijekom osmotjednog trenažnog programa: inicijalno mjerenje (Osnovno), nakon prvog i drugog trotjednog perioda opterećenja (Opterećenje 1 i Opterećenje 2), nakon svakog perioda tapera (Taper 1 i Taper 2) te nakon programa treninga (Odmor). Tijekom svakog mjerenja ispitanice su bile zamoljene da popune Upitnik Oporavak-Stres za sportaše (RESTQ). Na kraju programa zabilježene su značajne promjene u kondicijskoj pripremljenosti (VO2max +4,3%; p=0,03). U vremenskoj točki Odmor vrijednosti kortizola su značajno smanjene u odnosu na inicijalno mjerenje (p=0,002) i Taper 2 (p=0,008). Suma varijabli subskale oporavka u RESTQ bila je značajno manja u odnosu na Taper 2 te je samoučinkovitost porasla u Taperu 2. Također smo utvrdili značajno višu samoregulaciju tijekom perioda oporavka u odnosu na inicijalno mjerenje. Glavni rezultati ovog istraživanja ukazuju na činjenicu da je realizirani program treninga bio dobro uravnotežen u smislu udjela perioda stresa i odmora, što je rezultiralo pozitivnim trenažnim učincima. Čini se da su psihološki parametri osjetljiviji markeri od biokemijskih i hormonskih za otkrivanje promjena u stresu i oporavku. Upitnik RESTQ može se koristiti kao praktično sredstvo za prepoznavanje sindroma pretreniranosti u njegovim ranim fazama.
Triazolni antifungalni lijek flukonazol danas je najrašireniji antimikotik u svijetu, mahom zato što dobro prodire u tjelesne tekućine i tkiva. Primijećeno je međutim da ulazi u interakciju s drugim ...lijekovima, a zbog česte uporabe sve je veći i rizik od stvaranja rezistencije na njega. Stoga se traži njegova dostojna zamjena. Godine 2006. sintetiziran je novi derivat tialobenzena - 2,4-ditiofenoksi-1-jodo-4-bromobenzen (C18H12S2IBr). Iako je ugljikova osnovica tog derivata slična onoj flukonazolu, u prvim in vitro istraživanjima pokazao se puno djelotvorniji. Uslijedilo je in vitro istraživanje njegove citotoksičnosti, u kojem se novi spoj pokazao obećavajućom zamjenom za flukonazol. Cilj je ovog istraživanja bio otići korak dalje i istražiti toksičnost C18H12S2IBr in vivo. Odlučili smo se za četverotjedno istraživanje na štakorima Wistar, kojima se je novi antimikotik davao na usta u dozama dva i pol i pet puta nižima od uobičajene doze flukonazola. U životinja nisu primijećene promjene u konzumiranju hrane i vode, ali je relativna težina organa u ženki bila drugačija u odnosu na kontrolnu skupinu, što upućuje na razlike između spolova u metabolizmu lijeka. Za razliku od C18H12S2IBr, flukonazol je prouzročio značajno povišenje razine leukocita i smanjenje neutrofila. Ostale hematološke promjene u odnosu na kontrolnu skupinu bile su slične u skupina koje su primale bilo flukonazol bilo novi lijek. Razlike u imunolokalizaciji citokroma c u jetrima i bubrezima pokazatelj su snažnijeg apoptotičkog učinka novoga lijeka, ali se zbog drugih ključnih pokazatelja (biokemijskih i histopatoloških) ne može ništa zaključiti jer oni ne odgovaraju nalazima citokroma c. S obzirom na to da C18H12S2IBr snažnije djeluje od flukonazola pri nižim koncentracijama, uz podjednake toksične učinke u štakora, ovaj je novi spoj nesumnjivo obećavajuća alternativa liječenju gljivičnih infekcija. Potrebna su daljnja, podrobnija istraživanja u životinja, koja će obuhvatiti interakcije spojeva i molekularne putove toksičnosti. Bude li se lijek i u tim istraživanjima pokazao boljom alternativom, trebalo bi provesti klinička ispitivanja u ljudi.
Istraženi su klinički značajni hematološki i biokemijski pokazatelji u jelena (Cervus elaphus) držanih na farmama. Pretraženi su uzorci od 34 mlada jelena, a rezultati pretrage bili su uspoređeni s ...rezultatima pretrage uzoraka 11 odraslih jelena. Koncentracija hemoglobina (Hb), broj eritrocita (RBC), hematokrit (PCV), ukupni broj leukocita (WBC) i postotak segmentiranih neutrofila bili su značajno niži u mladih jelena. Distribucija eritrocita po volumenu (RDW), broj trombocita (PLT), trombokrit (PCT) i postotak eozinofila i limfocita bio je značajno viši u mladih jelena. Većina biokemijskih pokazatelja bila je značajno niža u mladih jelena: koncentracija ureje (BUN), kreatinina (CRE), ukupnih proteina (tPROT), ukupnog bilirubina (tBIL) i glukoze (GLU), kao i aktivnost aspartat-aminotransferaze (AST) i kreatin-fosfokinaze (CPK), dok su albumin (ALB), aktivnost alkalne fosfataze (ALP) i gama-glutamil transferaze (GGT) pokazivali značajni porast. Rezultati ukazuju na potrebu uvođenja specifičnih referentnih vrijednosti za jelene različite životne dobi. Dobivene vrijednosti mogu predstavljati ishodišnu točku za uspostavu referentnoga raspona u klinički zdravih mladih jelena uzgojenih na farmama u Hrvatskoj.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- RSV (engl. respiratory syncytial virus) je najčešći uzročnik respiratornih infekcija djece do druge godine. Razvoj težih oblika ...bolesti i česte reinfekcije mogu se povezati s istovremenim razvojem antivirusne Th1 i nepoželjne Th2 imunoreakcije. Th1 imunoreakcija je povezana s povišenom proizvodnjom IFN-γ te kemokina CXCL10 i CXCL9, dok je Th2 povezana s proizvodnjom IL-4 odnosno CCL17 i CCL22. U djece s akutnom RSV-infekcijom smo lokalno i sistemski odredili kemokinski profil obzirom na tip-1 i tip-2 imunoreakcije te ekspresiju specifičnih kemokinskih receptora (CXCR3 i CCR4) na T-limfocitima. Radi boljeg uvida u usmjeravanje diferencijacije T-limfocita u tip-2, određena je ekspresija CRTh2-receptora. Rezultati su pokazali da RSV specifično podiže razinu CXCL10 i CCL17 tijekom akutne infekcije. Neodgovarajući razvoj memorijske imunosti popraćen je povećanim postotkom TEM-limfocita tipa-1 i tipa-2, te izostankom razvoja dugoživućih memorijskih T-limfocita tipa-1. Nemogućnost razvoja odgovarajuće memorijske imunosti u kombinaciji s istovremenim razvojem oba tipa imunosnog odgovora, mogao bi igrati veliku ulogu u patogenezi RSV-a.- RSV (respiratory syncytial virus) is the most common cause of respiratory infections in infants. Development of severe lower respiratory tract infections and frequent reinfections could relate with the simultaneous development of protective Th1 and pathogenic Th2 immune responses. Th1 is represented by predominant IFN-γ and associated with increased CXCL10 and CXCL9 production. Contrary, Th2 is represented by increased IL-4 and CCL17/CCL22 production. We have determined the chemokine profile of children with severe RSV infection, in addition to specific chemokine receptors CXCR3 and CCR4 expression on memory T cells. To confirm type-2 T-cell polarization, we also analyzed CRTh2 receptor expression. Results showed RSV specifically increases CXCL10 and CCL17 levels in acute infection, followed by inadequate immune memory development in terms of higher percentages of type-1 and type-2 TEM cells, and lower percentages of long-living type-1 memory T cells. Failure in the development of appropriate immune memory, together with the presence of both type-1 and type-2 immune response, could play an important role in RSV pathogenesis and reinfections.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Antitimocitni globulini su poliklona protutijela koja dovode do smanjenja broja T stanica. Često se koriste za imunosupresiju ...primatelja tijekom transplantacije bubrega. Timoglobulin su IgG protutijela dobivena imunizacijom zečeva timocitima ljudskog fetusa. Timoglobulin dovodi do smanjenja broja T-limfocita putem razgradnje stanica mehanizmom ovisnim o komplementu te apoptozom. Da bismo dokazali direktan učinak timoglobulina na stanice, koristili smo ljudske embrionalne stanice porijeklom iz bubrega (HEK-293) u staničnoj kulturi. Mjerili smo membranski potencijal stanice metodom prikovanih potencijala. Depolarizacijski učinak timoglobulina na membranski potencijal HEK-293 stanica je ovisan o koncentraciji timoglobulina te o početnom membranskom potencijalu stanica. Učinak timoglobulina u hipoksično-reoksigenacijskih uvjetima utvrđen je određivanjem stanične smrtnosti te stanične migracije testom grebanja. Timoglobulin je smanjio staničnu smrtnost u hipoksijskim uvjetima nakon kojih je slijedila reoksigenacija. Ovo je prvo istraživanje koje pokazuje direktan učinak timoglobulina na HEK-293 stanice. Rezultati ovog istraživanja potiču nova istraživanja o djelovanju timoglobulina na stanice transplantiranih bubrega.- Antithymocyte globulines are polyclonal T cell-depleting immunoglobulins used in induction of immunosuppression in kidney transplant recipients. Thymoglobuline, is purified rabbit IgG, obtained by immunization of rabbits with fetal human thymi, which depletes T lymphocytes by complement-dependent lysis and apoptosis. To determine possible direct effects of Thymoglobuline on the cells, we used Human Embryonic Kidney cell line (HEK-293) in culture. We measured membrane potential of the cells using slow whole patch clamp technique. Depolarizations of HEK-293 cells caused by Thymoglobuline were concentration- and membrane potential- dependent, showing direct effect of Thymoglobuline on the HEK-293 cells. The effects of Thymoglobuline in hypoxia/reoxigenation were detected by calculating cell death and determining the cell migration using scratch test. Thymoglobuline prevented the cell death induced by hypoxia and reoxigenation conditions. This is first study showing direct effect of thymoglobulin on HEK-293 cells. The results of this study encourage the research on epithelial cells in transplanted kidneys.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Stopa depresivnih poremećaja u pandemijskom je porastu. Većinu samoubojstava i pokušaja samoubojstva počine depresivne osobe. Zbog ...navedenog, neophodni su pouzdani biomarkeri individualizirane procjene rizika suicidalnog ponašanja. Mjerenje koncentracije elemenata u pojedinim biološkim uzorcima omogućuje uvid u promjenu stanja dinamike metabolizma normalnih i patoloških procesa. Metabolički status bioelemenata (BE) te razina hormona i aminokiselina koje sudjeluju u regulaciji metabolizma mogu biti potencijalni biomarkeri suicidalnog ponašanja. Glavni cilj istraživanja bio je ispitati povezanost i međuodnos elektrolita i elemenata u tragovima, aminokiselina i vazopresina u plazmi ispitanika oboljelih od depresije koji su pokušali samoubojstvo (n=38) u odnosu na kontrolnu skupinu (n=47). Istraživanjem nije potvrđena povezanost koncentracije natrija sa suicidalnošću, a rizik za suicid raste sa sniženom ili prosječnom koncentracijom joda (I), litija (Li), povišenom ili prosječnom koncentracijom barija (Ba) kao i s dobi iznad 43,5 godina. Utvrđena je statistički značajno niža koncentracija asparagina kod suicidalne skupine. Potvrđena je obrnuto proporcionalna povezanost vazopresina i suicidalnosti (p<0,001). Dobiveni rezultati mogli bi biti temelj za pronalazak neurospecifičnih biomarkera za depresiju u sklopu personalizirane medicine.- Most of the suicides and suicide attempts are result of depressive disorders. Due to a pandemic increase of such disorders, most suicides and suicide attempts are committed by depressive persons, reliable biomarkers of the suicide risk are needed. Measurement of elements concentration in specific biological samples gives us an insight into metabolic dynamic change in normal and pathological processes. Metabolic status of bioelements as well as hormones and amino acids levels could be the biomarkers of suicidal behavior.The aim of research was to analyze concentracions of electrolytes and trace elements, plasma amino acids and vasopressin in depressed hospitalized suicide attempters (n=38) and to correlate the results with those in control subjects (n=47). The main hypothesis of this research was that there is a significant difference in above mentioned parameters between suicide attempters with major depression disorder and healthy control subjects. Significantly higher concentration of sodium (Na) has not been observed in suicide attempter group. Suicide risk increases with decreased or average concentration of iodine (I) and lithium (Li), increased or average concentration of barium (Ba) as well as the age > 43.5 years. We determined significantly decreased concentration of asparagine in suicide attempters. Negative correlation between arginine vasopressin and suicidal behaviour was found (p<0,001). This study could be the basis for potential development of neuro-specific biomarkers in personalized medicine.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: University of Zagreb. Faculty of Pharmacy and Biochemistry. Department of medical biochemistry and haematology. - Data provided by Europeana Collections- Oralni antikoagulans ...varfarin se već desetljećima koristi u terapiji i/ili prevenciji tromboembolijskih stanja različite
etiologije. Varfarin ima uzak terapijski raspon i pokazuje veliku interindividualnu varijabilnost u odgovoru na terapiju,
što može potencijalno rezultirati i po život opasnim komplikacijama uslijed prekomjernog antikoagulacijskog učinka i
krvarenja.
Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati utjecaj polimorfizama VKORC1 -1639G>A, VKORC1 1173C>T, CYP2C9*2,
CYP2C9*3, CYP4F2*3 i GGCX 12970C>G te kliničkih i okolišnih čimbenika na stabilnu dozu održavanja i nuspojave
terapije varfarinom. U istraživanju su sudjelovala 204 bolesnika na terapiji varfarinom i 420 zdravih ispitanika. Rezultati
genotipizacije na zdravim ispitanicima pokazuju kako je učestalost polimorfizama VKORC1 1639G>A i VKORC1
1173>T u populaciji Hrvatske u skladu s učestalošću u europskim populacijama. Rezultati istraživanja na skupini
bolesnika na terapiji varfarinom ukazuju na statistički značajnu povezanost stabilne doze održavanja varfarina sa
sljedećim čimbenicima: genotipovima CYP2C9, VKORC1 i CYP4F2, zatim s fizičkom aktivnošću, tjelesnom
površinom, te uzimanjem lijekova koji utječu na metabolizam varfarina. Algoritam za predviđanje doze dobiven
višestrukom linearnom regresijom u stanju je objasniti 49,8 % varijabilnosti doze varfarina. Dokazana je statistički
značajna povezanost vremena potrebnog za postizanje stabilne doze varfarina s polimorfizmom CYP4F2*3 te
povezanost udjela vremena provedenog unutar terapijskog raspona i pojave nuspojava terapije varfarinom u obliku
prekomjerne antikoagulacije s polimorfizmima VKORC1 -1639G>A i/ili VKORC1 1173C>T. Isto tako, utvrđena je
statistički značajna povezanost VKORC1 -1639G>A i/ili VKORC1 1173C>T te CYP4F2*3 s nuspojavama terapije
varfarinom u obliku krvarenja.- Warfarin is the most commonly used oral anticoagulant worldwide. It is used for over a half of century for prevention
of thromboembolic disorders. Dosage of warfarin is difficult due to a very narrow therapeutic index (with lifethreatening
overdose complications) and wide interindividual variability.
Aim of this study was to investigate association of VKORC1 -1639G>A, VKORC1 1173C>T, CYP2C9*2, CYP2C9*3,
CYP4F2*3 and GGCX 12970C>G genetic polymorphisms, along with some clinical and environmental factors, on
warfarin maintenance dose and adverse effects of warfarin therapy. This study included 204 patients on warfarin therapy
and 420 healthy volunteers. Results of genotyping study on healthy population confirms that allele frequencies for
VKORC1 -1639G>A and VKORC1 1173C>T polymorphisms in Croatian population are in good agreement with other
populations of European ancestry. Results obtained on warfarin patient population indicate that warfarin maintenance
dose was significantly associated with following variables: CYP2C9, VKORC1 and CYP4F2 genotype, physical activity,
body surface area and concomitant usage of drugs that influence warfarin metabolism. Dosage prediction algorithm
obtained with multiple regression could explain 49,8 % of dose variability. Time to warfarin stable dose was significantly
associated with CYP4F2*3 genetic polymorphism. Time in therapeutic range was significantly associated with VKORC1
-1639G>A and VKORC1 1173C>T polymorphisms. VKORC1 -1639G>A and VKORC1 1173C>T polymorphisms were
also significantly associated with time to first overanticoagulation in warfarin therapy. VKORC1 -1639G>A, VKORC1
1173C>T and CYP4F2*3 polymorphisms were significantly associated with bleedings encountered during warfarin
therapy.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana