Marijanski i mariološki kongresi, održani u kolovozu 1971. godine u Zagrebu i Mariji Bistrici, predstavljaju značajna društveno – teološka gibanja hrvatskoga naroda u jeku Hrvatskoga proljeća te ...normalizacije odnosa i ponovne uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, nakon gotovo dvadesetogodišnjeg prekida. Nastali kao plod duhovnog sazrijevanja započetog na Drugom vatikanskom koncilu, kongresi su, s jedne strane očitovanje nastojanja za duhovnom obnovom hrvatskih katoličkih vjernika te njegovanja tisućgodišnjeg kulta Blažene Djevice Marije, a s druge strane izraz ekumenskih nastojanja, što je za državu poput Jugoslavije u tim trenucima bilo od ključne važnosti za međusobnu toleranciju i razumijevanje među njenim narodima.
Procesi pristupanja Republike Hrvatske u punopravno
članstvo EU-a iznimno su kompleksni i vrlo specifični u odnosu na većinu država
srednjoeuropskog i jugoistočnoeuropskog prostora. U usporedbi sa ...svim državama
članicama koje su EU-u pristupale u veliku proširenju 2004. te 2007. RH
susretala se s mnogim bitno drukčijim izazovima, pa nije rijetko da su se u
brojnim napisima pristupanja RH EU-u upotrebljavali najrazličitiji atributi kao
'dugo putovanje' (M. Staničić) ili 'kamenito putovanje – Steniger Weg' (G.
Sander, B. Vukas,ml.) i drugi. Pristupanje
RH euroatlantskim integracijama i njezin povratak u zapadnoeuropski
civilizacijski krug bio je cilj gotovo svih novoformiranih političkih stranaka
i intelektualnih krugova 1990., kao i novog vodstva Republike Hrvatske izabrana
na prvoj sjednici višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. Jugoslavenska
kriza te sve otvorenija velikosrpska agresija i rat protiv Republike Hrvatske
bitno će determinirati odnose RH i tadašnjeg EEZ-a. Tako će sadržaj njihovih
početnih odnosa biti poglavito uvjetovan pokušajima EEZ-a i drugih europskih
organizacija za ublažavanje krize, nastojanjima posredovanja u prvim oružanim
sukobima i doprinosima uspostavi mira u vremenu otvorene agresije koja će
prijetiti opstanku same države. Autori
ovog rada preko pravnih izvora institucija EEZ-a, odredaba tadašnjega europskog
prava te međunarodnog prava pokušat će pokazati početke odnosa RH i EEZ-a,
napose nakon proglašenja državne neovisnosti 8. listopada 1991. Cilj je
navedena istraživanja predstaviti ulogu EEZ-a u tim vrlo specifičnim
bilateralnim odnosima i važnost svih tih zbivanja za kreaciju daljnjih odnosa,
osobito nakon međunarodnog priznanja RH.
The Republic of
Croatia’s accession to full membership of the EU has been an extremely complex
and specific process compared to most Central European and South-Eastern
European countries. Compared to all the member states that joined the EU in
2004 and 2007, the Republic of Croatia has encountered numerous different
challenges, hence the Croatia’s accession to the EU has often been described as
a “long journey” (M. Staničić) or “hard journey – SteinigerWeg” (G.Sander, B.
Vukas, Jr.), and the like.
The accession of the Republic of Croatia to the
Euro-Atlantic integrations and its return to the West European civilization was
the goal of almost all newly formed political parties and intellectual circles
in the 1990’s, including the new government of the Republic of Croatia
appointed at the first session of the
multiparty Parliament on May 30, 1990.
The Yugoslav crisis, and the increasingly open
Greater-Serbian aggression and the war against the Republic of Croatia
determined to a large extent the relations between the Republic of Croatia and
the EEC. Thus, their initial relations were primarily driven by the attempts of
the EEC and other European organizations to mitigate the crisis, mediate in the
first armed conflicts, and contribute to establishing peace in times of open
aggression which threatened the survival of the state.
The authors of this paper will attempt to show the
origins of the relations between the Republic of Croatia and EEC based on legal sources of the EEC institutions, the
provisions of European law and international law, especially after the
proclamation of Croatian independence on October 8, 1991.The goal of this
research is to present the role of the EEC in these very specific bilateral
relations, and the importance of all these events for the creation of further
relations, especially after the international recognition of the Republic of
Croatia.
Kulturna diplomacija Jurišić, Ksenija; Keller, Ira
Međunarodne studije,
12/2007, Letnik:
VII, Številka:
3-4
Journal Article
Odprti dostop
U prvom dijelu rada određuje se pojam i značaj kulturne diplomacije koja postaje sve važnija, nerijetko nužna i bitna komponenta međunarodnih odnosa. Kontakti ostvareni na području kulture omogućuju ...sigurno i gostoljubivo okruženje za izgradnju bilateralnih odnosa, otvaraju vrata za pregovore, oblikuju i redefiniraju odnose s drugim državama. Kulturna je diplomacija institucionalizirana tek završetkom 19. stoljeća, pa se u drugom dijelu članka govori o njenom nastanku i razvoju. U trećem dijelu razlažu se problemi u provođenju kulturne diplomacije, dok je četvrti dio usredotočen na kulturnu diplomaciju Republike Hrvatske koja je, u trenutku kada se nalazi pred vratima Europske unije, čini se, prepoznala ulogu koju izgradnja pozitivne međunarodne percepcije može odigrati u tim finalnim koracima.
Preispitujući izazove kulturne i javne diplomacije Republike Hrvatske u Republici Austriji, rad donosi pregled aktivnosti Veleposlanstva RH u Beču na području kulturne i javne diplomacije u ...obljetničkoj 2018. godini, u kojoj se u Beču nije obilježavao samo raspad Monarhije, tj. stvaranje moderne Austrije, nego i stota godišnjica smrti nekoliko velikih imena među kojima posebno mjesto zauzimaju Gustav Klimt i Otto Wagner. U članku se tematizira i uloga kulturne i javne diplomacije malih država kao i kontekst obljetničke 1918. godine u Austriji, ali i uvodi distinkcija sveobuhvatne javne diplomacije, primjenjive na globalnoj razini (npr. stvaranje nacionalnog brenda na kravati i uspjesima nogometne reprezentacije) i specifične javne diplomacije, prilagođene aktualnom trenutku u jednom određenom kulturnom krugu (Wagner i Klimt kao poveznice s Hrvatskom u austrijskom kontekstu). Hrvatska strana svoj je doprinos obilježavanju godišnjice smrti dvojice spomenutih umjetnika dala sudjelovanjem u izložbi „Klimt nije kraj” postavljenoj u galeriji Donji Belvedere i predavanjem o platnima braće Klimt u zgradi riječkog HNK, ali u prvom redu izložbom „Otto Wagner i hrvatska arhitektura”, postavljenoj u zgradi Veleposlanstva RH u Beču, koju je projektirao i u kojoj je stanovao sam Otto Wagner. Godišnjica raspada zajedničke države obilježena je znanstvenim skupom pod nazivom „29. 10. 1918. – pogled unatrag”, organiziranim u suradnji s Hrvatskim povijesnim institutom iz Zagreba.
Hrana kao esencijalni sastojak ljudske egzistencije oduvijek je igrala važnu ulogu u međudržavnim odnosima i diplomatskoj praksi te je bila korištena kao medij kroz koji se projicira utjecaj, ...komuniciraju kultura i identitet te poruke koje izražavaju prijateljstvo ili neprijateljstvo. Uloga hrane sve je istaknutija u javnodiplomatskoj praksi različitih država, dok su akademska razmatranja gastrodiplomacije, kulinarske diplomacije ili diplomacije hranom do sada bila ograničena unutar discipline međunarodnih odnosa. Cilj je članka predstaviti različite aspekte ovog novog interdisciplinarnog polja istraživanja široj akademskoj zajednici, polazeći od hipoteze da hrana u sve većoj mjeri postaje prepoznata kao službeno sredstvo meke moći i javne diplomacije. U članku se prezentiraju rezultati inicijalnog istraživanja provedenog među diplomatima akreditiranima u Republici Hrvatskoj te anketnog istraživanja provedenog među studentima Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Rad prati tridesetogodišnju genezu sukoba SAD-a i Libije i analizira primijenjenu strategiju diplomacije prinude koja je obilježena turbulentnim preokretima. Reaganova protuteroristička strategija iz ...80-ih godina prošlog stoljeća uvelike je obilježena, i u jednu ruku određena, hladnoratovskom konstelacijom odnosa i obrascima ponašanja. Raspadom Sovjetskog Saveza dolazi do kolosalnih promjena koje su imale utjecaj i na Gadafija koji je odbacio revolucionarno obojenu retoriku, terorizam i oružje za masovno uništavanje (OMU), te se priključio međunarodnoj koaliciji u globalnom ratu protiv terorizma i prigrlio liberalističke premise otvorenog tržišta i međunarodnih investicija. Nakon godina regeneracije odnosa Libija se 2011. ponovno našla u ulozi odmetnute države. Gadafi je odbio postavljeni ultimatum da odstupi s vlasti i njegov dugogodišnji strah (i predviđanje) se ostvario – saveznici su izvršili vojnu intervenciju, a Gadafija su ubili pobunjenici u listopadu te godine. Analiza pokazuje kako se Gadafi, sve do posljednje faze, uspješno prilagođavao zahtjevima međunarodne zajednice primjenom quid pro quo načela. S druge strane, u posljednjoj fazi koja je izašla iz okvira ograničenih zahtjeva, stvoreno je zero-sum okruženje u kojem jedino poraz protivnika znači preživljavanje te je u tom kontekstu apsolutni otpor bio jedina racionalna opcija za Gadafija.
Značaj gospodarske diplomacije u međunarodnim odnosima nedvojben je. Suradnja i komunikacija međunarodnih aktera nezaobilazno uključuje i gospodarsku diplomaciju, a ista posebno dolazi do izražaja s ...razvojem globalizacijskih procesa kada praktički postaje nezaobilazan faktor suvremenih gospodarskih odnosa. Iako pojam sam po sebi ne predstavlja kompleksnost razumijevanja, ipak postoji čitav niz tumačenja u dijelu značenja, uloge, instrumenata i determinanti gospodarske diplomacije. Najčešća je kolizija s pojmom komercijalne diplomacije, koja predstavlja uži pojam i podvrstu gospodarske diplomacije iako se ta dva termina često poistovjećuju. U 21. stoljeću gospodarska diplomacija predstavlja nazivnik svih diplomatskih aktivnosti ne isključujući nijedan tip institucija koje djeluju na međunarodnom planu. Stoga, kao i bilo koja druga poslovna aktivnost, gospodarska diplomacija ima za cilj maksimalni neto efekt djelovanja, što podrazumijeva maksimalnu razinu benefita uz najmanju razinu uloženih sredstava. Maksimizacija ciljeva obuhvaća ostvarivanje što većih razina izvoza, privlačenja direktnih stranih investicija te poticanje propulzivnosti i zaštite domaće ekonomije. Svakako različitost dimenzija gospodarske diplomacije, pritom misleći na bilateralnu, regionalnu i multilateralnu, doprinosi kompleksnosti definiranog problema područja. Navedeno uključuje i sve vrste institucija, od država kao esencijalnih dionika pa sve do multinacionalnih kompanija i nevladinih organizacija. Međutim, gospodarska diplomacija kao znanstveno područje ima čitav niz determinanti koje treba akceptirati kroz sve uključene institucije u proces provođenja politike gospodarske diplomacije. Kako bi se stvorile pretpostavke za navedeno potrebno je teorijski utvrditi i razlučiti znanstvenu definiranost gospodarske diplomacije, što ovaj rad ima za cilj.
Iako su stvarna neprijateljstva već bila zaustavljena 1574. godine, Osmansko-španjolski rat koji je trajao tijekom većeg dijela 16. stoljeća završit će poluslužbenim prekidom vatre 1578. godine. ...Primirja su produživana još nekoliko puta u kasnijim godinama i na tu formalnost, od 1591. godine i dalje, ne obraća se više pažnja. A kako bi, nakon tridesetogodišnjeg rata koji je u Europi započeo 1618. godine, učinkovitije iskoristila svoje vojne snage i financijske resurse, španjolska vlada nastoji umiriti Osmansko Carstvo ugovorom koji bi neutralizirao njegovu prijeteću prisutnost. S tim ciljem 1622. godine španjolski premijer Olivares organizirao je preko španjolskog vazala, napuljskog potkralja, da pošalje neke predstavnike kako bi osluhnuo političko raspoloženje u Istanbulu te otvorio put za zaključivanje sporazuma koji je Španjolska željela. Saznavši za namjere tih predstavnika koji su krenuli prema Istanbulu preko Dubrovnika, engleski veleposlanik Thomas Roe, u razdoblju između 1623. i 1626. godine, upušta se u diplomatsku borbu za zaštitu interesa i sigurnosti svoje zemlje. Roe nagovara francuske i venecijanske veleposlanike da se udruže s njim u postizanju njihovih zajedničkih ciljeva. Sastancima s osmanskim političarima i lobiranjem vodi diplomatski rat kako bi opstruirao planove španjolske vlade. Ovaj rad govori o španjolskim diplomatskim naporima u Istanbulu, između navedenih godina, te borbi da se osujeti alijansa veleposlanika u osmanskom glavnom gradu. Primarni izvori studije su objavljena pisma Thomasa Roea i dokumenti Državnog arhiva u Dubrovniku i Osmanskom arhivu u Odjelu državnog arhiva Turske.
PDF
