Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Alzheimerova bolest (engl. Alzheimer's disease, AD) je najčešća demencija karakterizirana stvaranjem plakova i
neurofibrilarnih ...spletova. Vaskularna demencija (VAD) je druga najučestalija vrsta demencije i nastaje uslijed
ishemijskih, hipoperfuzijskih ili hemoragičnih moždanih lezija. Ciljevi ovog rada su: ispitati diferencijalno
dijagnostičko značenje određivanja serumske koncentracije neurozina (humanog kalikreina 6, KLK6), klasterina
(CLU) i adiponektina (ADPN), te upalnog biljega interleukina-6 (IL-6) u razlikovanju AD i VAD; procijeniti
značenje ispitivanih biljega u razlikovanju kognitivno zdravih ispitanika iste dobi od oboljelih od demencije i
onih ispitanika iste dobi koji imaju blagi kognitivni poremećaj u odnosu na one s dijagnozom AD i VAD;
procijeniti korelaciju ispitivanih biljega sa standardnim pokazateljima kognitivnog deficita.
Ispitivanjem je obuhvaćeno 70 bolesnika s AD i 67 bolesnika s VAD koji su u neprekidnom slijedu pristizali na
redovnu neurološku obradu u Kliniku za neurologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu. Skupina kontrolnih
ispitanika iste dobi podijeljena je na kognitivno zdrave (N = 50) i one s blagim kognitivnim poremećajem (N =
48). U okviru rutinske neurološke obrade provedeni su neuropsihološki testovi Mini Mental State Examination
(MMSE) i Montreal Cognitive Assessment (MoCA). Korištene su slikovne tehnike: kompjuterizirana
tomografija mozga (MSCT), Colour Doppler Flow Imaging (CDFI) i transkranijska Doppler sonografija.
Rutinski biokemijski testovi izrađeni su na automatskom biokemijskom analizatoru. Koncentracije biljega KLK6
i CLU su određene ELISA metodom, a koncentracija ADPN je određena imunoturbidimetrijom na automatskom
biokemijskom analizatoru. Koncentracija IL-6 je određena na imunokemijskom analizatoru. Ovisno o vrsti
razdiobe dobivenih rezultata, za testiranje razlika korišteni su statistički testovi Kruskal Wallis i ANOVA. Za
analizu korelacije koristio se Spearmanov, odnosno Pearsonov test. Statistička analiza provedena je pomoću
programa MedCalc.
Kod ispitivanih skupina je nađena razlika za one testove koji se rutinski koriste u neurološkoj obradi dementnih
bolesnika. Koncentracije ispitivanih biljega KLK6, CLU i ADPN u serumu nisu se razlikovale između skupina
(P = 0,137, P = 0,178 i P = 0,268). Koncentracije upalnog biljega IL-6 značajno su se razlikovale između
ispitivanih skupina (P = 0,014), s najvećim medijanom koncentracije u skupini bolesnika s VAD (4,1 pg/mL) i
najmanjim medijanom koncentracije u skupini s MCI (2,3 pg/mL).
Koncentracije ispitivanih biljega KLK6, CLU i ADPN nisu se značajno razlikovale između oboljelih od AD i
VAD. Također, ispitivani biljezi ne pokazuju zadovoljavajuću mogućnost razlikovanja kognitivno zdravih
ispitanika iste dobi od bolesnika s demencijom, kao što ne pokazuju diskriminacijski potencijal kada je u pitanju
razlikovanje skupine iste dobi s dijagnozom blagog kognitivnog poremećaja od skupine s dijagnozom AD,
odnosno VAD. Određivanje koncentracije upalnog biljega IL-6 se pokazalo korisnim u razlikovanju ispitivanih
skupina. Koncentracije ispitivanih biljega nisu korelirale sa rezultatima standardnih pokazatelja kognitivnog
oštećenja.- Alzheimer's disease (AD) is the most frequent dementia characterized by formation of plaques and neurofibrilary
tangles. Vascular dementia (VAD) is the second most frequent type of dementia, which is caused by ischemic,
hypoperfusive or hemorrhagic brain lesions. The aims of this study are: assessment of potential serum
biomarkers neurosin (human kallikrein 6, KLK6), clusterin (CLU), adiponectin (ADPN) and inflammatory
marker interleukin – 6 (IL-6) in differential diagnostics of AD and VAD; assessment of potential of KLK6,
CLU, ADPN and IL-6 to separate age-matched cognitively healthy individuals from those who are demented and
to separate those individuals with symptoms of mild cognitive impairment (MCI) from those with overt AD or
VAD; assessment of correlation of KLK6, CLU, ADPN and IL-6 with results of parameters regularly used for
determination of cognitive deficit.
70 patients with diagnosis of AD and 67 patients with VAD were included in study in consecutive order during
their routine neurological follow-up in University Department of Neurology in Medical School University
Hospital Sestre milosrdnice, Zagreb. Control group of age-matched individuals consisted of cognitively healthy
individuals (N = 50) and those with mild cognitive impairment (MCI) (N = 48). Neuropsychological tests Mini
Mental State Examination (MMSE) and Montreal Cognitive Assessment (MoCA) were done as part of routine
neurological examination. Neuroimaging techniques multi slice computed tomography (MSCT), Colour Doppler
Flow Imaging (CDFI) and transcranial Doppler sonography were used. Routine biochemistry tests were
determined on automated biochemistry analyzer. Concentrations of potential biomarkers were measured using
ELISA method for KLK6 and CLU, and concentration of ADPN was measured using immunoturbidimetry on
automated biochemistry analyzer. Concentration of IL-6 was determined using immunochemistry analyzer.
Depending on data distribution, statistic tests Kruskal Wallis and ANOVA were used for difference testing. For
correlation analysis Spearman and Pearson tests were performed. Statistical analysis was done with MedCalc
program.
Difference between tested groups was found for those tests which are routinely used for neurological follow-up
of demented patients. Concentrations of potential biomarkers KLK6, CLU and ADPN did not differ between
tested participant groups (P = 0,137, P = 0,178 and P = 0,268). Concentrations of IL-6 were significantly
different for tested groups (P = 0,014), with highest median of concentration in VAD group (4,1 pg/mL) and
lowest median of concentration in MCI group (2,3 pg/mL).
Concentrations of investigated biomarkers KLK6, CLU and ADPN did not differ significantly between AD and
VAD patient group. Also, capability of tested biomarkers to differentiate age-matched cognitively healthy
participants from patients with diagnosis of dementia was not sufficient, as well as their discriminating potential
for age-matched participants with MCI compared to AD and VAD patient groups. Measurement of concentration
of inflammatory marker IL-6 proved to be useful in discriminating between tested groups. Concentrations of
potential biomarkers did not correlate with results of standard indicators of cognitive deficiency.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Serotoninski prijenosnik (5HT prijenosnik, 5HTT) predstavlja ciljnu molekulu djelovanja antidepresivnih lijekova iz skupine ...selektivnih inhibitora povratnog unosa serotonina (SSRI). Iako često korišteni, ovi lijekovi ostvaruju terapijski učinak samo kod manjeg broja (do 50 %) bolesnika, a razlozi za to nisu poznati. Nalaz povezanosti terapijskog odgovora s polimorfizmom gena za 5HTT uputio je na moguću ulogu konstitucijske serotoninske homeostaze u kliničkom odgovoru na SSRI. Primjenom originalnog životinjskog modela, Wistar-Zagreb 5HT štakor, čije sublinije imaju konstitucijski pojačanu (5HT-visoki) ili smanjenu (5HT-niski) aktivnost trombocitnog 5HTT, u ovom radu je istražen odnos između konstitucijske 5HT homeostaze i odgovora na tretman SSRI-om. Farmakološka aktivacija 5HT sustava izazvana je jednokratnom ili kroničnom primjenom SSRI-a fluoksetina, a cilj je bio usporediti sublinije s obzirom na učinke fluoksetina na (i) aktivnost 5HTT i razinu 5HT u mozgu i na periferiji, (ii) razinu mRNA za 5HTT i receptor 5HT1A u mozgu te (iii) odabrana ponašanja modulirana serotoninom. Jednokratni tretman fluoksetinom doveo je do inhibicije aktivnosti trombocitnog 5HTT, koja je bila jače izražena kod životinja iz 5HT-visoke sublinije, te do porasta razine plazmatskog 5HT, koji je bio veći kod životinja iz 5HT-niske sublinije. Kronična primjena lijeka dovela je do značajnog pada razine trombocitnog serotonina, koji je bio veći kod životinja iz 5HT-niske sublinije, te do pada plazmatskog serotonina, koji je bio veći kod životinja iz 5HT-visoke sublinije. Smanjenje ponašanja nalik na anksioznost, kao i porast istraživačke i lokomotorne aktivnosti nakon kroničnog tretmana fluoksetinom bilo je prisutno samo kod životinja iz 5HT-visoke sublinije, a praćeno je promjenama u mozgu koje su bile vidljive kao tendencija povećanja ekspresije gena za 5HT1A receptor u hipokampusu te ekspresije gena za 5HTT u regiji jezgara rafe. S druge strane, kod životinja iz 5HT-niske sublinije, kronična primjena fluoksetina dovela je do pada kortikalne ekspresije mRNA za 5HTT i receptor 5HT1A, te tendencije pada razine 5HT u moždanoj kori, dok učinci na ponašanje nisu bili značajni. Rezultati istraživanja pokazuju da je konstitucijska serotoninska homeostaza važan čimbenik odgovora na tretman fluoksetinom. Sublinije Wistar-Zagreb 5HT štakora mogu biti koristan model u istraživanju neurobiološke osnove različitog odgovora pojedinaca na terapiju antidepresivima, kao i za vrednovanje trombocita kao perifernog modela za predviđanje terapijskog odgovora.- Serotonin transporter (5HT transporter, 5HTT) represents the target molecule of selective serotonin reuptake inhibitors (SSRIs) acting as antidepressant drugs. Although commonly used, these drugs produce a therapeutic effect only in a small number of patients (up to 50 %), and the reasons for that are not known. The association between therapeutic response and 5HTT gene polymorphism has pointed out to possible role of the constitutional serotonin homeostasis in clinical response to SSRI. Using the original animal model, Wistar-Zagreb 5HT rats, whose sublines have constitutional high (high-5HT) or low (low-5HT) of platelet 5HTT activity, we have investigated the relationship between constitutional 5HT homeostasis and responses to SSRI treatment. Following pharmacological activation of 5HT system, induced by single or repeated doses of SSRI fluoxetine, we have compared these sublines with respect to (i) the 5HTT activity and the 5HT levels in the brain and blood, (ii) the expression of 5HTT and 5HT1A receptor genes in the brain, and (iii) the selected behaviors modulated by serotonin. Acute treatment with fluoxetine led to inhibition of platelet 5HTT activity, which was more pronounced in animals from the high-5HT subline, and to increase of plasma 5HT level, which was higher in animals from the low-5HT subline. Chronic administration of the drug caused a significant decrease of platelet serotonin levels, which was higher in animals from the low-5HT subline, and a decrease of plasma 5HT levels, which was higher in animals from the high-5HT subline. The reduction of anxiety-like behavior, along with the increase of exploratory and locomotor activity after chronic treatment with fluoxetine was observed only in animals from the high-5HT subline, and was accompanied by the tendency towards increase of 5HT1A receptor gene expression in hippocampus and the tendency towards increased expression of 5HTT gene in raphe nuclei. On the other hand, in animals from the low-5HT subline, chronic application of fluoxetine led to decrease in 5HTT and 5HT1A receptor mRNA levels and tendency towards decrease in 5HT in the cerebral cortex. The obtained results show that constitutional serotonin homeostasis is an important factor in response to fluoxetine treatment. Furthermore, Wistar-Zagreb 5HT sublines may represent a useful model in studding the neurobiological basis of a different individual response to antidepressants, as well as in evaluating platelets as a peripheral model for predicting the therapeutic response.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- U ovom su radu ispitane fitokemijske značajke, antimikrobna svojstva i biološki učinci lista obične planike. Određen je sadržaj ...ukupnih fenola, flavonoida, tanina, fenolnih kiselina, te polifenolni profil lista UHPLC-MS/MS (Orbitrap) metodom, sadržaj arbutina i hidrokinona HPLC-UV/DAD metodom, antioksidacijska svojstva FRAP, TEAC i DPPH metodama. MIK koncentracije su utvrđene dvostrukom mikrodilucijom, a mutagenost komet-testom i CBMN testom. Dokazano je 37 novih fenolnih spojeva. Sadržaj arbutina u listu bio je 0,3 %, dok hidrokinon nije detektiran. Metanol je bolje sredstvo za ekstrakciju polifenola od vode. Metanolni ekstrakt lista pokazao je bolji antioksidacijski, te antimikrobni učinak na ATCC i kliničke sojeve mikroorganizama. Arbutin nije pokazao antimikrobni učinak, dok je njegov metabolit hidrokinon pokazao pozitivan učinak na ispitivane uropatogene. U uvjetima in vitro i in vivo vodeni ekstrakt lista pri koncentraciji arbutina koja odgovara maksimalno dopuštenom dnevnom unosu ima nisku genotoksičnost. Potencijal vodenog ekstrakta lista obične planike kao fitoterpeutika za kliničku primjenu je velik.- This thesis investigated the phytochemical characteristics, antimicrobial properties and biological effects of strawberry tree leaves. Total phenol, tannin, flavonoid and phenolic acid content was determined as well as polyphenolic profile using the UHPLC-MS/MS Orbitrap method. Arbutin and hydroquinone concentrations were measured by HPLC-UV/DAD, antioxidative properties by FRAP, TEAC, DPPH, MIC concentrations by a Twofolded Microdilution method and mutagenicity by Comet-test and CBMN test. Thirty-seven new phenolic compounds were detected. Leaves contained 0.3% of arbutin while hydroquinone was not detected. Methanol was shown to be a more effective solvent for the extraction of polyphenols. Methanolic extract showed better antioxidative properties and better antimicrobial effect on standard ATCC and clinical microorganism strains. Arbutin did not show antimicrobial activity, while its metabolite hydroquinone showed positive antimicrobial activity against the tested uropathogens. Water extract applied at an arbutin concentration corresponding to the maximum allowable daily intake showed low genotoxicity in vitro and in vivo. Strawberry tree water leaf extract has great potential as a phytotherapeutic in clinical application.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Biološka aktivnost roda Centaurea pripisuje se spojevima iz skupine terpena i flavonoida čija su antioksidacijska, antibakterijska, ...citotoksična i slična ljekovita svojstva dokazana. Cilj rada je odrediti sadržaj i sastav fitokemikalija ekstrakata hrvatske endemične biljne vrste Centaurea ragusina L. sakupljene na prirodnom lokalitetu, uzgojene u uvjetima in vitro i aklimatizirane na vanjske uvjete kao i njihovu antioksidacijsku, antibakterijsku i citotoksičnu aktivnost. U svrhu razjašnjenja biološke aktivnosti proučavane su interakcije ekstrakata, frakcija i spojeva s polinukleotidima. U etanolno vodenim ekstraktma izmjeren je najviši sadržaj fenola, flavonoida i hidroksicimetnih kiselina. Etanolno vodeni i etanolno etanolni ekstrakti pokazuju značajnu antioksidacijsku aktivnost neovisno o podrijetlu biljaka. Ekstrakti listova priređeni u etanolu, većina ispitivanih frakcija kao i dva izolirana seskviterpenska laktona pokazali su značajnu antibakterijsku aktivnost na Staphylococcus aureus ATCC 25923. Svi vodeni vodeni ekstrakti pokazuju značajni stabilizacijski učinak na DNA i RNA. Gotovo svi testirani ekstrakti te frakcije CRE01_06-10 pokazuju značajnu citotoksičnu aktivnost na testiranim tumorskim staničnim linijama.- Biological activity of Centaurea genus is mainly attributed to compounds of the terpenoid and flavonoid type which showed antioxidant, antimicrobial, cytotoxic and other therapeutic properties. The goal of this work was to determine polyphenol content and composition of phytochemicals in Croatian endemic plant species Centaurea ragusina L. collected at natural habitats, cultivated in vitro and acclimated plants as well as to estimate their antioxidant, antibacterial and cytotoxic activity. Ethanolic/aqueous extracts showed the highest level of total phenols, flavonoids and hydroxycinnamic acid. Ethanolic/aqueous and ethanolic/ethanolic extracts showed significant antioxidant activity regardless of the plant origin. Crude ethanolic/ethanolic extract of leaves, almost all tested fractions and two isolated sesquiterpene lactones showed significant antibacterial activity against Staphylococcus aureus ATCC 25923. All aqueous/aqueous extracts showed significant stabilisation effects of DNA and RNA. Almost all tested extracts and fractions CRE01_06-10 exhibited significant inhibitory activities against all tested cancer cell lines.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Većina psihoaktivnih vrsta gljiva sadrži psilocibin, psilocin, beocistin ili nor-beocistin, a zbog djelovanja psilocina sličnog ...LSD-u koriste se kao rekreacijska droga i zabranjene su. Dokazivanje aktivnih tvari iz forenzičkih uzoraka toksikološkim metodama GC-MS i LC-MS nije moguće iz otrusine spora ili micelija prije procesa fruktificiranja. Glavni cilj ovog rada bio je ukazati na potencijal primjene molekularnih i morfoloških metoda u forenzičkoj analizi psihoaktivnih gljiva. Morfološkom analizom 63 forenzička uzorka uspješno je identificirano 5 vrsta, a najzastupljenija je vrsta Psilocybe cubensis. Sekvenciranjem cijele regije ITS i dijela gena LSU forenzičkih uzoraka potvrđeni su rezultati morfološke analize i uspješno je identificirana šesta vrsta iz otrusine spora. Obje metode mogu se implementirati u rutinsku forenzičku analizu uzoraka gljiva. Potencijal istraživanog modela preliminarne identifikacije psihoaktivnih gljiva korištenjem specifičnih sondi TaqMan®MGB u reakciji Real Time PCR nije potvrđen. Analizom LC-MS otkriven je psihoaktivni status vrsta Stropharia semiglobata i Galerina badipes.- Most of psychoactive fungi contain psilocybin, psilocin, baeocystin or nor- baeocystin, and due to effects of psilocin, which are similar to LSD, they are illegal. Proving active substances from forensic samples through toxicological methods is not possible from spore print or from mycelia. Main goal of this thesis was to emphasize the potential of using molecular and morphological methods in forensic analysis of psychoactive fungi. Morphological analysis of 63 forensic samples resulted with 5 successfully identified species with Psilocybe cubensis as the most common. Through sequencing the ITS region and the part of LSU gene of forensic samples, morphological analysis results were confirmed and sixth species was successfully identified from spore print. Both methods can be implemented in the routine forensic workflow for fungi. Potential of the researched model for preliminary identification of psychoactive fungi by using specific TaqMan®MGB probes in RT-PCR reaction, was not confirmed. LC-MS analysis established the psychoactive status of species Stropharia semiglobata and Galerina badipes.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: University of Rijeka. Department of Biotechnology. - Data provided by Europeana Collections- Uvod i cilj
Nedostatak S-adenozilhomocistein hidrolaze (AHCY) je poremećaj ...uzrokovan mutacijama u genu ahcy čime je smanjena aktivnost proteina AHCY. AHCY ima ključnu ulogu u pravilnom odvijanju ciklusa aminokiseline metionina u stanici, stoga nedostatak njegove funkcije uzrokuje težak metabolički poremećaj. Kao jedini enzim koji hidrolizira SAH, snažni inhibitor staničnih metiltrasferaza, AHCY ima i indirektnu ulogu u održavanju metilacijskog statusa stanice. Klinička slika ovog potencijalno letalnog oboljenja je karakterizirana kombinacijom mišićnih, neuroloških i jetrenih poremećaja. Unatoč dokazanoj esencijalnosti AHCY, promjene u molekularnim mehanizmima stanice u stanju nedostatka AHCY su dosada nedovoljno istražene. Cilj ove doktorske disertacije je analiza i razumijevanje molekularnih i staničnih uloga AHCY s krajnjom svrhom probira potecijalnih biomarkera oboljenja.
Materijali i metode
U sklopu ove disertacije su rađene studije novootkrivene Y328D mutante potvrđene u pacijentici oboljeloj od nedostaka funkcije AHCY, a za dodatna istraživanja na raspolaganju su bili i primarni fibroblasti pacijentice. Zbog ograničenja u radu s primarnim fibroblastima, tijekom izrade doktorske disertacije su se pripremili, validirali i istraživali modelni stanični sustavi za što se koristila kombinacija metoda klasične biologije i različitih omiks i visokoprotočnih tehnika.
Rezultati
Po prvi puta je tijekom istraživanja AHCY korištena metoda kojom se na temelju fluorescencije dviju komplementiranih podjedinica proteina Venus s kojima su označeni proteini od interesa može pratiti njihova interakcija u ljudskim stanicama. Dokazano je da Y328D mutanta gubi sposobnost homodimerizacije, a metoda je također uspješno prilagođena na visokoprotočno skeniranje interaktora proteina AHCY. Nadalje, uočena je smanjena razina mutiranih AHCY mRNA i proteina u fibroblastima pacijenta i u stanicama sa stabilno eksprimiranim mutiranim AHCY. U istim stanicama je također mikroskopijom pokazano da mutacije uzrokuju povećanu ili smanjenu količinu proteina u jezgri stanica u odnosu na divlji tip. U stanicama hepatocelularnog karcinoma s utišanim AHCY smanjena je proliferacija i migracija te su aktivirani stanični putevi koji signaliziraju oštećenje DNA. Tijekom analize transkriptoma i proteoma fibroblasta pacijenta i stanica hepatocelularnog karcinoma s utišanim AHCY, uočena je moguća veza proteina AHCY s patologijom različitih neuroloških, jetrenih i mišićnih oboljenja, a predložena su i dva potencijalna biomarkera oboljenja.
Zaključci
Promjene razine AHCY mRNA i proteina, kao i lokalizacije AHCY u stanici koje su uočene u svih istraživanih mutanti proteina AHCY mogu biti odgovorne ili pridonositi patologiji kod oboljenja nedostatka AHCY. Prema predloženom mehanizmu AHCY ima utjecaj na oštećenje DNA i stanični ciklus. Dva potencijalna biomarkera su predložena s ciljem nastavka njihovog budućeg istraživanja u svrhu prognostike i dijagnostike oboljenja nedostatka AHCY.- Introduction and aims
S-adenosylhomocysteine hydrolase (AHCY) deficiency is a disorder caused by lowered enzymatic activity of AHCY protein due to the mutations in ahcy gene. AHCY has a key role in proper functioning of the methionine cycle in cell, therefore the lack of AHCY function causes severe metabolic disorder. Since AHCY is a single enzyme that hydrolyses SAH, a strong inhibitor of cellular metiltransferazes, it has a central role in maintaining the methylation status of the cell. Clinical presentation of this potentially lethal disorder includes a combination of muscular, neurological and hepatic disorders. Despite the essential activity of AHCY, changes in molecular and cellular mechanisms in the state of AHCY deficiency have so far been poorly investigated. The aim of this doctoral thesis is the analysis and understanding of molecular and cellular roles of AHCY and prediction of potential disease biomarkers.
Materials and methods/methodological approach
In this thesis, we performed studies of newly discovered Y328D mutant confirmed in the recent case of AHCY deficiency. Patient fibroblasts were obtained from the mentioned case, however, due to the limitations in experimental work with primary fibroblasts, we prepared, validated and investigated model cellular systems by combining methods ranging from classical biology approach to different omics and high throughput techniques.
Results
A method that enables visualization of protein interactions in human cells based on fluorescence of two complemented parts of Venus protein fused to proteins of interest was used for the first time to research AHCY protein. It is proven that Y328D mutant lacks the ability to form homodimes in human cells, and the method has been also successfully adapted to high throughput screening of AHCY protein interactors. Further, we report lower levels of mutant AHCY mRNA and protein in patient fibroblasts as well as cells that stably express AHCY mutant proteins. Microscopy revealed higher or lower amounts of mutant AHCY protein in cell nuclei in mentioned cells when compared to wild type. In hepatocellular carcinoma cells with a silenced AHCY expression we report lowered proliferation and migration as well as activation of DNA damage induced cellular pathways. While analyzing the transcriptome and proteome of patient fibroblasts and hepatocellular carcinoma cells with silenced AHCY expression, potential implications of AHCY protein in the pathology of various neurological, hepatic and muscular diseases are recognized, and two potential disease biomarkers are suggested.
Conclusions
Changes in levels of mutant AHCY mRNA and protein, as well as changed cellular localization of mutant AHCY could be responsible for or contribute to the pathology of the AHCY deficiency. As proposed by our mechanism, AHCY can imapact cellular DNA damage and cell cycle. Two biomarkers are suggested for further research and usage in prognostics and diagnostics of AHCY deficiency.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: University of Zagreb. Faculty of Pharmacy and Biochemistry. Department of medical biochemistry and haematology. - Data provided by Europeana Collections- Kronična ...opstrukcijska plućna bolest (KOPB) je složeni poremećaj koji zahvaća pluća, ali
i sistemski odjeljak. Naše se istraživanje temeljilo na hipotezi da je u bolesnika s KOPB-om
prisutna sistemska upala i sistemski oksidacijski stres. Sukladno tome, cilj ovog istraživanja
bio je istražiti sistemske pokazatelje oksidacijskih i upalnih promjena u bolesnika sa stabilnim
KOPB-om te ispitati povezanost sistemskih antioksidansa s poremećajem funkcije pluća i
biljezima sistemske upale. Ispitali smo i dijagnostičku učinkovitost biljega sistemskog
oksidacijskog stresa u razlikovanju zdravih i oboljelih od KOPB-a.
Sistemski biljezi oksidacijskog stresa (albumin, transferin, ceruloplazmin, ukupni bilirubin,
slobodne tiolne skupine, malondialdehid (MDA), paraoksonazna i arilesterazna aktivnost
paraoksonaze 1 (PON1), te ekspresija i aktivacija unutarstaničnih signalnih molekula Hsp27,
Hsp70, ERK, JNK i p38) određeni su u 106 bolesnika sa stabilnim KOPB-om i 45 zdravih
ispitanika. Ispitane su i njihove povezanosti s biljezima sistemske upale (CRP, fibrinogen,
ukupni leukociti), pušenjem i pokazateljima funkcije pluća (FEV1 i FEV1/FVC).
Bolesnici s KOPB-om su imali povišene koncentracije ceruloplazmina i MDA, snižene
koncentracije albumina, transferina i tiola, te snižene obje ispitane aktivnosti PON1.
Koncentracije ukupnog bilirubina nisu se razlikovale usporedbom ispitivanih skupina.
Ceruloplazmin je pokazao pozitivnu korelaciju s CRP-om i fibrinogenom. Albumin i
transferin su pokazali negativnu korelaciju s CRP-om, te pozitivnu korelaciju sa slobodnim
tiolima. Transferin je negativno korelirao s fibrinogenom. Jedini pokazatelj povezan s
funkcijom pluća bio je MDA. Usporedbom pušača, bivših pušača i nepušača iz skupine
bolesnika s KOPB-om nisu nađene razlike u koncentracijama promatranih biljega
oksidacijskog stresa i upale. Povišene koncentracije ceruloplazmina su najsnažniji prediktor
prisutnosti KOPB-a. Model koji uključuje ceruloplazmin, albumin, MDA i arilesteraznu
aktivnost PON1 te biljege sistemske upale pokazao je najbolju dijagnostičku učinkovitost u
predviđanju KOPB-a (AUC (95%CI) = 0,96 (0,92 – 0,99)). Predloženi bi model mogao
ispravno predvidjeti prisutnost KOPB-a u 89% bolesnika. Također, naši su rezultati ukazali da
je razina ekspresije Hsp27 i Hsp70 u leukocitima periferne bila je najniža u pušača s KOPBom.
Ekspresija svih ispitivanih MAPK (ERK, JNK i p38) u perifernim leukocitima bolesnika
s KOPB-om nije se razlikovala u usporedbi sa zdravim ispitanicima. Aktivacija ERK bila je
značajnija kod zdravih i bolesnih nepušača, dok je aktivacija JNK i p38 bila najizraženija u
pušača s KOPB-om.
Rezultati su ukazali da prisutnost bolesti i pušenje utječu na ispitane unutarstanične
signalne molekule. Bolje razumijevanje ovih molekularnih mehanizama moglo bi pomoći u
dijagnozi i pronalaženju novih terapijskih meta za KOPB. Dijagnostičke karakteristike
predloženog modela koji kombinira koncentracije biljega sistemske upale i sistemskog
oksidacijskog stresa ukazuju da bi se on mogao koristiti kao vrijedan alat u razlikovanju
zdravih ispitanika i bolesnika s KOPB-om.- Background: Chronic obstructive pulmonary disease (COPD) is a complex disorder
affecting the lungs and the systemic compartment. We hypothesized that systemic
inflammation and systemic oxidative stress are present in patients with COPD. Therefore, we
aimed to investigate markers of systemic oxidative and inflammatory alterations in patients
with stable COPD, and to test the association of systemic antioxidants with indicators of lung
function and systemic inflammation. The diagnostic accuracy of systemic oxidative stress
parameters in distinguishing between healthy subjects and patients with COPD was also
evaluated.
Materials and methods: Systemic oxidative stress markers (albumin, transferrin,
ceruloplasmin, total bilirubin, thiols, malondialdehyde (MDA), paraoxonase and arylesterase
activity of paraoxonase 1 (PON1), and the expression and activation of intracellular signalling
molecules Hsp27, Hsp70, ERK, JNK i p38) were assessed in 106 stable COPD patients and
45 healthy subjects. Their association with systemic inflammatory markers (CRP, fibrinogen,
total leukocytes), smoking status and lung function parameters (FEV1 i FEV1/FVC) was
investigated.
Results: Higher ceruloplasmin and MDA concentrations, and lower albumin, transferrin,
thiols and PON1 activities (paraoxonase and arylesterase) were found in patients with COPD.
Total bilirubin concentrations were similar in the studied groups. Ceruloplasmin showed a
positive correlation with CRP and fibrinogen. Albumin and transferrin showed a negative
correlation with CRP, and a positive corelation with thiols. Transferrin negatively correlated
with fibrinogen. Only MDA showed an association with pulmonary function. No differences
were found comparing concentrations of oxidative stress and inflammatory markers between
COPD patients subdivided according to their smoking status. Ceruloplasmin was the strongest
single predictor of COPD. The model combining ceruloplasmin, albumin, MDA, arylesterase
PON1 activity, and markers of systemic inflammation demonstrated very good diagnostic
performances (AUC (95%CI) = 0,96 (0,92 – 0,99)). The proposed model correctly identifies
89% of patients with COPD. In addition, our results showed that the decrease in expression of
peripheral blood leukocytes' Hsp27 and Hsp70 was the most prominent in COPD smokers.
Expression levels of all three MAPKs investigated was not altered in leukocytes of COPD
patients compared to healthy subjects. However, ERK activation was stimulated in healthy and COPD non-smokers, while JNK and p38 activation was the most pronounced in COPD
smokers.
Conclusions: Our results showed that COPD and smoking affect the intracellular
signalling pathways investigated. Improved understanding of these molecular mechanisms
could help identify novel targets for diagnosis and therapeutic interventions in COPD.
Diagnostic characteristics of the proposed model, obtained by combining markers of systemic
inflammation and systemic oxidative stress, suggest its potential value as an additional tool in
COPD diagnosis.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Ciklooksigenaze su ključni enzimi u biosintezi prostanoida. Postoje dvije izoforme: COX-1 koja je povezana s održavanjem fizioloških ...uvjeta u sluznici debelog crijeva; te inducibilna izoforma COX-2 koja je uglavnom povezana s patološkim procesima uključujući karcinom debelog crijeva. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ulogu COX izoformi u razvoju i napredovanju sporadičnoga karcinoma debeloga crijeva, mehanizme njihove regulacije te povezanost regulatornih polimorfizama gena COX-1 i COX-2 sa sklonošću obolijevanju i ekspresijom mRNA i proteina. Naši rezultati su pokazali da COX-1 ima zaštitnu, a COX-2 tumorigenu ulogu u sluznici debelog crijeva. Gubitak COX-1 učestali je događaj u karcinogenezi, dok COX-2 pokazuje veću varijaciju između uzoraka. Porast COX-2 ekspresije povezan je s lošijim preživljenjem oboljelih. Dokazali smo povezanost regulatornih polimorfizama sa sklonošću obolijevanju i ekspresijom gena COX-2. Ekspresija proteina odgovara mRNA ekspresiji te nema povezanosti s ekspresijom miR-200 što pokazuje da je ekspresija gena COX-1 i COX-2 primarno regulirana na razini transkripcije.- Cyclooxygenases are the key enzymes in prostanoid biosynthesis. Two isoforms exist: COX-1, associated with maintainance of physiological conditions in colon; and inducible COX-2 that is mainly related to various pathologies including colorectal cancer. The aim of our study was to examine the role of COX isoforms in development and progression of sporadic colorectal cancer, mechanisms of their regulation and whether regulatory polymorphisms in COX genes are related to cancer susceptibility, mRNA and protein expression. Our results show that COX-1 has protective, and COX-2 tumorigenic role in colorectal mucosa. Loss of COX-1 is very frequent in carcinogenesis, while COX-2 shows greater variation between samples. Higher COX-2 expression correlates to worse patient survival. We proved the role of regulatory polymorphisms in cancer susceptibility, and COX-2 expression. Protein expression correlates with mRNA expression, and there is no associtation with miR-200, which indicates transcriptional regulation as the key regulatory mechanism of COX expression.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Tekućinska kromatografija visokog učinka (high performance liquid chromatography, HPLC) je jedna od najznačajnijih i najuspješnijih ...metoda koje se primjenjuju za razdvajanje i pročišćavanje raznih molekula. Većina kromatografskih nosača je dizajnirana za razdvajanje proteina te je primjena ove metode u istraživanju makromolekula i makromolekularnih kompleksa otežana. Građa klasičnih nosača se temelji na poroznim kuglicama, a razdvajanje na difuziji. Zbog neadekvatne veličine pora i sporog razdvajanja, primjena ove metode u istraživanju biomolekula nije osobito uspješna. Monolitni su kromatografski nosači napravljeni iz jednog dijela te imaju visoki stupanj poroznosti i veličinu kanala koja je adekvatna za većinu makromolekularnih kompleksa (prosječni promjer je 1,5 μm). Karakterizira ih laminaran protok tekuće faze i interakcije s ligandima koje se temelje na konvekciji, a ne na difuziji što ujedno omogućava brzi prijenos mase i znatno skraćuje vrijeme potrebo za odvijanje eksperimenta (Barut et al., 2008). Viroidi su male jednolančane kružne, i u većini istraživanih slučajeva, fitopatogene RNA-molekule koje ne posjeduju gene za proteine već sve svoje funkcije provode formiranjem raznih sekundarnih/tercijarnih struktura. Te iste strukture omogućuju visoku stabilnost viroida u biljci i izvan nje te su temelj njihove visoke infektivnosti. Rasprostranjivanje virusa vodenim putovima je dobro dokumentirano (Mehle i Ravnikar, 2012) dok prijenos viroida vodom do nedavno nije razmatran. Viroid vretenaste ušiljenosti gomolja krumpira (Potato spindle tuber viroid, PSTVd) može preživjeti i do pet tjedana u vodenom okruženju te zadržati svoju infektivnost (Mehle et al., 2011). Najpreciznija metoda njegove detekcije je kvantitativna lančana reakcija polimerazom uz prethodnu reverznu transkripciju (reverse transcription-quantitative polymerase chain reaction, RT-qPCR). Zbog tipičnih stohastičkih efekata koji utječu na qPCR, ova metoda ne može sa sigurnošću detektirati patogen koji je prisutan u izrazito niskim koncentracijama (Morrison et al., 1998). Takva situacija je vrlo vjerojatna u vodenim uzorcima zbog učinka razrjeđenja te je prethodni korak koncentriranja uzorka nužan. Jedan od ciljeva ove doktorske disertacije je optimizacija postupka koncentriranja viroida iz vodenih uzoraka. Analizirano je kromatografsko ponašanje PSTVd-a i biljnih mRNA dvjema adsorbcijskim metodama: ionskom izmjenom i kromatografijom hidroforbnih interakcija. Najbolji prinos ostvaren je pomoću kromatografije hidrofobnih interakcija te je ta metoda korištena za koncentriranje viroida iz vodenih uzoraka. Prinos je analiziran kvantitativnom PCR-metodom. Virus mozaika postrne repe (Turnip yellow mosaic virus, TYMV) i virus grmolike kržljavosti rajčice (Tomato bushy stunt virus, TBSV) pripadaju malim biljnim sferičnim virusima (promjer ~30 nm). Oni su modeli koji su poslužili za razumijevanje ikozaedarske strukture te niza procesa koji se odvijaju tijekom virusne replikacije i tijekom raznih staničnih procesa (Dreher, 2004; Morgan, 2003; Yamamura i Scholthof, 2005). Iako navedeni virusi nemaju jak ekonomski značaj (nisu izrazito patogeni), i danas su atraktivni zbog potencijalne primjene u biomedicini i nanotehnologiji (virus based vectors i virus-like particles). U ovoj doktorskoj disertaciji TYMV i TBSV su prvi put kromatografski izdvojeni iz biljnog homogenata. Korištena je ionsko-izmjenjivača kromatografija jer navedeni virusi posjeduju različiti ukupni naboj pri određenom pH. Sadržaj frakcija je analiziran pomoću kvantitativne PCR-metode, SDS-poliakrilamidne gel-elektroforeze proteina i elektronske mikroskopije. Infektivnost virusnih čestica nakon kromatografije je provjerena inokulacijom zdravih biljaka sadržajem virusnih frakcija te detekcijom virus (RT-qPCR) u tim istim biljkama. Metoda optimizirana za TYMV je primijenjena u analizi izolata koji pripadaju dvjema skupinama sojeva: TYMV-1 i TYMV-2 (Symons et al., 1963). Pripadnici skupine TYMV-2 (TYMV-N i TYMV-D) imaju kraće retencijsko vrijeme nego pripadnici skupine TYMV-1 (TYMV-E i TYMV-Y). Istodobno je uočena mogućnost da se u slučaju izolata TYMV-D radi o miješanoj infekciji dvama sojevima gdje, ovisno o vremenskom periodu, do izražaja dolazi jedan od njih. Nadalje, u ovoj disertaciji je istražena mogućnost primjene monolitne kromatografije u razdvajanju individualnih virusa iz smjesnog uzorka. Pomoću CIM DEAE kolone i radnih pufera sa pH 6, uspješno su razdvojena četiri biljna virusa: tri ikozaedarska (TBSV, TYMV-N i TYMV-E) i jedan štapićasti (TMV). Virus mozaika duhana (Tobacco mosaic virus, TMV) pripada štapićastim virusima (helikalna simetrija) i on je kamen temeljac virologije (Harrison i Wilson, 1999). Primjenom uvjeta optimiziranih za tobamoviruse (CIM QA i pH 5,5) razdvajanje četiriju virusa je bilo manje uspješno te se može zaključiti da svaki virus zahtjeva posebnu optimizaciju što je prethodno dokumentirano u literaturi (Adriaenssens et al., 2012). Adenovirusi serotipa 5 (Ad5) su jedni od najraširenijih vektora u genskoj terapiji (Wiley Database, 2013). Analizirano je kromatografsko ponašanje više genetički modificiranih Ad5- vektora. Frakcije su analizirane SDS-poliakrilamidnom elektroforezom proteina i testom blue forming units. Promjene u heksonskom proteinu koje su dovele do gubitka naboja su rezultirale skraćenim retencijskim vremenom, dok promjene u dužini vlakna nisu imale utjecaj na retencijsko vrijeme. Zamjena vlakna jednog serotipa drugim (Ad5-vlakno je zamijenjeno Ad3-vlaknom) je dovelo do povećanja ukupnog naboja viriona te do produženja retencijskog vremena. Rezultati dobiveni u sklopu ove disertacije pridonose proširenju primjene monolitne kromatografije i metodološki unaprjeđuju istraživanje virusa i viroida. Monolitna kromatografija je brza, praktična i učinkovita metoda za razdvajanje različitih virusnih čestica i te koncentriranje viroidne RNA.- By using monolithic supports it is possible to apply chromatography in purification, separation, and concentration of various large molecules and macromolecular complexes. In this thesis, chromatographic behaviour of RNA molecules was analysed using ion-exchange and hydrophobic interaction modes. A concentrating protocol for Potato spindle tuber viroid, which improved the sensitivity of its reverse transcription-quantitative polymerase chain reaction (RT-qPCR) detection, was developed. Turnip yellow mosaic virus (TYMV) and Tomato bushy stunt virus were separated from plant homogenate with monolithic supports for the first time. Furthermore, several plant viruses were separated from an artificially mixed sample using ion-exchange chromatography. High recoveries were obtained and virus infectivity was maintained. Electron microscopy confirmed the integrity of the plant virus particles after chromatography. The method was also used to differentiate members of two groups of TYMV isolates representing different virus strains. Chromatographic behaviour of several structurally modified Adenovirus 5-based vectors was considered. The influence of changes in the hexon protein and in the fibre on retention time was observed. Results obtained within this thesis represent methodological advancement in the research of viroids and viruses, proving that monolith chromatography is a fast, practical and efficient method for separation of different virus particles and concentrating viroid RNA.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Koštani morfogenetski protein 6 (BMP6) je ključni regulator hepcidina, proteina koji sudjeluje u održavanju homeostaze željeza. ...Istražili smo utjecaj željeza na BMP6 u tkivima i plazmi, te zašto ostale BMP molekule nisu u mogućnosti spriječiti hematokromatozu u Bmp6 -/- miševa. Kod miševa divljeg tipa, 4 sata nakon tretmana željezom dolazi do povećanja izražaja gena za BMP6 i hepcidin u jetri, dok je izražaj ostalih BMP molekula nepromijenjen. BMP6 je detektiran u cirkulaciji miševa i štakora, te je pružen prvi dokaz utjecaja željeza na povećanje razine BMP6 u plazmi. Naprotiv, u Bmp6 -/- miševa, tretman željezom dovodi do zakašnjele i slabije aktivacije Smad signalnog puta i sinteze hepcidina u jetri nakon 24 sata, zajedno s povećanim izražajem gena za BMP2, 4, 5 i 9 u duodenumu i BMP5 i BMP7 u jetri. Povećana sinteza BMP7 u jetri potencijalno doprinosi indukciji izražaja gena za hepcidin, što je dodatno podržano BMP7 terapijom koja dovodi do djelotvorne sinteze hepcidina i normalizacije serumskog željeza. No, sinteza BMP7 nije povezana s metabolizmom željeza, već s uzročnim oštećenjima jetre gdje BMP7 predstavlja mogući oblik obrambenog mehanizma od viška nakupljenog željeza. Rezultati pokazuju da akutna doza željeza aktivira kompenzacijske mehanizme s različitim BMP molekulama, ali nedovoljnog intenziteta da bi se spriječila hematokromatoza u Bmp6 -/- miševa. Učinkovita terapija s BMP7 sugerira da je BMP6 bitan, ali ne isključiv regulator homeostaze željeza in vivo.- Bone morphogenetic protein 6 (BMP6) is a key regulator of hepcidin expression, a key iron regulatory hormone. We investigated the effect of iron on Bmp6 expression in tissues and plasma, and why other BMPs could not prevent hemochromatosis in Bmp6 -/- mice. In WT mice, 4 hours following iron challenge liver Bmp6 and Hamp expression were increased, while expression of other Bmps was not affected. In parallel, we provided the first evidence that iron increased the circulating BMP6 level. On the contrary, in Bmp6 -/- mice, iron challenge lead to a 24 hours delayed and blunted activation of liver Smad signaling and hepcidin expression, that was accompanied by an increased expression of Bmp2, 4, 5 and 9 in the duodenum and Bmp5 and Bmp7 in the liver. High liver Bmp7 expression potentially contributed to the late hepcidin response, which was further supported by BMP7 therapy resulting in an effective hepcidin expression and normalization of serum iron. However, BMP7 synthesis was not associated with iron metabolism, but the causal hepatic injuries where BMP7 represented a form of defense mechanism to the excessive iron accumulation. Our data indicate that iron activated BMP compensatory mechanisms that were not sufficient for preventing hemochromatosis in Bmp6 -/- mice. However, the effective BMP7 therapy suggested that BMP6 is an essential but not exclusive in vivo regulator of iron homeostasis.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
